Odvjetnik Ognjen Frangeš, opunomoćenik kćeri i sina poginulih Talijana, rekao je kako je zadovoljan ispitivanjem pomorskih vještaka i ishodom rasprave jer su Brodarski institut i kapetan Ratko Marinović “u bitnom odstupili od svojih ranijih navoda”.
“Pri tome mislim na činjenicu kako je ranije rečeno da bi do sudara dvaju brodova došlo u svakom slučaju, bez obzira na to je li kakav manevar poduzeo ili mogao poduzeti Saplietro. Saznali smo prvi put i kako je moguće da se oba plovila vide po desnom boku, što se odnosi na samo nekoliko zadnjih sekundi prije samog sraza, kad je on već bio neizbježan. Sve to skupa ne govori ništa u prilog obrani ili da bi pokojni Salpietro bilo kako bio odgovoran za nesreću”, prokomentirao je ispitivanje pomorskih vještaka odvjetnik Frangeš.
Sudac Ivan Jurišić odbio je zahtjeve odvjetnika obiju strana u sporu o dodatnim vještačenjima, ispitivanjima i dokazima pa se krenulo u iznošenje obrane Tomislava Horvatinčića.
“Bio sam cijeli dan na brodu na suncu, a bilo je dosta sparno. Kao iskusni mornar koji plovi 25 godina, bio sam na timunu i vozio od tri do pet milja na sat dok se nisam udaljio od obale. Izglisirao sam na nekih 16,17 milja na sat, a na 25 milja na sat uključio sam autopilot. Sjedio sam na povišenom sjedalu i promatrao po moru, sve do trenutka kad sam čuo nekakvu čudnu grmljavinu. Iza toga se dogodilo to što se dogodilo. Zadnji put kad sam vidio jedrilicu stradalih Talijana bila je 400 metara ispred mene i otad se ničega ne sjećam”, rekao je Horvatinčić te dodao kako – da je bio pri svijesti – sigurno ne bi dopustio da mu se talijanska jedrilica približi na 40 metara, pa i više. Rekao je da je odmah desetak puta nazvao broj 092, ali je zbog šoka zaboravio da se on više ne koristi za hitne slučajeve.
“Zato sam zvao dosta prijatelja da oni zovu hitnu i policiju, nije mi bila nikakva namjera sačuvati svoj brod u koji je ulazilo more”, rekao je Horvatinčić i dodao da mu je Nijemac, koji je gumenjakom došao do njih, rekao da se Talijanima na jedrilici više ne može pomoći.
“Ubrzo je stigla pomorska policija, dali su mi dreger za alkohol koji je pokazao nula”, rekao je Horvatinčić. Istaknuo je kako je antialkoholičar. “Pio sam samo neke lijekove za alergije, između ostalog i klaritin. Da nisam pao u nesvijest, nikakva se nesreća ne bi dogodila”, ponovio je Horvatinčić.
Horvatinčića žalosti kad mediji o njemu govore kao o bezosjećajnoj osobi jer je u njemu “ugrađena filantropija”.
Istaknuo je i svoje teško zdravstveno stanje, kako je prebolio rak kostiju i novi karcinom želuca, te da je jednom već pao u nesvijest prije pomorske nesreće, ali taj put zbog iscrpljenosti jer je neko vrijeme na građevini radio i po 16 sati na dan.
Ponovno je izrazio duboku sućut djeci poginulih Talijana. Kako je rekao, u pritvoru nakon nesreće od šoka nije spavao 30 dana i noći. “Išao sam psihijatrima i liječnicima, imam velike probleme s kralježnicom, ustanovljena mi je sinkopa, a injekcije dobivam u vrat i glavu. Od stresa sam dobio i tumor želuca”, rekao je Horvatinčić.
“Bog me poslao na zemlju da pomažem ljudima. Uplatio sam nekoliko milijuna kuna u Zakladu Ana Rukavina. Obnovio sam kuću našeg nobelovca Lavoslava Ružičke. Pomažem velikom broju ljudi, spajam ih s liječnicima, plaćam im liječenja. Bio sam na groblju stradalih Talijana i stalno za njih uplaćujem mise. Nazvao sam njihovog sina, ali on mi je zaklopio slušalicu. Napisao sam mu kasnije pismo u kojem se obvezujem pomagati mu do kraja života. Međutim, do nikakve nagodbe nije došlo. Samo im je moje osiguranje isplatilo odštetu, ali poslovna je tajna koliku”, zaključio je Horvatinčić obranu.
Odvjetnik Frangeš tvrdi da je odštetu sinu i kćeri poginulih Talijana isplatila tvrtka vlasnik Horvatinčićeva broda, a on sam nije im dao ni lipe. “Baš se pitam kolika je to svota koja bi bila dovoljna da može mirno spavati. Broj žiroračuna ima, ali na njega nikad nije uplatio ni lipe”, rekao je nakon rasprave Frangeš.
Iznošenje završnih riječi najavljeno je za 8. ožujka u 11 sati.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
