U nedjelju 21. lipnja Radio Sljeme je kao i inače emitirao emisiju ‘Hvaljen Isus i Marija’ u kojoj svoja razmatranja u prilogu ‘Preobražaj‘ iznosi svećenik Robert Šreter, a koji se ovoga puta dotaknuo nadolazećih parlamentarnih izbora.
Emisiju Radija Sljeme redovito prenosi i HRT, ali ovoga puta ona nije u cijelosti objavljena jer HRT u svom programu ne smije komentirati izbornu kampanju. Tako je iz razmatranja velečasnog Šretera izostavljen komentar na prostački ispad Kolinde Grabar-Kitarović bivše predsjednice Republike Hrvatske. Vlč. Šreter je između ostalo u razmatranju naglasio kako je itekako važno bori li se netko za bračno zajedništvo muškarca i žene ili promiče rodnu ideologiju putem Istanbulske konvencije.
Emisija ‘Hvaljen Isus i Marija’ je petominutna duhovna misao Radio Sljemena kojom se slušateljima nudi poticajna duhovna poruka iz pera poznatih zagrebačkih svećenika.
Razmatranje vlč. Roberta Šretera prenosimo u cijelosti:
“Hvaljen Isus i Marija!
Poštovani i dragi slušatelji Radio Sljemena, dobro jutro i ugodan nedjeljni dan želi vam svećenik Robert Šreter.
Kaže narodna mudrost: „Čega se pametan stidi, time se budala ponosi.“ Vjerujem da smo se puno puta uvjerili u istinitost ove uzrečice. Uostalom, narodne poslovice su i nastale kao rezultat promišljanja, promatranja i analiziranja ljudskih ponašanja i najčešće vrlo dobro pogađaju bit nekoga problema ili pojave. Prošlih dana u medijima se pojavila osoba koja je zadnjih mjeseci potpuno nestala iz javnosti, a bilo bi bolje da je tako i ostalo.
Naime, osoba koja je pet godina obnašala službu predsjednice Republike Hrvatske obratila se hrvatskoj javnosti ni više ni manje nego s podignutim srednjim prstom. Po svim pravilima bontona i lijepoga ponašanja, tako nešto je ružno, nekulturno i neprihvatljivo u javnosti, bez obzira na to tko to učini. No, nije isto hoće li to učiniti neki huligan na nogometnom stadionu ili osoba koja je obnašala najvišu političku funkciju u državi. Ova nepromišljena ili možda nepromišljena gesta možda govori i više od onoga što joj je bio neposredni povod. U svakom slučaju, mene osobno je bilo sram, ali… Ma, neću ponavljati narodnu mudrost…
Uzdignuti srednji prst bivše predsjednice Republike Hrvatske odraz je političke i svjetonazorske borbe koja dolazi do usijanja u ovom predizbornom vremenu. Bit će toga još kako nam se približava sudbinski 5. srpnja. Kažem sudbinski jer parlamentarni izbori zaista određuju uvelike sudbinu cijele države i svih nas, kako to kažu i hrvatski biskupi u svojoj poruci u kojoj izričito kažu: „kako izbori zastupnika za Hrvatski sabor značajno utječu na osobnu, obiteljsku, društveno-političku i gospodarsku stvarnost.“
Na tu izjavu promptno je reagirao šef Partije upozorivši biskupe da se Crkva „nema što petljati u politiku i izbore“. Jako zanimljiva reakcija koja nas podsjeća na vremena za koja smo mislili da su iza nas, kada je Partija (koja se, istina, tada drugačije zvala) svim silama željela spriječiti javni i društveni rad i utjecaj Crkve, prepoznajući upravo Crkvu, odnosno Boga, kao svoga najvećeg neprijatelja i najveću opasnost svome zločinačkom jednoumlju.
Baš zanimljivo. Uoči parlamentarnih izbora svoja očekivanja i svoje prosudbene kriterije smiju dati sindikati, rade to i poslodavci, razne interesne skupine, udruge i skupine ljudi, ali samo Crkva to ne bi smjela činiti.
‘I te kako je važno bori li se netko za brak muškarca i žene ili promiče rodnu ideologiju’
S raznih strana dolaze upozorenja da se pri odlučivanju o tome kome ćemo dati svoj glas ne smijemo voditi svjetonazorom i vrijednosno-moralnim sustavom kandidata, stranaka i partija. To je najobičnija obmana i pokušaj da nas se odvrati od razmišljanja o bitnome. Zar nas ni koronavirus ni potres nisu uvjerili kako je ekonomija relativna stvar i kako je malo potrebno da sve dođe u pitanje? Postoje druge stvari koje su bitne i temeljne za čovjekovo dostojanstvo i za sam njegov opstanak.
Kaže Isus u današnjem evanđelju: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.“ A onda nastavlja s opomenom koju bi trebalo ozbiljno shvatiti: „Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odrekne mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima“.
Ako nismo ozbiljno shvatili opomenu pandemije i potresa, hoćemo li ozbiljno shvatiti Kristovu opomenu da se ne smijemo odreći Njega? Čovjek vjernik, kršćanin, suočen sa izborima bilo koje vrste, nikada ne smije zaboraviti Boga. O da, i te kako je važan svjetonazor! I te kako je važno bori li se netko za bračno zajedništvo muškarca i žene ili promiče rodnu ideologiju putem Istanbulske konvencije, promiče li netko obiteljske vrijednosti ili se zauzima da djecu mogu udomljavati, a onda valjda i usvajati i homoseksualni parovi.
Nama kršćanima mora biti važno bori li se netko za to da se vjeronauk izbaci iz hrvatskih škola i da maloljetne djevojke mogu učiniti pobačaj čak i bez pristanka svojih roditelja. Ne bori se Crkva za svoj utjecaj u društvu, nego da društvo bude prožeto kršćanskim i evanđeoskim vrijednostima. Od toga ne može i ne smije odustati, bez obzira na to tražila to Partija ili lažni demokršćani.
„Tko se odrekne mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima“”, kazao je vlč. Robert Šreter koje nije u cijelosti emitirano na HRT-u.
Tekst se nastavlja ispod oglasa