Novosti, glasilo Srpskog narodnog vijeća, objavile su razgovor s ideologom krajnje ljevice Stipom Ćurkovićem u kojemu Marxovo učenje prilagođava današnjim okolnostima, s posebnim osvrtom na ekologiju, čime se taj list nastavlja etablirati kao rasadište protuhrvatskih i marksističkih ideja.
Ćurković je član uredništva “3K: kapital, klasa, kritika”, marksističkog Centra za radničke studije.
Novosti, glasilo Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca, nastoji se etablirati kao svojevrsna ideološka radionica u kojoj se spajaju velikosrpske ideje, marksizam i netrpeljivost prema svakoj vrsti hrvatske državotvorne misli.
Tobožnji liberalni krugovi usmjereni protiv obilježja hrvatskog identiteta
Novosti se predstavljaju kao liberalni medij, neka vrsta glasnika slobode, no izbor tema kojima se bavi, profili njegovih autora i opći izričaj toga glasila, tri desetljeća nakon što se Hrvatska izborila za neovisnost, više djeluju kao kampanja usmjerena protiv svih obilježja hrvatskog identiteta i kao neskriveno primicanje totalitarnih ideja.
>I Novosti propagiraju odrast: Kakve veze ekosocijalizam ima s manjinskim temama?!
Najveće hrvatske svetinje, poput vjere, simbola patnje i borbe za neovisnost kao što je Vukovar, hrvatskih identitetskih posebnosti i elemenata državnosti ondje su redovito izloženi izrugivanju i omalovažavanju.
Sukladno tome, Novosti sustavno promiču velikosrpske ideje pod krinkom zastupanja interesa srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj.
Jugoslavija u novim okolnostima i novom ruhu
Istodobno, Novosti se i nadalje profiliraju kao glasilo političkih snaga koje su dominirale u Jugoslaviji, ne samo iz perspektive njihova velikosrpskog profila nego i u kontekstu širenja marksističke misli.
Štoviše, u tom pogledu Novosti otvaraju prostor predstavnicima radikalnog marksizma i nastoje se uključiti u globalni pokret krajnje, postdemokratske ljevice s elementima anarhizma.
Razgovor sa sociologom Stipom Ćurkovićem o odnosu između ekologije i kapitalizma ogledni je primjer tih tendencija.
Smisao teškog izričaja teoretičara marksizma
Sadržaj razgovora vrlo je teoretski, većini čitatelja teško razumljiv i svojim izričajem snažno podsjeća na Marxov “Kapital”, ili na sadržaje brošura kojima su svojedobno bili zatrpani dnevni boravci u vojarnama JNA. Nitko ih nije čitao, ali su im vojnici pronalazili primjenu pa su s vremenom njihovi primjerci tajanstveno nestajali s polica.
No sadržaj razgovora s Ćurkovićem nije besmislen, on je samo težak za razumijevanje i neprimjenjiv na realne društvene okolnosti. To bi bio opis njegove kvalitete, a činjenica da podsjeća na teške filozofske tekstove poznata je svima koji su se u Jugoslaviji morali baviti radovima teoretičara marksizma.
>Dežulović u Novostima izjednačio Hrvatsku vojsku s Hamasom
Smisao Ćurkovićeva iskaza u njegovu je aktivističkom profilu, pri čemu je njegova uloga očito u tome da ponudi teoretsku podlogu za praktične postupke postdemokratske ljevice.
Ekologija kao nova ideološka poluga koju propagiraju i Novosti
Naglasak na ekologiji kao jednoj od današnjih ideoloških poluga krajnje ljevice vidljiv je već u rečenici u kojoj Ćurković kaže kako klimatske promjene “ne prijete samo opstanku kapitalizma ili kompleksnih ljudskih društava, nego egzistenciji ljudi kao biološke vrste”.
Ta rečenica toliko je po svojoj unutarnjoj dinamici i dimenzionalnoj slojevitosti tipična, da kao i u slučaju svih drugih marksističkih ideologa kod čitatelja smjesta izaziva dvojbu: ili prestati čitati i skrenuti misli na nešto banalno ili postati kao i oni i udubiti se u kompleksne misaone procese koji vješto izbjegavaju svaku sintezu.
“Početna točka i krajnja točka su novac, ali kroz akumulaciju i reinvesticiju taj novac se pretvara u proizvodne resurse, u sirovine i radnu snagu. Ekspanzija vrijednosti dakle podrazumijeva i povećanu potrošnju resursa i, u tendenciji, povećane emisije”, samo je jedna od takvih rečenica, neovisno o tome što je podijeljena na dvije.
U njoj se krije određena logika i, svakako, tendencija, a prije svega poticaj da čitatelj svoj pristup društvenoj stvarnosti bespogovorno prilagodi autorovom.
>Puknula ljubav: Kraus napustio Pusićevu Antifašističku ligu zbog teksta u Pupovčevim Novostima
To se odnosi i na slijedeće dvije rečenice: “Ako mislimo ozbiljno s ekološkom politikom, to nužno vodi u suočavanje s kapitalizmom i njegovom intrinzično ekspanzionističkom logikom kapitalističkog načina proizvodnje. Bez toga, ekološka politika se svodi na retoriku i kozmetičke intervencije, odnosno na oblik nijekanja stvarnih razmjera problema.”
Sve se svodi na nove pojavne oblike totalitarizma
Ovdje se vidi kamo autor smjera, na borbu protiv kapitalizma. Neki će čitatelji istodobno opaziti još jednu tendenciju.
