HRT dao cijelu emisiju Križevčanki koja otvoreno govori koga je podmitila i kako je birala dijete u Liberiji

Križevčanka
Foto: istock, snimka zaslona, Montaža: narod.hr

HRT je sinoć emitirao dvadesetpetominutni prilog koji je zapravo bio specijalno izdanje emisije Labirint scenaristice i novinarke Nataše Ban, o ženi koja je posvojila dijete iz Liberije koja, kao ni DR Kongo, nije potpisnica Haške deklaracije o međudržavnom posvajanju. Ovo nije prvi put da javna televizija oko afere Zambija daje prostora kontroverznim osobama. U siječnju gledatelje emisije Otvoreno šokirale su izjave “afrikanista” Saše Ričkovića, koji je praktički relativizirao moguće kazneno djelo u aferi Zambija – trgovinu ljudima, odnosno djecom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Križevčanka Tamara Kontrec posvojila je djevojčicu Emmu iz Liberije. Već je u jednom intervjuu opisala detaljan put do posvojenja: od biranja djeteta kao na modnoj pisti, njegova uzimanja od majke do davanja mita. Sinoć je prilog o tom “postupku” prikazan na HTV-u.

Zanimljivo je kako je prvotni naslov o priči Tamare Kontrec na portalu HRT-a bio “Križevčanka progovorila o mitu za posvojenje djevojčice iz Liberije”, što je vidljivo u linku, da bi potom naslov bio blaži: ”Ispovijest Križevčanke o dugoj borbi za posvojenje djevojčice iz Liberije”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

 

Prijatelj iz Liberije koji joj je nudio djecu

Tamara je preko Facebooka upoznala muškarca iz Liberije koji joj je ponudio da donira novac za neku nevladinu organizaciju. Ona je to odbila te mu kazala da bi radije posvojila dijete. Rekao joj je da ima za nju dijete od dvije godine koje je ostavljeno u plastičnoj vrećici. No, odjednom se pojavila majka tog djeteta i zahtijevala petsto dolara kako bi potpisala papire za posvojenje i petsto dolara da bi sudjelovala u procesu posvojenja. Tamara je to odbila, a taj “prijatelj” poručio joj je da će potražiti drugo dijete u zabačenim selima.

>Križevčanka posvojila dijete iz Liberije pa otvoreno pričala koga je podmitila i kako je birala dijete

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zatim joj je muškarac ponudio da posvoji njegovo dijete kako bi imalo bolji život. Tada se Tamari javila druga “prijateljica” iz Liberije, Sonja, koja je provjerila dotičnog muškarca te otkrila da je prevarant pa joj je ona pomagala u procesu.

“Imala sam svoje socijalne radnike s kojima sam još uvijek u kontaktu i dobre debele veze. Potraga za djetetom kreće s 5 do 6 ljudi od povjerenja koji odlaze u nekakva ruralna područja. Jednostavno, pitaju žene žele li dati dijete na posvojenje. Žene daju svoju djecu na posvojenje jer one znaju da djeca idu na nešto bolje”, kazala je u intervjuu prošle godine Kontrec portalu Prigorski.hr.

Nakon dogovora sa Sonjom, kaže da je odmah poslala upit Centru za socijalnu skrb u Križevcima i ušla u postupak za posvojenje. Ističe da je napomenula da će posvojiti djevojčicu iz Liberije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“I onda je Sonja rekla da će mi kao ona naći dijete. Ona je imala, ima još uvijek prijatelja koji je politički aktivan. Ne znam kako bih to objasnila. Možda je on, nešto tipa župan tamo. I onda je ona prenijela njemu cijelu tu priču i on nas je poslao na Ministarstvo za djecu”, kazala je Križevčanka.

Žene joj dovodile djecu na “biranje”

Početkom kolovoza 2021. Tamara je stigla u Monroviu. Već idući dan sa Sonjom je otišla u Ministarstvo za djecu gdje se sve rješava – Centra za socijalnu skrb u Liberiji nema.

“I tamo smo našli socijalnog radnika koji radi sa samohranim majkama i koji radi s napuštenom djecom. Meni su socijalni radnici dovodili djecu i te žene na moj balkon. Imala sam balkon, jer nisam smjela izlaziti iz sobe kao bjelkinja, nije mi bilo uopće dozvoljeno. Moram priznati da mi je to bilo najgore iskustvo u životu. Znači, žene su dolazile s djecom, na moj balkon i te curice su uglavnom bile pet, šest, čak i sedam godina i bile su obučene valjda u najljepšu haljinu koju je ona imala doma. Frizurice su bile složene s onim perlicama. Od mene su tražili da uzmem njihovo dijete, jer su znali ako uzmem njihovo dijete, da će njima biti bolje u životu, u smislu i zdravlja i općenito svega. Znači oni su mene doslovce molili”, kaže Tamara za HRT.

