Tri mlada hrvatska sociologa – Ivan Perkov i Erik Brezovec s Fakulteta hrvatskih studija i Josip Ježovita s Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta proveli su istraživanje na temu imenovanja i preimenovanja ulica u Gradu Zagrebu. Istraživanje je provedeno metodom fokus-grupa sa studentima zagrebačkoga Sveučilišta iz različitih znanstvenih područja, a rezultati su jako zanimljivi. Preimenovanja ulica i trgova često su u prošlosti izazivala društvene podjele, a dovoljno se prisjetiti sukoba oko preimenovanja Trga maršala Tita da bi se zaključilo kako je riječ o relevantnom fenomenu. Navedena tema izložena je na međunarodnoj konferenciji Migracije i identitet: kultura, ekonomija, država koja se krajem 2018. održala u Zagrebu, a zbornik radova objavljen je prije nekoliko dana.
S Ivanom Perkovom o značaju naziva ulica i trgova te o ciljevima i nalazima istraživanja razgovarao je Mate Krajina.
Zašto su nazivi ulica i trgova važni?
Ivan Perkov: Nazivi ulica i trgova važni su na dvije ključne razine. Ulično nazivlje služi prije svega kao orijentir u prostoru i ima visoku svakodnevnu upotrebnu vrijednost za stanovništvo, osobito u urbanim sredinama. Osim
upotrebne vrijednosti, nazivi ulica i trgova imaju i izvjestan simbolički značaj, oslikavaju kolektivnu memoriju grada ili nacije u prostoru, ali govore i o aktualnom društvenom trenutku. Drugim riječima, nazivi ulica i trgova odraz su društva u prostoru.
Otkud interes za bavljenje ovom temom?
Ivan Perkov: Tema nam je bila zanimljiva jer se na prvi pogled čini svakodnevnom i samorazumljivom pa se donekle zanemaruje njezin značaj. Također, za istraživanje smo se odlučili u trenutku kada je rasprava o promjeni naziva Trga maršala Tita u Zagrebu bila na vrhuncu. Tom su se temom ranije plodno bavili neki hrvatski autori pa smo podatke o broju, razdobljima i značaju nekih promjena već imali i u znanstvenim člancima i u medijskim izvorima. Mi smo željeli vidjeti kakva značenja nazivima pridaju mladi ljudi i kakva su njihova iskustva i stavovi o tome. Temi smo, dakle, pristupili na fenomenološkoj razini za što je najzaslužniji kolega Erik Brezovec.
Tko uopće može uputiti prijedlog za imenovanje neke ulice?
Ivan Perkov: Sukladno Zakonu o naseljima, Gradska skupština imenuje i preimenuje ulice. Javne se površine mogu imenovati po zemljopisnim pojmovima, toponimima, povijesnim događajima i datumima, pokretima, organizacijama i ustanovama, po imenima osoba koje su obilježile kulturni, znanstveni, politički, društveni ili drugi oblik života Grada Zagreba, Republike Hrvatske i svijeta, po imenima drugih gradova i država te drugim odgovarajućim pojmovima na prijedlog Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova. Prijedlog može podnijeti svaki građanin. Svaki takav naziv se i obilježava odgovarajućom oznakom. S tim u vezi, upozorio bih na tendenciju da nove zagrebačke oznake s nazivima ulica kućni broj ističu ispred naziva ulice što nije u hrvatskom i europskom duhu nego kopira američki model.
Možete li malo pojasniti simbolički značaj naziva ulica?
Ivan Perkov: Sociološkim rječnikom, osnovni su elementi kulture jednoga društva simboli, vrijednosti i norme. Nazivi ulica i trgova definitivno su jedan od simbola, a oni opet proizlaze iz nekih kolektivnih vrijednosti. Budući da simboli dobivaju značenje isključivo uronjeni u društveni kontekst, važno je vidjeti gdje se određena ulica nalazi te kada se i zašto imenuje ili preimenuje. Jasno je primjerice, da središnje ulice i trgovi glavnoga grada i prometne žile kucavice imaju puno veći simbolički značaj od manjih ulica u perifernim dijelovima grada.
Preimenovanja često imaju i političku dimenziju?
Ivan Perkov: Upravo tako, zato se najviše preimenovanja događa u periodima promjena društvenih uređenja. U Zagrebu, recimo (prema Stanić, Šakaja i Slavuj, 2009), postoji pet ključnih faza u kojima su ulice i trgovi dobivali i/ili mijenjali nazive. To su (1) razdoblje modernizacije (doba Mažuranićevih reformi), (2) doba SHS i Kraljevine Jugoslavije (1918. – 1941.), (3) razdoblje Nezavisne Države Hrvatske (1941. – 1945.), (4) socijalističko razdoblje (1945. – 1990.) i posljednje, (5) postsocijalističko razdoblje (od 1990. naovamo). Kada se mijenja društveno uređenje, promjene se zapravo najlakše i najvidljivije unose u javni prostor na toj simboličkoj razini, bilo da je riječ o nazivima ulica ili o uklanjanju i postavljanju spomenika. Primjerice, promjena naziva središnjega zagrebačkoga trga iz Trga Republike u Trg bana Josipa Jelačića te vraćanje spomenika u njegovo središte, imali su golem simbolički značaj za tek stvorenu državu.
Tko je sudjelovao u istraživanju?
