Odmah na početku neka bude jasno: baš nitko nije mogao spriječiti usamljenog strijelca da na Trgu svetog Marka izvuče kalašnjikov i ispali nekoliko rafala, da simbolički pokuša odstrijeliti Vladu i Sabor i pri tome stvarno ugrozi živote svih ni krivih ni dužnih koji se u tom trenutku na trgu zateknu, piše Ivan Hrstić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.
Nema tu ama baš nikakvog sigurnosnog propusta, jer zagrebački Borgen, na kojem četiri strane svijeta dijele moćne poluge izvršne, zakonodavne, parapravosudne i gradske vlasti, nije zamišljen kao nekakav ekskluzivan dvorac za monarha i elitu već je to demokratski otvoreni trg, srce i žila kucavica kraljevskog Gornjeg Grada, kojim u normalno vrijeme kolaju rijeke stanara, dostavljača te tisuće turista sa svih strana svijeta. Da, i novinara. Iako sam i sâm baš u to vrijeme često na javljanju uživo ispred Banskih dvora, a to jutro samo je neočekivana gužva u prometu spasila ekipu N1 od nekontroliranih rafala kalibra 7,62 mm, mogu bez i najmanje zadrške reći: Trg svetog Marka i dalje mora ostati apsolutno otvoren za sve! A prva žrtva nakon nesretnog policajca i bezumnog napadača ne smije biti sloboda medija i njihovog pristupa informacijama!
Ako treba pojačati sigurnosne protokole, onda treba doraditi scenarije nakon što se incident dogodi. Jer, ako nema saznanja o bilo kakvoj organiziranoj prijetnji – a očito nema – onda nema ama baš nikakvog razloga da se na Gornjem Gradu za stalno podiže vidljiva razina sigurnosti, a kamoli da se ostvare nerazumni zazivi ophodnji specijalaca s dugim cijevima. Kao netko tko to godinama izbliza iznutra prati i prilično dobro poznaje, mogu pouzdano reći: razina sigurnosti za normalne okolnosti sasvim je primjerena, a ona se redovito vrlo lako podigne kad god ima indicija da za to postoji potreba. I to tako treba i ostati!
Nemam ništa protiv da se ograniče ili dokinu jutarnje jurnjave televizijskih i drugih ekipa za ministrima, jer to je ionako duboko ponižavajuće za profesiju, no, to ne nikako smije biti alibi za ministarsko izbjegavanje kamera i pitanja, bila ona glupa ili pametna. Prva reakcija vlasti ne smije biti bijeg od javnosti! Ako nešto treba urediti, to je prostor zaklonjen od kiše i vjetra u predvorju Banskih dvora gdje će biti smještene televizijske kamere, a pored kojih će ministri biti dužni zastati i civilizirano se obratiti novinarima i hrvatskoj javnosti, bez jurnjave i glumatanja razgovora na mobitelu! A ne ovo medijsko pojilo na kojem vlada samo zakon drskijeg! No, za njega nismo odgovorni mi novinari.
Nažalost, ove godine Svjetski dan mentalnog zdravlja “proslavili” smo pucnjavom i mentalnim slomom jednog pojedinca, ali i masovnim izljevima frustracija na društvenim mrežama koje ukazuju na samo jedno: ova nacija teško je i duboko pogođena PTSP-om. Krvavi rat, pljačkaška privatizacija, korupcija, skrivena vladavina elitnih kružoka i tajnih klubova koji državu, gospodarstvo i društvo doživljavaju i dijele kao plijen, ekonomsko, demokratsko i demografsko zaostajanje za svima koji se kreću brže od nas te masovni egzodus na Zapad, ostavljaju duboki trag na psihi prosječnog Hrvatića. A pandemijska kriza koja će nas u svojoj punini uskoro pogoditi mnoge će tek potjerati preko ruba zdrave pameti.
(…)
Nažalost, ništa bolji nisu oni koji možda i osuđuju zločin, ali u prvi plan kao neki krimen ili uzročno-posljedičnu vezu ističu da zlosretni mladić iz Kutine dolazi iz braniteljske obitelji i da je (između ostalog) slušao Thompsona. Ne, nijedna pojedinačna vlada nije kriva za mentalno stanje ove nacije. Krive su možda sve zajedno, kako djelom tako i propustom, ali svaka pojedinačno jest itekako – odgovorna. Nevjerojatno, ali ova vlada se odlučuje na iracionalni potez bez svjetskog presedana, za koji premijer Plenković i ministri za sebe ne mogu naći izliku u nikakvom PTSP-u: Umjesto da iskoriste jedinstvenu priliku da ih definitivno ukinu, nakon šest mjeseci moratorija, u jednom danu ponovno će otvoriti vrata blokadama računa za minimalno 230 tisuća građana, kojima će se u sljedeća četiri mjeseca pridodati još 30-50 tisuća. Ostane li tako, do proljeća bi broj blokiranih ponovno mogao biti kao i prije mjera.
Pazite, uopće ovom prilikom ne govorim o oprostu dugova, već o činjenici da je Hrvatska jedina članica EU u kojoj ovrha, često na temelju nevjerodostojnih “vjerodostojnih isprava”, automatski povlači blokadu računa i izbacivanje ovršenika s financijskog tržišta! Toga vjerojatno nema nigdje drugdje u civiliziranom svijetu. To je za tih tristo tisuća Hrvatića, odnosno barem tri puta toliko članova njihovih obitelji isto kao da im je Vlada prislonila kalašnjikov na čelo! Za mnoge i kao da je povukla obarač! Je li ikome palo na pamet zamisliti pod kakvim psihološkim pritiskom odrastaju djeca u tim obiteljima? U nas vlada pravilo: kad ne možemo ispuniti kriterije, onda s kriterijima nešto nije u redu. No, tako bi moglo biti i s mentalnim zdravljem: “čuvamo” ga tako što stalno spuštamo kriterije. Ne počnu li konačno vlade razmišljati i o mentalnom stanju ove nacije, do kraja ove krize, najsumnjiviji će biti oni koji – NE polude!, zaključuje Ivan Hrstić u kolumni za Večernji list.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Večernjem listu.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
