Sudbina šestorice bosanskohercegovačkih Hrvata, optuženih za zločine nad muslimanima u BiH 1993.-1994., bit će poznata u srijedu kada će Haški sud (ICTY) zaključiti jedan od svojih najsloženijih predmeta, ali i svojevrsno suđenje ondašnjem hrvatskom državnom vrhu zbog umješanosti u rat u BiH.
Žalbeno vijeće UN-ova suda u Den Haagu pod predsjedanjem Carmela Agiusa izreći će u srijedu u 10 sati konačni sud o odgovornosti političkih i vojnih vođa bosanskohercegovačkih Hrvata za teške zločine nad muslimanima u hrvatsko-bošnjačkom sukobu, jednom od nekoliko nakon raspada bivše Jugoslavije.
Lideri najmalobrojnijeg naroda u BiH nepravomoćno su u svibnju 2013. osuđeni na ukupno 111 godina zatvora zbog ubojstva, silovanja, deportacije, zatvaranja, uništavanja imovine širokih razmjera i drugih zločina.
Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.
Suci su većinom glasova presudili kako im je cilj bio etnički očistiti Bošnjake iz većinski hrvatskog dijela BiH i u slučaju raspada države pripojiti ga Hrvatskoj, prema zločinačkom planu u kojem je sudjelovao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.
Iako sud osnovan 1992. utvđuje kaznenu odgovornost pojedinaca, a ne država, kvalifikacije iz prvostupanjske presude negativno govore o ulozi Hrvatske i tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana u ratu u susjednoj državi.
Žalbu na prvostupanjsku presudu uložili su i tužiteljstvo i šestorica optuženih.
Suđenje je počelo u travnju 2006., dvije godine nakon što se šestorka dragovoljno predala Haškom sudu.
Više od 10.000 dokaza i ukupno 206 svjedoka izvedeno je pred tročlano raspravno vijeće koje je 29. svibnja 2013. donijelo presudu na 2629 stranica.
Suđenje hrvatskoj šestorci posljednje je prije nego što se krajem godine zatvori ICTY, a njegov rad nastavi Mehanizam za međunarodne kaznene sudove.
Tužitelj traži veće kazne, a obrane oslobađanje ili novo suđenje
U žalbenom postupku je tužitelj Douglas Stringer za optužene zatražio duže zatvorske kazne, a branitelji da se njihovi klijenti oslobode ili da se predmet vrati na ponovno suđenje. Alternativno su zahtijevali da im se kazne značajno smanje.
“Kada bi očekivanja temeljila isključivo na pravnim kriterijima, onda bi ukidanje prvostupanjske presude smatrala izvjesnim. Ovako očekujem neko kompromisno rješenje, pa je zato smanjenje kazne realnija opcija”, rekla je Hini Vesna Alaburić, odvjetnica Milivoja Petkovića, bivšeg zapovjednika HVO-a.
Obrana generala Slobodana Praljka očekuje ili oslobađajuću presudu ili ukidanje prvostupanjske presude.
Praljkova braniteljica Nika Pinter rekla je Hini da su obrane u žalbenom postupku pokazale kako zaključci o udruženom zločinačkom pothvatu i međunarodnom oružanom sukobu nisu održivi, kao što je to u svom izdvojenom mišljenju utvrdio predsjednik raspravnoga vijeća Jean Claude Antonetti.
Antonetti je tada zaključio da je Hrvatska intervenirala u BiH uglavnom slanjem dobrovoljaca i časnika poput Praljka ili Petkovića te materijalnom pomoći, te da je izravna vojna intervencija HV-a, ako je do nje uopće došlo, bila vrlo ograničena.
Ocijenio je da, prema transkriptima iz Tuđmanovog ureda, svi njegovi planovi o uređenju BiH nisu bili u suprotnosti sa stajalištem međunarodne zajednice, podsjeća Pinter.
Praljkova obrana očekuje i da se uvaže njezini argumenti o značajnim procesnim povredama na štetu njihova branjenika, primjerice u slučaju dnevnika tadašnjeg zapovjednika vojske bosanskih Srba generala Ratka Mladića koji su uvedeni u spis bez provjere autentičnosti i bez omogućavanja obrani da, u skladu s pravilima suda, pobija citate koji su mu u tim dnevnicima pripisani.
Petkovićeva obrana ističe da nije negirala zločine, nego je pokušala dokazati da oni nisu bili posljedica zločinackog plana etničkog čišćenja.
“Mi smo u žalbenom postupku nastojali na jednostavan i slikovit način pokušali dokazati da u prvoj polovici 1993. etnička slika nijedne općine na inkriminiranom području nije promijenjena. Zato se ne može smatrati da je bilo koji od zločina počinjenih u borbama u tom periodu bio sastavnica zločinackog plana etničkog čisćenja”, istaknula je Alaburić.
Dodaje da su to dokazali i za dio sukoba u drugoj polovici 1993. kada se promijenila etnička struktura stanovništva dijela tadašnje Herceg-Bosne, ali zbog toga jer su i muslimani i Hrvati napuštali pojedina područja zbog ratnih sukoba.
“Mi smo sucima prezentirali podatke i dokaze o tijeku ratnih sukoba i ofenzivnim akcijama Armije BiH, kao i vojnim akcijama HVO-a koje su bile isključivo obrambene naravi. HVO je, naime, u to vrijeme gubio teritorij pod svojom kontrolom”, rekla je je Petkovićeva odvjetnica.
Tužitelj Stringer je pred žalbenim sucima tvrdio kako su zaključci prvostupanjske presude o etničkom čišćenju Hercegovine potkrijepljeni brojnim svjedočenjima i dokumentima.
Ocijenilo je, ipak, da raspravno vijeće nije na odgovarajući način procijenilo težinu zločina i od žalbenog vijeća zatražio da optužene osudi na “značajno” duži zatvor.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
