Marin Periš: ‘Hrvatsko Nadzemlje’ – Pozitiva na najjače!

U vrijeme pada moralnih vrijednosti i sveopće negativnosti uzrokovane trenutačnom situacijom u Hrvatskoj, mladi projekta „Hrvatsko nadzemlje“ dokazuju da i nije baš sve ‘tako sivo’. Svojim optimizmom i smislom za humor vraćaju pozitivu u sivilo našega društva.

Projekt „Hrvatsko nadzemlje“ nastao je u sklopu Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije. Mladi osmišljavaju susrete koji se održavaju jednom mjesečno, a predvodi ih Marin Periš, jedan od začetnika i sudionika s kojim smo odlučili napraviti razgovor o nastanku projekta, aktivnostima i planovima.

Narod: Kako je sve počelo?

Periš: Počelo je onako kako počinju sve genijalne stvari i ideje – sasvim slučajno. Mada mi baš i ne vjerujemo u slučajnost, odnosno vjerujemo da Bog od početka ima svoj prst u cijeloj ovoj priči i da je inicijativa za Nadzemlje krenula doslovno iz Nad-zemlje. Nakon povratka iz Rima, gdje sam završio studij teologije vratio sam se u Split i uključio volonterski u rad splitskog Ureda za pastoral mladih.

U to sam vrijeme počeo redovito dolaziti na tjedne susrete Frame Gospe od Zdravlja gdje se okupila zaista izvrsna ekipa mladih ljudi. Framu GOZ je tada vodio Silvio Puljić, sada predsjednik splitskog Skac-a, a tamo sam sreo i Ivana Vrlića, prijatelja iz gimnazijskih dana – vrlo kreativnog i pozitivno otkačenog lika. S nama trojicom je sve nekako krenulo. Zanimljivo je da je Silvio odrastao u salezijanskoj župi, Ivan u dominikanskoj, ja u dijacenzanskoj, a sve nas je okupio sv. Franjo koji i danas, očito, neumorno radi na obnovi Crkve. Silvio, Ivan i ja smo primjetili da u Splitu nedostaje pozitivnih pa i kršćanski obojenih programa za mlade iznad 16 godina, a imali smo vrlo jaku volju da se aktiviramo, da nešto pokrenemo i da svoje talente i sposobnosti iskoristimo na dobro Crkve i društva.

„Došla nam je ideja da organiziramo mjesečne susrete koji bi bili malo ‘drugačiji’, spoj ozbiljnosti i zdrave zabave.“

Željeli smo da ti susreti budu ispunjeni humorom, kreativnošću, video uratcima, ali i promišljanjem, porukom, pozivom na društveno djelovanje. Ideju smo predstavili povjereniku za mlade don Jenku Buliću. On nas je podržao i evo, već pet godina dvorana u kojoj održavamo susrete je dupkom puna, a ona može primiti oko 600 mladih. Dojma smo da bi mladih bilo i više da je dvorana veća.

Narod: Što mislite što je bilo ključno za privlačenje pozornosti?

Periš: To što smo sva trojica inicijatora bili mladi, zgodni i perspektivni. Šala naravno… Mislim da je nekoliko stvari bilo važno za privlačenje pozornosti. Prije svega činjenica da mladi rade nešto za mlade. Inicijativa je krenula od mladih, mladi od početka sve osmišljavaju i realiziraju. Druga stvar, povezana s prvom, je ta da na našim susretima govorimo jezikom mladih.

Mladi vole humor, vole filmove, skečeve i glazbu…

Upravo iz tog razloga za svaki naš susret pripremimo barem jedan humoristični skeč i film na temu o kojoj je riječ, a na svakom susretu svira neki drugi bend ili zbor mladih. Neki će možda reći da je to podilaženje mladima. Mi se, međutim, s tim ne slažemo. Uvijek na susretima ukažemo na nešto važno, potaknemo na nešto dobro u kršćanskom duhu, a glazba, skeč, film pa i humor su na neki način ‘mamac’ ili bolje omot u koji upakiramo sadržaj. Mi smatramo da je omot jako bitan i da na tome Crkva općenito danas mora puno poraditi.

