Hrvatska je lijevo-liberalna politička scena nakon objave rezultata parlamentarnih izbora doživjela puno ponižavajućih trenutaka. Kada je pokušavala tjednima formirati nekakvu političku platformu kojom će ipak nekako uspjeti srušiti HDZ, piše Davor Ivanković za Večernji list.
Bilo je tu i politički nastranih ideja i stavova, a najveće samoponiženje te snage nanijele su same sebi kada su tjednima kumili, molili Domovinski pokret ne bi li i DP-ovci ušli u anti-hadezeovsku platformu. To je zapravo bio i najrealnji pokazatelj kako lijeve snage u Hrvatskoj doživljavaju DP, dakle kao prihvatljivu političku stranku ako je cilj zajednički rušenje HDZ-a. Ljevičari se sigurno ne bi DP-u obratili da je stvarno riječ o ekstremnoj, postfašističkoj i crnokošuljaškoj stranci.
DP ne može biti ekstremna desnica
I ljevičarima je, dakle, bilo jasno da DP to nije. Ta stranka je konzervativna i desna, nešto desnija od HDZ-a, a na hrvatskom političkom desnom spektru ima i desnijih političkih stranaka i pojava od DP-a. Ni po tome DP ne može, dakle, biti ekstremna desnica. U Hrvatskoj ekstremne desnice i nema na političkoj sceni osim nekoliko političkih likova i čudaka koji bi se po svojim stavovima ili čak izgledu mogli svrstati u ekstremno desne. Ekstremna desnica u Hrvatskoj nikad nije pobijedila na političkim izborima, niti je bila dio vlade. Bilo je i desnijih stranaka od DP-a, sjetimo se Đapićev HSP je bio desniji od DP-a, ali ni tom HSP-u nije uspjelo ostvariti politički skor dovoljan da utječe na formiranje vlasti u Hrvatskoj.
Neki stavovi DP-a, a riječ je uglavnom o stavovima koji su se koristili u predizborne svrhe, mogu ljevičarima zazvučati kao ekstremni, ali šansi da bi išta od toga moglo ozbiljnije zaživjeti u Vladi gdje oni čine 20 posto, što su prema pričama i sami označili kao svoj maksimalni uteg, nema. Kao ni da bi Andrej Plenković, kojega svugdje u EU doživljavaju kao umjerenog desničara, mogao dozvoliti bilo kakav ekstremizam u svojoj vladi. Naprotiv, Plenkovića desniji birači unas, pa i dosta članova njegove stranke, više ga doživljavaju kao izuzetno umjerenog desničara, ako i uopće desničara.
Hrvatska je demokratska zemlja
I to su neki gabariti realnosti u kojoj se sada nalazimo. Histerija koja i dalje struji medijima i u izjavama nekih naših analitičara i mislioca, a kad se govori o DP-u kao o crnokošuljašima nije više niti neukusna i sve je manje humoristična. Zadnja teza da naš nacionalni heroj Baby Lasagne nije pobijedio jer se žiri zabrinuo kako će fanovi Eurovizije proći u zemlji u kojoj vlada ekstremna desnica je totalni bullshit. Nije ni smiješno. Teza Tvrtke Jakovine da tko će sad brinuti o hrvatskom antifašizmu nakon što su Srbi izašli iz Vlade, što god da je pod tim mislio, uvredljiva je za Hrvate jer ispada da u Hrvatskoj samo Srbi brane njegov antifašizam.
To je isto potpuno izvitoperen osjećaj i emotivni doživljaj sudjelovanja DP-a u novoj Plenkovićevoj Vladi, a i čudi jer Jakovina zna da je antifašizam u Hrvatskoj bio jednako jak kao i NDH-ovski nacionalizam i da su Hrvati vodili građanski rat, dakle bili su na obje strane. Neka se, dakle, ohlade glave, Hrvatska je demokratska zemlja.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
