Ispovijest Hrvata koji je sudjelovao u misiji u Afganistanu: ‘To je opasna zemlja, jedino zbog čega se isplatilo otići bila je plaća’

Pripadnik Specijalnih snaga HV-a Josip Briški (27) iz Sesveta preminuo je od teških ozljeda zadobivenih u napadu na vozilo Hrvatske vojske u Kabulu.

On je bio pripadnik 10. hrvatskoga kontingenta u NATO-ovoj misiji potpore miru, Resolute Support, u Afganistanu. Teško ozlijeđeni vojnik preminuo je jučer oko podneva. Bio je angažiran na poslovima savjetovanja i mentoriranja Afganistanskih sigurnosnih snaga.

Teško ozlijeđenom Briškiju nakon stradavanja je pružena maksimalna medicinska pomoć u američkoj bolnici u Bagramu, no zbog težine ozljeda nije mu bilo spasa. Talibani su preuzeli odgovornost za napad.

NATO izrazio sućut zbog smrti hrvatskog vojnika u Afganistanu, u znak žalosti bit će spuptena Hrvatska zastava pred središtem NATO-a

Talibani preuzeli odgovornost za samoubilački napad na hrvatske vojnike u Afganistanu

Ovaj napad zasigurno će otvoriti mnoga pitanja, a prvenstveno pitanje opstanka hrvatske misije u Afganistanu, odnosno kako će hrvatska javnost reagirati na činjenicu da su tamo počeli ginuti i pripadnici HV-a.

“Najvjerojatnije će se otvoriti takva pitanja, ali po mojem mišljenju, ništa se neće promijeniti. Naime, radi se o profesionalnim vojnicima, koji su svjesni opasnosti koje vrebaju u Afganistanu i koji za svoju službu u HV-u primaju plaću, a na kraju krajeva, sudjelovanje u mirovnim misijama je i obveza Hrvatske prema NATO-u. Mi od NATO-a dobivamo veliku financijsku pomoć. Ne mislim tu na novac, nego na usluge zaštite RH, i da nismo u NATO savezu, vjerujte da bi Hrvatska na svoju obranu i sigurnost morala potrošiti kudikamo više novca. Naša je obveza da pridonosimo takvom savezu, na kraju krajeva, to je i odluka Vlade RH. Hrvatska je javnost do sada više-manje podržavala ovakva sudjelovanja u mirovnim misijama, a mi smo svi morali biti svjesni opasnosti, gdje odlaze naši vojnici,” rekao je za Slobodnu Dalmaciju politolog Vedran Obućina.

“To je u Afganistanu svakodnevica”

Da se ne radi o odlasku “na odmor”, nego u vrlo opasno ratno područje, slaže se i vojni analitičar Jan Ivanjek.

“Zaista je začuđujuće da u proteklih 16 godina nije bilo ozbiljnijih incidenata na štetu naših vojnika, a kad se ide u mirovne misije, mora se biti spreman na nešto ovako. Nažalost, to je u Afganistanu svakodnevica.”

Jedan od onih koji je sudjelovao u misiji u Afganistanu je i 35-godišnjak iz Splita koji je prije nekoliko godina bio u Kabulu kao pripadnik HV-a, u sklopu hrvatske misije.

“Onog trenutka kad sam kročio nogom u Afganistan, rat u toj zemlji više mi nije bio apstraktan, nego konkretan. Najveća je opasnost prijetila od prerušenih talibana, koji su se odijevali u vojne odore afganistanske vojske ili policije. Tako nikada nisi mogao znati tko je tko. Vladalo je veliko nepovjerenje i ta činjenica da se oni preodijevaju unosila je veliku nesigurnost u sve nas”, kazao je sugovornik Slobodne Dalmacije koji je želio ostati anoniman.

I sam je svjedočio raketnom napadu.

“Nikad ne znaš tko što nosi ispod odjeće i svi su ti sumnjivi. Nikad ne znaš gdje će grunuti.”

Smatra da je vojna misija u Afganistanu totalni promašaj.

“Ne možeš uvesti demokraciju u zemlji u kojoj je demokracija nepoznata. Tamo vladaju plemena i njihovi zakoni i tako već tisuće godina. Ne možeš demokraciju uvesti u zemlji u kojoj nema bankomata i gdje stanovnici i ne znaju što je to. Gdje nema asfalta, koji je za njih također apstraktan pojam, i gdje su samo pustinja i pijesak i gdje nema pitke vode.”, mišljenja je 35-godišnji Splićanin.

Jedino zbog čega se isplatilo otići u Afganistan bila je plaća.

“Plaća je bila vrlo zadovoljavajuća, ali “nije u šoldima sve”. Postojala su i osiguranja u slučaju smrti ili ozljeđivanja. Mislim da je u slučaju smrti obitelj preminulog pripadnika HV-a trebala dobiti 380 tisuća kuna, a za ozljeđivanje se ne sjećam iznosa. To je ovisilo o težini ozljede. I ekipa s kojom sam bio u Afganistanu bila je odlična. Ipak, to je jako opasna zemlja, kao i taj posao.”