Za privući mlade bila je jako bitna i kvaliteta.

Mi se zaista trudimo u svemu biti što kvalitetniji počevši od plakata pa do najmanjeg detalja. U kvaliteti videa smo rasli s godinama, ali ideje su uvijek poprilično kvalitetne kao i skečevi i gluma.

Želimo srušiti stereotipe o ‘nesposobnim’, ‘nezanimljivim’ i ‘nekvalitetnim’ kršćanima na koje se često može naići u medijima.

Sljedeća stvar za koju mislim da je utjecala na privlačenje mladih je to što smo od početka sve radili iz uvjerenja, s nevjerojatnim entuzijazmom i gorljivošću, što su mladi sigurno prepoznali. Uživamo u svakom skeču, filmu, u svakoj minuti susreta. Od početka smo se odlučili i na otvorenost svima, pa i ateistima za koje znamo da dolaze na naše susrete. Ne želimo nametati ili zapovijedati. Želimo pozivati mlade. Pojasniti stavove Crkve. Zajednički promišljati i rasti.

Narod: Što vas motivira u ovom projektu?

Periš: Motivira nas to što mi sami preko Nadzemlja imamo prostor za razvijanje svojih talenata i darivanje drugima. Motivira nas što i mladima koji dolaze na naše susrete pomažemo da pronađu sebe i Boga, što ih tjeramo na razmišljanje, na promjenu i na akciju. To je naš najveći motiv. Kad vidimo da se netko nakon našega susreta zamislio, promijenio.

Nekoliko mladih nakon našeg susreta potpuno su promijenili živote

Čuli smo za nekoliko mladih ljudi da su nakon našeg susreta potpuno promijenili svoje živote. Na bolje, naravno.

Neki su se vratili Crkvi. Neki su potaknuti Nadzemljem odlučili ići u bogosloviju. Neki su prohodali na nadzemlju, a imali smo i zaruke nedavno (sve zabilježeno kamerama). Postoji sad već veliki broj mladih koji treću srijedu u mjesecu ne bi propustili ni da granate s neba padaju.

Najbolja motivacija pozitivan šok na licima mladih

Zadnje vrijeme idemo i po gostovanjima izvan Splita pa kad vidimo onaj pozitivan šok na licima mladih koji nerijetko dođu samo radi plusića kod župnika, a na kraju odu sa susreta oduševljeni – e to nas motivira!

Narod: Otkuda crpite inspiraciju za uvijek nove dosjetke?

Periš: Iz stvarnosti koja nas okružuje. Iz zajedništva koje nas povezuje. Iz Riječi kojom se napajamo. Kad je čovjek radostan, kad je s drugima, kada živi budno, otvorenih očiju u svakodnevnom susretu s Bogom – onda primjećuje stvari i pojave. Onda uočava dobro i zlo. Razlučuje. Ideje i dosjetke dolaze same, ali ne na lagan način. Dolaze nakon promišljanja, pripreme, molitve. Što smo pripremljeniji, to su ideje bolje. Naravno da neku ‘žicu’ za neke dosjetke i fore čovjek svakako već mora imati u sebi. Nekoga je u tom smislu Bog darovao više, nekoga manje, ali nadopunjujemo se.

Narod: Radite s mladima, a i sami spadate u tu kategoriju, možete li istaknuti koja je problematika današnjih generacija i za čime istinski čeznu?

Periš: Mladi su zbunjeni. Traže se, a svašta se servira ispred njih… Puno toga lošega preko medija vrlo lako dođe do njih.”

Pozitiva i neke prave vrijednosti se teško probijaju kroz šumu nebitnih informacija i poziva na zabavu bez granica.