Ivan Perkov: U istraživanju je sudjelovalo dvadesetak studenata zagrebačkoga Sveučilišta, a korištena je metoda fokus-grupe. Fokus-grupa je specifična sociološka metoda kojom se od maloga broja sudionika pokušavaju dobiti što širi i bogatiji podatci. Kolega Ježovita, inače vrstan metodolog, pomno je osmislio metodu, a razgovore sam moderirao osobno jer sam u temu sadržajno bio najviše uključen. Imali smo tri grupna razgovora, a studenti su bili podijeljeni po znanstvenim područjima jer smo htjeli ustanoviti postoje li razlike u mišljenju među tehničarima i prirodoslovcima, društvenjacima i umjetnicima. Inače, ova metoda nema ambiciju da generalizira dobivene rezultate i kao i svaka metoda ima svoje nedostatke, ali nam je značajno pomogla u razvoju metodološkoga instrumenta za šire, populacijsko istraživanje ovoga fenomena, koje ćemo provesti u budućnosti.
PORUKA MLADIH: ŽELIMO ULICU HRVATSKE NOGOMETNE REPREZENTACIJE
Do kakvih ste podataka došli?
Ivan Perkov: Zanimljivo je da su nazivi ulica, na funkcionalnoj razini, značajniji bili studentima koji nisu odrasli u Zagrebu. Lokalno se stanovništvo, naime, više snalazi po nekim drugim prostornim obilježjima nego po nazivima ulica. Spomenuto je i da preimenovanja mogu imati birokratske posljedice u vidu potrebe za promjenom dokumenata stanovnika. Kada smo se odmaknuli od te upotrebne dimenzije, izražena su dublja značenja za sudionike. Tako se u grupi koja je obuhvaćala studente društveno-humanističkoga područja često spominjala društvena solidarnost kao jedna od kategorija koju imena ulica i trgova stvaraju. Drugim riječima, nazivi ulica i trgova mogu biti temelj društvene integracije i stvaranja solidarnosti. Ova je razina funkcionalnosti sekundarnoga karaktera. Ona ne izražava orijentacijsku nego društvenu dimenziju obilježavanja prostora.
Je li rasprava u grupama bila živa?
Ivan Perkov: Ideološka pitanja izazvala su raspravu među sudionicima, a moglo se primijetiti da su različite skupine studenata različito reagirale na značaj preimenovanja Trga Francuske Republike u Trg dr. Franje Tuđmana ili preimenovanja Trga maršala Tita u Trg Republike Hrvatske, što su bile ideološki najosjetljivije točke istraživanja. Dok su sudionici iz društveno-humanističkoga i umjetničko-dizajnerskoga područja mahom ocijenili da je preimenovanje bilo čisti politički čin koji je vladajućima poslužio za maskiranje stvarnih društvenih i komunalnih problema, studenti tehničkoga područja smatrali su preimenovanje nužnim.
Je li bilo još nekih razlika među studentima različitih područja?
Ivan Perkov: Studenti iz društveno-humanističkoga područja zalagali su se da ulice dobivaju nazive po umjetnicima, književnicima, znanstvenicima i sportašima za koje smatraju da ne bi izazvali društvene podjele. Ponuđeni su i neki prijedlozi novih imena ulica: primjerice „Ulica hrvatske nogometne reprezentacije” ili „Ulica Mate Rimca” koja bi, po njima, bila poticaj mladim poduzetnicima. To bi, doduše, bio presedan, jer se ulice rijetko imenuju po živućim osobama, ta su vremena prošla. Zanimljiv nam je bio i prijedlog da ulice dobiju imena prema povijesnim pričama poput onih Marije Jurić Zagorke što bi, prema sudionicima, bilo zanimljivo posjetiteljima Zagreba koji bi tako mogli naučiti nešto novo o kulturi grada. Umjetnici i arhitekti su se, između ostaloga, založili da ulice dobivaju imena po njihovim „kolegama” – poznatim umjetnicima i arhitektima koji su projektirali neku ulicu ili zgradu u njoj. Izrazili su mišljenje da bi na taj način ta zanimanja dobila važnost koju zaslužuju. Studenti iz tehničkoga područja istaknuli su da bi ulice i trgovi trebali dobivati imena izumitelja i inovatora.
Kakav zaključak, nakon istraživanja, možete dati?
Ivan Perkov: Nazivi ulica i trgova imaju funkcionalni i simbolički značaj, tu nema sumnje. Činjenica da je jedna politička opcija kao jednu od značajnih točki programa na prošlim zagrebačkim lokalnim izborima istaknula preimenovanje jednoga trga (i kasnije u tome i uspjela), govori da je simbolika važna jako širokim društvenim slojevima i da političari griješe ako semiotiku potpuno zanemare. Ukratko, ova je tema važna, ali njezinu važnost ne treba ni podcjenjivati ni precjenjivati, naše društvo svakako ima i značajnijih problema.
Koju biste ulicu Vi, kao autor istraživanja, voljeli vidjeti u Zagrebu, a koji naziv izbrisati?
Ivan Perkov: Zanimljivo i teško pitanje. O brisanjima naziva ne bih govorio, ali kao Splićaninu koji živi u Zagrebu čini mi da Split svakako zaslužuje važnu ulicu u Zagrebu i izrazito mi je čudno da ona već ne postoji. Split, s druge strane, ima Zagrebačku ulicu i ona je na prilično istaknutom mjestu pa bi Zagreb trebao imati Splitsku i po načelu reciprociteta. Možda izgleda beznačajno, ali i ovakvi detalji mogu doprinijeti stvaranju neproduktivnih društvenih sukoba. Što se poznatih ličnosti tiče, trebalo bi pomno razmisliti i vjerujem da bi svatko od nas imao puno kvalitetnih prijedloga. Ovako, na prvu, mislim da svoj zagrebački hodonim može i treba dobiti blaženi Alojzije Stepinac.
Znanstveni članak možete vidjeti ovdje
Tekst se nastavlja ispod oglasa
