Marksističko-zelena konferencija u Zagrebu u organizaciji Tomaševićeve ideološke radionice

U Zagrebu se krajem kolovoza i početkom rujna održala međunarodna konferencija o povezanosti između marksizma i “zelene” politike i to pod palicom zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića.

Iako nije dospjela u središte javnosti, konferencija “Ljudi, planet, skrb: to se zove odrast!”, imala je sve značajke velike međunarodne konferencije: na njoj su sudjelovali brojni inozemni predavači, promovirala je ideje aktualne gradske vlasti i financirana je iz javnih izvora.

Iza konferencije stoji Grad Zagreb s nizom udruga i širokom međunarodnom potporom

Konferenciju, koja se održala u Muzeju suvremene umjetnosti, na Zagrebačkom velesajmu i u Centru mladih Ribnjak, organiziralo je nekoliko udruga redom bliskih Možemo i zagrebačkom gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću.

Organizatori su Institut za političku ekologiju, Društvo uza oblikovanje održivog razvoja (DOOR), Što kako i za koga (WHW), Multimedijalni institut (MaMa), Institut za društvena istraživanja (IDIZ) i Znanstvenici za klimu.

>SDP i Možemo – Tomašević javnim novcem financira udruge koje onda dio tog novca ‘vraćaju’ kroz zapošljavanje?

Suorganizator je Grad Zagreb s nekoliko svojih ustanova: Zagrebačkim velesajmom, Centrom mladih Ribnjak, Muzejem suvremene umjetnosti, Hrvatskim društvom likovnih umjetnika i URIHO-m.

Široku međunarodnu potporu konferenciji osigurali su Europski zeleni plan Europskog vijeća i Vijeća Europske unije, njemačke ljevičarske zaklade Heinrich Böll (Zeleni), Friedrich Ebert (socijaldemokrati) i Rosa Luxemburg (postkomunistička Ljevica), zatim Kreativni europski program Europske komisije, Ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba i Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.

Platforma za širenje nove ideologije

Cilj konferencije, kako proizlazi iz programa, jest promicati ideju “nerasta” ili ”odrasta” (degrowth) koja se već godinama zagovara u krugovima postdemokratske i postgrađanske krajnje ljevice i utvrditi poveznicu između nje i ideja komunizma.

Na konferenciji je sudjelovalo više stotina “znanstvenika, istraživača, aktivista i političara”, objavili su organizatori. Premda valja pretpostaviti da je udio znanstvenika ondje bio relativno mali, konferencija je okupila neka zvučna imena svjetskih komunističkih, marksističkih i postdemokratskih pokreta.

Japanski neomarksist Saito glavna zvijezda konferencije

Među predavačima je bio i Japanac Kohei Saito, filozof i profesor na sveučilištu u Tokiju, koji zastupa ideje marksizma povezane s ekologijom i političkom ekonomijom.

Saito pokušava uspostaviti poveznicu između marksizma i nove krajnje ljevičarske ideje “nerasta”, tvrdeći kako su te dvije dugo vremena bile u međusobnoj suprotnosti, ali pozivajući se na kasnog Marxa zaključuje kako je njegova misao u skladu s postdemokratskim tendencijama suprotstavljanja gospodarskom rastu.

>21. veljače 1848. ‘Komunistički manifest’ – ‘krijumčarenje ideja’ i relativizacija moralnosti

“Komunizam nerasta” (degrowth communism) za Marxa predstavlja “alternativnu viziju budućeg društva i upravo ta ideja danas nam je potrebna u antropoceni”, tvrdi Saito.

Antropocena je svijet u čijemu je središtu čovjek, a riječ je o samo jednom u nizu izraza kojima postdemokratska ljevica nastoji nametnuti vlastita svjetonazorska mjerila.

Ideološka terminologija

Slično je i s engleskim izrazom “degrowth”, koji se u određenom kontekstu može prevesti na hrvatski kao “nerast” ili “rast u suprotnom smjeru”, ili pak “smanjivanje”, a koji njegovi protagonisti u Hrvatskoj često neprecizno prevode kao “odrastanje”, što se opet dade protumačiti kao zasebna ideološka poruka.

Ukratko, izraz “degrowth” predstavlja geslo krajnje lijevih pokreta u svijetu, koji smatraju da gospodarski rast treba zaustaviti i poticati nove oblike življenja, proizvodnje i potrošnje.

>Goluža: ‘Odrast’ je zeleno-lijeva ‘progresivna’ franšiza koja kroz Možemo guši Zagreb

Kao što je vidljivo iz političkog izričaja i dosadašnjeg djelovanja pokreta Možemo, kao i srodnih pokreta u svijetu, riječ je o mreži koja se odlikuje prvenstveno subverzivnim odnosom naspram društvu i njegovim strukturama i svim sredstvima nastoji nametnuti svoju vlastitu životnu filozofiju.

“Odrast” – manifest ideologije postdemokratskog marksizma

Na to je nedavno upozorio i nezavisni zastupnik u zagrebačkoj gradskoj skupštini Trpimir Goluža, upozoravajući na knjigu “Odrast – pojmovnik za novu eru”, objavljenu još 2016., koja očito predstavlja svojevrsni manifest skupina koje se okupljaju u okviru alternativnih pokreta i svojim političkim radikalizmom i isključivošću pokušavaju preuzeti vlast.

Sama knjiga, prijevod s engleskog jezika, opremljena je geslom: “Odrast je ključna poruka za naše doba!”

Goluža podsjeća da je predgovor hrvatskom izdanju knjige napisala Danijela Dolenec, zamjenica zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića, činjenicu koja upotpunjuje sliku o ideološkom “odrastanju” Možemo i srodnih struktura.