Umrtvljeni su tehnikom, slušalicama, ekranima… Nemaju samopouzdanja, puni su strahova i briga, a to je sigurno rezultat i toga što nemaju pouzdanja u Boga. Mislim da je glavni problem to što nedostaje pozitivnih primjera. Mladi nerijetko nemaju gdje vidjeti ono što je dobro pa ih zlo lako zavede. Iskustvo nadzemlja, kao i moje iskustvo vjeroučitelja potvrđuje mi da mladi kad vide ono što je dobro – prepoznaju to i slijede. Problem je, dakle, kad roditelji nisu pozitivan primjer, kad su mediji puni negativnih primjera (kad ne pišu o nadzemlju haha), kad učitelji nisu primjer, a nekad, nažalost, i svećenici. Kad su nam brakovi dobri, kad živimo istinski svoje kršćanstvo, kad smo pošteni, predani, vjerni, kad ljubimo nesebično – mladi to prepoznaju i slijede.
Kad nismo takvi – niti mladi nisu takvi. Kritika usmjerena prema mladima je uvijek kritika koja ide na račun odraslih i odraz društva u kojem živimo. A mladi čeznu za dobrom, za istinskom radošću, za nesebičnom ljubavlju, za Bogom. Nadzemlje to zorno pokazuje. Dvorana je uvijek puna, a ne nudimo laka rješenja i odgovore, pet koraka za sreću i slično. Nudimo Krista, njegovu logiku i njegov put.

Narod: Koji su vaši najčešći izazovi, ima li zapreka i dvojbi?

Periš: Naši najčešći izazovi smo mi sami sebi kada se dogodi da ne molimo kao grupa ili kao pojedinci. Kad kao grupa ili pojedinci zaboravimo ono najbitnije i kad ne radimo na sebi – onda na vidjelo dolaze naše ljudske slabosti i to nekad bude izazovno. Ali i u takvim trenutcima rastemo. Izazov nam je često i vrijeme jer nekad, zbog privatnih obaveza, vremena za (kvalitetnu) pripremu susreta i ne bude baš puno. Bilo je u početku poteškoća jer nas neki svećenici nisu razumjeli ili nisu htjeli razumjeti. Za neke od njih smo i dalje nešto površno i nepotrebno, bez obzira što većina od njih nije nikada bila na susretu.

Smiju li se kršćani smijati?

Mi ne mislimo da je Nadzemlje nešto najbolje, nešto savršeno, nešto što je dovoljno za duhovnost mladih. Nadzemlje je samo jedna ponuda, jedan program koji je i obrazovan, i zabavan i prožet kršćanskih duhom. Ali smo svjesni da nama koji to pripremamo, kao i onima koji dolaze na naše susrete Nadzemlje nije dovoljno za cjeloviti duhovni rast. Mi mlade potičemo na taj duhovni rast i znamo da se ono ključno događa u župama. Ali ispada da ako nemamo misu ili klanjanje da to odmah ne valja. No, mi potičemo mlade i na misu i na ispovijed i na klanjanje. A zašto ne bismo, uz to, ponudili i nešto zabavno?

Zar se kršćani ne smiju smijati?

No, ipak moram naglasiti da nas velika većina svećenika podržava, kao i naš nadbiskup, a veliku podršku imamo i u don Mihaelu Proviću, sadašnjem povjereniku za pastoral mladih.

Narod: Kakav je plan za dalje?

Biti u svemu što radimo što kvalitetniji i bolji. Ići na gostovanja, širiti Nadzemlje Hrvatskom da što prije istisnemo podzemlje i zatremo mu trag. Imamo mnogo ideja i planova, a Bogu prepuštamo da probere koji će se od tih planova i ostvariti, na Njegovu slavu.

Na kraju bih pozvao sve čitatelje da nas prate putem youtubea, facebooka i stranice pastorala mladih te postanu dio ove priče koja traje već 5 godina, a mi se nadamo da će doživjeti i 10. Mladima bih poručio da ne gube dragocjeno vrijeme na nebitne stvari, već da ulože svoje talente za dobrobit Crkve i društva.

Mi zaista moramo mijenjati naše društvo na bolje, a Nadzemlje je primjer da to i možemo.

Od nas trojice na početku, sada nas je tridesetak u organizaciji, a plodovi Nadzemlja su bolji nego što smo ikada očekivali.

Hvala Bogu!