Demokratske političke ideje koje su svoj vrhunac doživjele u dvadesetom stoljeću odlikuju se snošljivošću, to znači izostankom svake isključivosti. S druge strane marksizam je, kao i svaka druga totalitarna ideologija, isključiv.
To potvrđuje i Ćurković u navedenoj rečenici, u kojoj političku tezu, potpuno isključivo, postavlja kao egzaktni podatak, pa sve one koji “intrinzično ekspanzionističku logiku kapitalističkog načina proizvodnje”, ma što to značilo, ne uzimaju ozbiljno, označava kao ljude koji ne misle ozbiljno (s ekološkom politikom ili bez nje).
Ćurković i Novosti
Čitatelj se može pitati što Ćurković želi reći rečenicom: “Ako pratimo marksističku teorijsku proizvodnju zadnja dva-tri desetljeća, a pogotovo zadnjih deset godina, vidjet ćemo da ekološko pitanje zauzima sve više mjesta”, ali je odmah jasno što želi njome postići.
Želi ekologiju, kao pomodni pristup društvu, smjestiti u središte političkog izričaja krajnje ljevice, uskladiti ju s Marxovim mislima i predstaviti kao spasenjsko rješenje za čovječanstvo.
Kontinuirano ideološko brušenje stvarnosti, Novosti i Možemo
Razgovor s Ćurkovićem, odnosno njegovi iskazi, obiluju upravo tim tezama koje Marxa prilagođavaju današnjim društvenim okolnostima i tvrde da je on mislio upravo ono što njegovi današnji sljedbenici žele reći.
Ćurkovićev istup stoga nije jedinstven primjer, on je samo dio kontinuiranog ideološkog brušenja stvarnosti.
Odgovarajući trendovi u Hrvatskoj dio su sličnih pojava u cijelome svijetu. Hrvatska posebnost je ta što se preslagivanje u totalitarnim idejama događa u posebno osjetljivom kontekstu relativno mlade države i relativno mlade demokracije.
>Polšak Palatinuš: Pupovac ima kviz pitanje za Vukovarce: koji simbol izaziva kod vas onaj mučan grč u želucu?
Činjenica da se ovakvi tekstovi objavljuju u Pupovčevim Novostima samo je potvrda zaključka o miroljubivoj koegzistenciji, štoviše, skladu između srpskih težnji za dominacijom izraženih u Pupovčevu SNV-u i postdemokratske ljevice koja se javlja u liku Možemo.
Milje u kojemu je u Jugoslaviji nastao Pupovac, nazvao bi Možemo “anarho-liberalnim snagama”, ali to je vrijeme prošlo.
Hrvatska kao rasadnik revolucionarnih ideja
Danas Možemo, institucionalno ukorijenjen u zagrebačku gradsku vlast, u Sabor i u mnoštvo državnih odbora, putem svoje mreže organizira međunarodne marksističke konferencije koje su stjecište svih koji se ne osjećaju dobro idejnim okvirima hrvatske države.
U Zagrebu se krajem kolovoza i početkom rujna održala međunarodna konferencija o povezanosti između marksizma i “zelene” politike.
Iako nije dospjela u središte javnosti, konferencija “Ljudi, planet, skrb: to se zove odrast!”, imala je sve značajke velike međunarodne konferencije: na njoj su sudjelovali brojni inozemni predavači, promovirala je ideje aktualne gradske vlasti i financirana je iz javnih izvora.
Konferenciju je organiziralo nekoliko udruga redom bliskih Možemo i zagrebačkom gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću.
Među predavačima je bio i Japanac Kohei Saito, filozof i profesor na sveučilištu u Tokiju, koji zastupa ideje marksizma povezane s ekologijom i političkom ekonomijom.
>Marksističko-zelena konferencija u Zagrebu u organizaciji Tomaševićeve ideološke radionice
Saito, svojevrsna zvijezda postdemokratske ljevice, pokušava uspostaviti poveznicu između marksizma i nove krajnje ljevičarske ideje “nerasta”, tvrdeći kako su te dvije dugo vremena bile u međusobnoj suprotnosti, ali pozivajući se na kasnog Marxa zaključuje kako je njegova misao u skladu s postdemokratskim tendencijama suprotstavljanja gospodarskom rastu.
Ekologija je postala svetinja i zauzela mjesto radnika
Ćurković u razgovoru za Novosti upravo predstavlja tu misao i pojašnjava Saitove ideje, nastojeći prikazati ekologiju kao ono što leži na srcu upravo njegovom ideološkom miljeu.
Glavna svetinja marksizma nekoć je bio radnik. Bilo je to vrijeme kad su radnici bili idealno sredstvo za ostvarivanje političke moći. Danas je to ekologija.
I Ćurković i “novi Marx” Saito i Tomislav Tomašević promiču ideologiju zaustavljanja gospodarskog rasta i poduzetničkih inicijativa kao spasenjsko pitanje.
Ta se ideologija, uz pomoć novog tumačenja Marxove misli, provlači i kroz Ćurkovićev istup u Novostima.
Taj novi trend u dijelu hrvatskog društva nije nikakva novost, novost je to što se ona ne samo putem izbora, nego i putem financiranja nevladinih udruga i vještim kadroviranjem postdemokratske ljevice, sve više uvlači u institucionalnu strukturu hrvatske države.
Nije nikakva novost ni da u tome sudjeluje Pupovac, u ovom slučaju otvaranjem prostora za ideološku nadgradnju.
Nije novost ni ono što Ćurković razlaže u tekstu u Novostima. Stoga ni daljnji prikaz toga ne bi imao pretjeranog smisla. Ako nekoga zanima, neka čita sam.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
