U Njemačkoj se više od 1800 zastupnika na nacionalnoj i regionalnoj razini mora izjasniti jesu li surađivali s tajnim službama, a oni koji slažu, ostaju bez službe, dok je u Hrvatskoj istodobno i danas suradnja s komunističkim obavještajnim službama najbolja preporuka za istaknutu državničku, stranačko-političku, kulturnu, pa čak i gospodarsku funkciju!, piše u uvodniku novog broja Glasa Koncila, glavni urednik, mons. Ivan Miklenić.
U Zagrebu je u ponedjeljak 7. rujna u organizaciji Večernjega lista gostovao i održao javno predavanje Roland Jahn, direktor njemačkoga Saveznoga ureda za istraživanje djelovanja STASI-ja, zloglasne komunističke tajne službe u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, i iznio nekoliko bitnih poruka koje zaslužuju pozornost svekolike hrvatske javnosti, jer njihovo prihvaćanje i ostvarivanje predstavlja temeljni uvjet za stvarni boljitak hrvatskoga društva i svih građana.
Suočavanje s totalitarnom prošlošću preduvjet je demoratskog društva
Direktor Jahn, koji je bio u komunizmu proganjan jer se zauzimao za ljudska prava, a sada je na čelu institucije koja se brine ostvaruje li se stavak iz ugovora o ujedinjenju između Zapadne i Istočne Njemačke po kojem pripadnici STASI-ja ne mogu obnašati državne službe, istaknuo je ponajprije nužnost suočavanja s totalitarnom prošlošću, jer, kako je rekao, ne može se izgrađivati demokratsko društvo ako nije poznato kako je funkcionirala diktatura.
Aktualnost ove poruke u Hrvatskoj
Ta poruka nije po sebi ništa novo, jer taj obrazac vrijedi i u osobnom životu, što može potvrditi svaki ispovjednik, kao i svaki psihoterapeut, ali ima snažnije značenje kad ju iznosi čovjek s tako odgovornoga društvenoga položaja u Njemačkoj, i iznimno je aktualna, jer za nju sve dosada u hrvatskom društvu, osobito među političarima i u glavnoj struji javnoga mnijenja, uopće nije bilo sluha. Istodobno ta poruka otkriva da se hrvatska demokracija smišljeno gradi na klimavim nogama, umjesto na zdravom temelju, te se umjesto stvarnih demokratskih zasada u Hrvatskoj njeguju umjetni prividi: tobožnja demokracija u politici, što se vidi po stanju u političkim strankama i po izbornom zakonodavstvu; tobožnja demokracija u društvu, što se vidi po tome kako manjina gospodari i manipulira većinom. Najteže je pak što u Hrvatskoj i hrvatskom društvu upravo dominiraju komunistički i udbaški kadrovi i njihovi simpatizeri, milom ili silom, a koji bi umjesto uživanja moći i privilegija trebali iskazivati svoja kajanja.
Šutnja o strašnim zločinima komunista
Stvarni odnos hrvatske politike i glavne struje javnoga mnijenja prema komunističkoj prošlosti očitavao se i u subotu 5. rujna, prešućivanjem skupa koji je organiziran na spomen 70. obljetnice komunističkog zločina u Barbarinu rovu, u rudniku Huda jama, nedaleko od Laškoga, u Sloveniji. Oko 150 sudionika iz Hrvatske te manja skupina iz Slovenije tog su dana svojim očima vidjeli u plastičnim sanducima i vrećama kosti i lubanje oko 800 osoba čiji su posmrtni ostatci izvađeni iz jame, dok samo na toj lokaciji ima još oko tri puta toliko neotkopanih žrtava komunističkoga zatiranja iz 1945. godine. Hrvatska politika, a na vlasti su se izmijenile koalicije oba politička predznaka, nije pokazala nikakvo zanimanje da se te kosti časno pohrane u domovini te je više nego očito da ta politika nikako ne može biti demokratska, jer joj ljudska prava i dostojanstvo ljudske osobe nisu prva svetinja.
Ne zbog osvete, već zbog istine i ispravljanja nepravdi
Gost iz Njemačke više je puta istaknuo u predavanju da se istraživanje suradnika STASI-ja ne provodi zbog osvete i revanšizma, nego zato da se dozna istina i da se isprave nepravde. I to je važna poruka – koja se tiče Hrvatske u kojoj se rijetko iskreno, a češće radi manipulacije progovara o lustraciji – da istraživanje mračnih komunističkih postupaka i njihovih protagonista ne trebaju imati za cilj osvetu, nego istinu i ispravljanje nepravdi.
Nije važno zove li se taj proces – lustracija
Nijemci to istraživanje nisu nazvali lustracijom, a nije važno ni kako će se u Hrvatskoj nazivati takvo suočavanje s totalitarnom komunističkom prošlošću, ali jest važno da se Hrvatska i hrvatsko društvo oslobodi od svoje unutarnje okovanosti i da svi hrvatski građani počnu disati slobodu punim plućima, tj. da se protagonistima zločinačkoga režima onemogući sudjelovanje u državnim i javnim službama.
Uloga njemačkih medija
Predavač Jahn je iznio podatak da se više od 1800 zastupnika na nacionalnoj i regionalnoj razini u Njemačkoj mora izjasniti o tome jesu li surađivali s tajnim službama i da oni koji slažu, ostaju bez te službe, a u Hrvatskoj je istodobno i danas suradnja s komunističkim obavještajnim službama najbolja preporuka za istaknutu državničku, stranačko-političku, kulturnu, pa čak i gospodarsku funkciju! Dok su u Njemačkoj mediji, kako je rekao predavač, pozorno bdjeli da neki bivši komunistički agent ne bi dobio posao u državnoj službi, u Hrvatskoj su mediji većim dijelom apologeti toga da baš takvi kadrovi i njihovi simpatizeri drže sve konce društvenog života, pa i medijskoga.
Prekretnica u rušenju komunizma – otvaranje dokumenata
Direktor Jahn iznio je podatak da je dva milijuna istočnih Nijemaca vidjelo svoj dosje, što znači da ih ima još daleko više, te da je dosada pokrenuto oko 70 000 istražnih postupaka i podignuto 1700 optužnica, a samo 70 osoba završilo je u zatvoru. Rekao je također da je prekretnica u rušenju komunizma bilo zauzimanje ureda STASI-ja i sprječavanje uništavanja njihove dokumentacije. U Hrvatskoj još nisu pokrenuta ozbiljna istraživanja niti je podignuta ijedna optužnica protiv UDBA-inih i KOS-ovih agenata, a dokumentacija je uvelike frizirana, dijelom falsificirana, dijelom uništena ili čak, sumnja se, prenesena u Beograd.
Demokratizacija se mora dogoditi
Očito je da Hrvatska, premda je članica EU-a, nije još sposobna stvarno dijeliti vrjednote demokracije i ljudskih prava u pravom smislu, pa joj tek predstoji neizbježno, smišljeno, stručno i pošteno suočavanje s komunističkom prošlošću. No demokratske snage u Hrvatskoj to suočavanje ne će moći provesti bez stvarne pomoći EU-a i drugih svjetskih demokratskih snaga, niti bez stvarne svijesti o toj nužnosti u najširim krugovima hrvatskoga naroda i društva. Premda se stvarna demokratizacija zasada čini nemogućom, ona se mora dogoditi i sigurno će se dogoditi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