Kad pročitate predgovor koji je napisala Dolenec, piše Goluža, “postat će vam kristalno jasno da politika nečinjenja i stagniranja aktualne zagrebačke gradske vlasti nije tek puka posljedica njihove nesposobnosti već je etablirani način upravljanja osmišljen u inkubatoru tzv. lijevih europskih zelenih progresivnih društvenih pokreta”.

Štoviše, knjiga pokazuje da i sada vidljivi problemi u upravljanju Zagrebom, poput neodržavanja javnih površina ili problema s otpadom, nisu incident, nego rezultat ciljane politike.

Protiv kapitalizma, društvenog rasta i napretka

“Sve je ‘proizvedeno'”, nastavlja Goluža, “daleko izvan Hrvatske, a u Hrvatsku je uveženo uz snažan financijski poticaj originalnih tvoraca te pseudoekološke antikapitalističke političke doktrine”.

Goluža upozorava da je “odrast” pokušaj stvaranja nove političke paradigme i njenzine transformacije u društveni pokret koji se zauzima za opće društveno smanjenje protoka energije i sirovina s posljedičnim smanjenjem proizvodnje i potrošnje.

>Šola: Zagrebačka katedrala nova je meta možemovaca – povratak petokrake u Zagreb 2.0

Odrast se, podsjeća Goluža, “žestoko protivi kapitalizmu, prezire društveni rast, razvoj i napredak. Zagovara niz dubinskih promjena načina upotrebe prirodnih resursa, upravljanja ljudskim radom i novcem s ciljem kreiranja ekonomije koja neće biti temeljena na kapitalizmu već na samoupravljanju”.

Zagreb je okupiran “domaćim odrastnicima”, koji ga “guše i vode u kaos općeg nefunkcioniranja gradskih komunalnih službi i upravnih tijela. Ništa nije slučajno, sve je u skladu s doktrinom odrasta”, tvrdi Goluža i zaključuje: “Zagreb je zapušten, obrastao je travurinom, zatrpan smećem. Gradska uprava je mlitava, troma, neefikasna i netransparentna. Zagreb se ciljano balkanizira i vraća u balkanske asocijacije pri čemu se inzistira na propagiranju i širenju rodne ideologije i dominaciji manjine nad većinom”.

“Instituti” koji se ne bave znanošću

Ta nova svjetska ideologija, koja je primjenu našla u upravljanju Zagrebom, pustila je korijenje preko mnoštva udruga pretencioznih naziva poput “instituta” u koja se usmjerava većina sredstava iz državnog i lokalnih proračuna namijenjenih kulturi, umjetnosti i znanosti.

Najveći dio iz tih proračuna odlazi upravo udrugama koje su povezane s Možemo i koje se uvijek javljaju kao organizatori ovakvih konferencija i događanja, sve do javnih okupljanja spolno dezorijentiranih osoba.

Ideologija “nerasta” pronašla je plodno tlo u Hrvatskoj, poglavito u Zagrebu, slično kao i u Španjolskoj u obliku projekta Podemos (možemo).

Kad je riječ o financiranju, uz državne izvore širenje ideologije financira se iz čitave mreže izvora, kao što su njemačke lijeve političke zaklade, od socijaldemokratskih pa do marksističkih, pa sve do proračuna Europske unije.

Sve u Tomaševićevim rukama

Bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović prije dvije godine, govoreći o Tomislavu Tomaševiću, rekao je: “Neću imati ništa protiv takvih stručnjaka koji su kao nevladini aktivisti, logično, bili u različitim parapolitičkim tijelima HDZ-a i SDP-a i to kao ravnatelj nečega što je pretenciozno nazvao Institut za političku ekologiju, pa nemojte me nasmijavati.”

Narod.hr u analizi djelovanja “Instituta za političku ekologiju” ustanovio je da je riječ o udruzi koja se u medijima predstavlja kao “Institut” čime neupućeni čitatelj stječe dojam da je riječ o organizaciji koja ima status javnog znanstvenog instituta.

>14 činjenica o Tomaševićevoj udruzi Institut za političku ekologiju koju je Hasanbegović spomenuo

Udruzi međutim nije prioritet znanstveno djelovanje već lobiranje za određene “oblike za demokratsku, političku i ekonomsku transformaciju društva”.

Udruga je nastala suradnjom četiri udruge povezane s Tomislavom Tomaševićem. Riječ je o inicijativi Pravu na grad (Tomašević predvodnik), udruzi Zelena akcija (Tomašević predsjednik), organizaciji Grupa 22 (Tomašević suosnivač) i zagrebačkom uredu njemačke zelene zaklade Heinrich Böll Stiftung (Tomašević je bio voditelj ureda).

Narod.hr također je tada ustanovio da je od 12.195.529 kuna koliko je udruga uprihodila u pet godina, čak 89 posto pristiglo iz međunarodnih vlada i međunarodnih organizacija, a više od osam milijuna kuna dobila je od njemačke političke Zaklade Heinrich Böll.

Novac iz inozemstva nije više ključan, ima ga dovoljno i u Hrvatskoj

Bilo je to izborno vrijeme, kad se Tomašević pripremao izazvati Milana Bandića na mjestu zagrebačkog gradonačelnika.

Jedan Bandićev suradnik rekao je tada da će Bandić “protiv Tomaševića ići s tim da se njegov Institut za političku ekologiju financira stranim novcem, da nikad ništa ozbiljno nije radio. A možda izvuku i nešto novo”.

Bandić je u međuvremenu preminuo, a Tomašević je postao gradonačelnik. Njegovi “instituti” i druge udruge i dalje se financiraju stranim novcem, ali on im nije toliko ključan, jer im je obilato na raspolaganju i domaći.

Tim novcem postaju rasadište nove svjetske ideologije, marksizma s primjesama novih trendova u krajnjoj ljevici.