>HRT: ‘Drske djevojke’ nisu jedino sporno, tu su Saša Broz, ‘afrikanist’, pristranost…

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Emmu je, kaže, tražila tri tjedna. Sa Sonjom, socijalnim radnikom, i političarom Josephom, istog dana kada je dobila sliku, otišla je vidjeti dijete. Dočekali su ih osamnaestogodišnja majka Giftee i devetnaestogodišnji otac Obedian koji je morao dati privolu za posvojenje iako s majkom više nije bio u vezi – njihove obitelji, i dvomjesečna djevojčica, koja nije bila siroče.

Nakon razgovora osamnaestogodišnja majka potpisala je da se odriče djeteta. Zauzvrat, kaže, nisu tražili ništa, ali ona im je odlučila “pomoći”.

“Ona je završila 11. razred a oni imaju 12 razreda, oni imaju sistem školovanja kao u Americi. U školu ideš ako je platiš. Platila sam 12. razred, dala sam joj 240 dolara za školarinu“, dodala je Križevčanka.

Davanje novca “iz zahvalnosti”

Budući da Liberija nije potpisnica Haške konvencije, postupak je bio kompliciraniji. Kad su svi Tamarini dokumenti stigli do ministrice za djecu, Tamara je primila – račun. Kako je ona prva osoba iz Hrvatske koja je posvajala u Liberiji morala je u Ministarstvo vanjskih poslova da se utvrdi u kakvim su odnosima Hrvatska i Liberija.

Sve je to trajalo i trajalo, a Križevčanka je primijetila da se od nje očekuje da daje novac, češće nego što je pretpostavljala. I saznala da se novac daje – “for appreciation”, iz zahvalnosti.

“Dobiti sastanak s ministricom, trebate dati dvadeset, trideset dolara da vam sastanak bude danas, a ne za mjesec dana, pa onda tako četiri puta”, dodala je.

Nakon tri mjeseca morala se vratiti kući jer se jako razboljela. a dijete je ostavila u zajednici kod jedne žene na čuvanju.

“Ako vi ne date taj for appreciation, oni će vaše papire takve kakvi jesu samo odložiti na stol. I tu će stajati mjesecima. Tak su moji papiri stajali četiri mjeseca kad sam bila doma, četiri mjeseca su moji papiri stajali na mjestu, jer nisam davala for appreciation. Znači, to su novci od nekakvih dolar do par tisuća dolara se znaju kretati, znači ovisno o kome“, naglasila je.

>Stravična trgovina djecom: Dvije priče razotkrivaju kako majkama obećaju da će se dijete obrazovati i vratiti pa ih prodaju

Četiri mjeseca dok je nije bilo na prijelazu iz 2021. u 2022. godinu – sve se pomicalo puževim korakom, kaže, a njezina prijateljica Sonja je u Monroviji zvala i pritiskala socijalnog radnika, a on je odugovlačio.

Na mito i korupciju otišlo oko 60 posto novca

Čim se došla iz Hrvatske otišla je u Ministarstvo za djecu. Ministrica je trebala potpisati odluku o posvajanju koju je napisao socijalni radnik na temelju intervjua s članovima obitelji. Bio je ožujak 2022.

Bilo je potrebno još jedno saslušanje na sudu. Opet je zvala odvjetnika. Saslušanje nje i Emminih roditelja prošlo je glatko, ali za ovjeru sudske presude o posvojenju trebala su još tri potpisa. I taj se proces mogao – ubrzati.

“Hajdemo reći po nekakvom prosjeku ja sam platila 200 do 250 dolara po potpisu. Ja sam platila da se oni meni potpišu na papir danas, odnosno sutra, a ne za šest mjeseci”, kaže Križevčanka.

>Strašan slučaj iz DR Konga: Djeca išla na ‘ljetni kamp’ pa ilegalno posvojena u Belgiji

Kaže da nije bilo njezine prijateljice Sonje da bi se proces možda čak još više produžio. I da bi možda i odustala.

Ističe da je proces financijski velik zalogaj i da su “mnogi očekivali novac od nje”.

26 tisuća dolara je mene koštalo, ali znači sa svime, tu ulaze i avionske karte. Dvjesto dolara za rodni list, koji je besplatan, koji je praktički isti kao i kod nas”, kaže Križevčanka. U intervjuu za portal Prigorski.hr prošle godine kazala je da je od tog ukupnog iznosa “dobrih 60 % otišlo na mito i korupciju.”

Slučaj “afrikaniste” iz afere Zambija

Podsjetimo, u siječnju gledatelje emisije Otvoreno šokirale su izjave “afrikanista” Saše Ričkovića. On je praktički relativizirao moguće kazneno djelo u aferi Zambija – trgovinu ljudima, odnosno djecom.

Uz to, njegovo je dijete ranije završilo u Domu za odgoj djece i mladeži u karlovačkoj četvrti Banija zbog nasilja u obitelji. Na to nije reagirao ni voditelj, ni pravobraniteljica za djecu, diplomirana pravnica i nekoć zaposlenica u Državnom odvjetništvu kao viša državnoodvjetnička savjetnica Helenca Pirnat Dragičević, a kad smo joj uputili pitanja o tome – potpuno je ignorirala taj dio.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.