U dvanaestom poglavlju svoga Evanđelja, apostol Ivan donosi i ovu scenu iz Isusova života. “Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: ‘Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima? Nato Isus odvrati: ‘Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek’.”, piše Ivan Ugrin u Slobodnoj Dalmaciji.
> Split: Tko je za, a tko protiv izgradnje crkve u Splitu 3 na koju vjernici čekaju desetljećima?
Ova situacija, po mom mišljenju, neodoljivo podsjeća na moraliziranje koje se ovih dana odvija ne samo u Splitu, nego i diljem Hrvatske, glede najave o gradnji nove crkve i pastoralnog centra na trenutnom parkiralištu na Splitu 3. Neki tako navode kako je neupitno pravo Crkve i vjernika da vlastitim novcem i milodarima podižu pastoralne centre i bogomolje, no kada je Split u pitanju “nije li se tim istim novcem umjesto kvartovskih bogomolja moglo otvoriti štogod pučkih kuhinja, ubožnica, hospicija i dječjih vrtića, pa umjesto ‘duhovne petlje’ i bahatog rasipništva pokazati skromnost i skrb za potrebite”, zaključuje jedan moralizator.
Međutim, ne navode ti isti koliko se Crkva u Splitu zauzima za siromahe. U Caritasovoj pučkoj kuhinji hrane se stotine naših sugrađana, materijalno se pomažu siromašni, daju se brojne stipendije studentima i đacima, darivaju se obitelji s četvero, petero i više djece. U crkvenim prostorima, npr. u župi na Pujankama, djeluje vrtić, časne sestre u splitskim samostanima drže staračke domove, one s Lovreta otvorile su prvi splitski hospicij…
Kad već spominjemo hospicij, onda se valja prisjetiti kako je izgrađen na zemlji sestara Matošić, koje su zemlju za izgradnju i dio novčanih sredstava donirale za tu namjenu. Slična je stvar i oko zemljišta na Splitu 3, na kojem bi se trebala graditi nova crkva. Nekadašnji vlasnici, obitelj Treursić, u postupku povrata oduzetog im zemljišta odrekli su ga se pod uvjetom da se na njemu sagradi upravo crkva.
Prvotno je poslanje Crkve evangelizacija, navještanje Isusove Radosne vijesti. Da bi se to moglo ostvarivati, potrebni su i adekvatni prostori. Vjernici župe Blatine-Škrape kojoj pripada i najveći dio kotara Splita 3, a ima ih oko 15 tisuća, pola stoljeća se stiskaju u malu samostansku kapelu u koju stane tek stotinjak ljudi. Pa valjda i oni imaju pravo sudjelovati na misama i primati sakramente u prikladnoj crkvi. Baš me zanima jesu li pametnjakovići koji su radi glasova svojih političkih istomišljenika protiv gradnje crkve na Splitu 3, sakramente za svoju djecu slavili na nekom pazaru, igralištu ili parkiralištu? Kao što su župljani Gospe Fatimske lani na misi za 50. obljetnicu župe bili na školskom igralištu. Vrijeme je da nakon toliko godina i oni dobiju pravu crkvu, zaključuje Ivan Ugrin u Slobodnoj Dalmaciji
