Usporedna analiza uređenja instituta pravobraniteljstva u drugim zemljama Europske unije pokazuje da trajanje mandata pravobranitelja u Hrvatskoj od 8 godina nije u skladu s europskom praksom. Dok u drugim zemljama EU pravobranitelji obavljaju dužnost pet (Bugarska, Grčka, Latvija, Španjolska) ili šest godina (Francuska, Mađarska, Nizozemska, Slovenija, Austrija, Belgija), u Hrvatskoj mandat pravobranitelja traje dugih osam godina. Samo ustavnim sucima mandat traje toliko dugo.
Da tako dugo trajanje mandata negativno utječe na djelovanje institucije pravobranitelja najbolje opisuje stručna analiza koju je 2003. objavila Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) u kojoj je navedeno: „Ured pučkog pravobranitelja u Hrvatskoj danas se doima kao organizacija pod stresom. Tijekom dužeg vremenskog razdoblja, te uz skromna sredstva, trenutni upravljački tim morao se nositi s izrazito spornim i često teško rješivim pitanjima koja utječu na živote i dobrobit građana. Sadašnji pučki pravobranitelj obnaša ovu dužnost skoro sedam godina; (…). Uzevši u obzir ove činjenice, bilo bi neobično da se nije pojavila određena razina organizacijskoga zamora. Nije bila namjera ovim komentirati bilo kojeg pojedinca, već predložiti kako su imenovanja u trajanju od osam godina preduga u usporedbi s imenovanjima od četiri ili pet godina, koja su uobičajenija kod pučkih pravobranitelja u drugim zemljama.“. U nastavku analize predlaže se: „Vlada bi trebala preispitati postojeći Zakon o pučkom pravobranitelju s ciljem jačanja njegovog mandata zaštite ljudskih prava. (…) Konkretne promjene u zakonu koje bi se trebale razmotriti uključuju: (…); smanjivanje trajanja imenovanja na kraće razdoblje od 4 ili 5 godina, uz mogućnost ponovnoga imenovanja…“.
Udruga U ime obitelji je putem javne rasprave predložila da se mandat pravobranitelja smanji na četiri godine, upravo kako bi se izbjegli navedeni negativni učinci dugog mandata. Također, prijedlozi U ime obitelji idu u smjeru da se rad pravobranitelja i njihovih ureda s više desetaka zaposlenika organizira na učinkovitiji način, kako bi se pojednostavio pristup građana pravobraniteljima, poboljšalo pružanje potpore, brže rješavalo probleme, a novac koristio u interesu onih kojima je namijenjen – djeci, osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima. U nastavku donosimo primjer uređenja institucije Pučkog pravobranitelja u Francuskoj, koji je vrlo sličan uređenju koje predlaže U ime obitelji.
U francuski Ustav 2008. godine uvedena je institucija Pučkog pravobranitelja unutar koje su objedinjena sva dotadašnja tijela zadužena za zaštitu ljudskih prava građana. Institucija je započela s radom 2011. godine, kada je francuski parlament kao prvog pučkog pravobranitelja izabrao Dominiqua Baudisa, koji je tu funkciju obnašao do 2014.
Uvođenjem institucije Pučkog pravobranitelja, četiri dotadašnje institucije zadužene za zaštitu ljudskih prava građana (Državni miritelj, Pravobranitelj za djecu, Visoko tijelo za borbu protiv diskriminacije i nejednakosti i Nacionalno povjerenstvo za etiku sigurnosnih službi) spojene su u jednu, a prethodnih troje posebnih pravobranitelja nastavilo je djelovati kao troje dužnosnika unutar institucije Pučkog pravobranitelja nadležnih za svoja dosadašnja područja djelovanja. Vršitelje tih dužnosti izabire pučki pravobranitelj.
U intervjuu za portal Handicap.fr g. Baudis (inače novinar, pisac te političar koji je obnašao brojne dužnosti) upitan je nedugo nakon stupanja na dužnost o tome što dobroga donosi novi sustav kojim se objedinjavaju odvojene institucije zadužene za zaštitu ljudskih prava u jednu instituciju. U svom odgovoru istaknuo je kako je smisao i cilj objedinjavanja racionalizacija cijelog sustava zaštite ljudskih prava. Na taj se način sve pritužbe građana vezane uz kršenje ljudskih prava adresiraju na jedno mjesto. Zašto je takvo uređenje kvalitetnije i učinkovitije spram manjkavosti prethodnog sustava u kojemu su institucije bile odvojene, g. Baudis objašnjava navodeći primjer obitelji s djecom s invaliditetom, suočene npr. s problemom integracije djece u školu. U bivšem sustavu odvojenih institucija obitelji su se mogle pritužbom obratiti na više tijela, dok su neke koristile opciju obraćanja svim tijelima u isto vrijeme, uz rizik stvaranja administrativnih zastoja, konfuzije zbog vođenja paralelnih postupaka, čak i donošenja različitih odluka, navodi g. Baudis. Novi sustav prema kojemu su sve institucije objedinjene u jednu cilja pojednostavljenju postupka za korisnike, a također i bržem te kvalitetnijem donošenju odluka.
Ovakvo racionalnije uređenje sustava pravobraniteljstva u Republici Hrvatskoj predlaže udruga U ime obitelji putem izmjena Zakona o pučkom pravobranitelju. Prijedlog koji smjera ujedinjenju dosadašnjih pravobraniteljstava (za djecu, za osobe s invaliditetom te ravnopravnost spolova) u jednu instituciju pučkog pravobranitelja unutar koje bi bili osnovani specijalni uredi za posebna područja djelovanja na čelu sa zamjenicima pučkog pravobranitelja koji bi obavljali sve dužnosti sadašnjih pravobraniteljstava te imali jednake ovlasti, opravdan je iz nekoliko razloga:
– Poboljšala bi se kvaliteta i prepoznatljivost zamjenika pučkog pravobranitelja zaduženih za zaštitu posebno ranjivih društvenih skupina. Njih bi predlagao pučki pravobranitelj, a birao Hrvatski sabor.
– Pučki pravobranitelj vršio bi nadzor nad radom zamjenika zaduženih za specijalna područja, a sam rad zamjenika pučkog pravobranitelja više bi ovisio o kvaliteti i sposobnostima osoba imenovanih na dužnost zamjenika (a ne o tome jesu li službe odvojene od institucije pučkog pravobranitelja ili nisu).
– Nestručnost, zloupotreba ovlasti te sukob interesa bili bi znatno onemogućeni, s obzirom da bi zamjenici bili podložni nadzoru i kontroli pučkog pravobranitelja.
– Došlo bi do značajne racionalizacije troškova te zakonskog pojednostavljenja budući da bi sve pravobraniteljske institucije bile regulirane jednim Zakonom o pučkom pravobranitelju.
– Olakšao bi se postupak obraćanja građana u svrhu pritužbe zbog narušavanja ljudskih prava.
– Takvo uređenje pružilo bi lakšu mogućnost uvođenja dodatnih zamjenikā pučkog pravobranitelja zaduženih za zaštitu drugih ranjivih skupina, kao npr. majki i trudnica, umirovljenika, budućih generacija (kao što postoji u Mađarskoj) i sl.
U ime obitelji smatra da će predloženi model ujedinjenja svih pravobraniteljskih institucija u jedno tijelo poboljšati njihov rad i doprinijeti zaštiti prava svih građana Hrvatske.
