Pitali smo za mišljenje Ivicu Šolu, kolumnista Slobodne Dalmacije, što misli o HDZ–ovom skupu u Ciboni kao i općenitu ocjenu kampanje za Europski parlament u Hrvatskoj. Njegov odgovor prenosimo u cijelosti:
Najednom im je dobar Thompson, iako su mu donedavno gasili mikrofon, pa su im puna usta Bleiburga, sve važne “europske” teme
Plenković je samo jedan od europeida koji u EU grmi protiv populista i populizma. I onda se dogodio onaj miting u Ciboni koji je bio klasičan primjer populizma i demagogije. Najednom im je dobar Thompson, iako su mu donedavno gasili mikrofon, pa su im puna usta Bleiburga, sve važne “europske” teme. Očito su HDZ – ovi populisti, suverenisti i nacionalisti shvatili da put u Bruxelles ipak vodi preko Čavoglava. Kao šlag na tortu bilo je dovođenje Angele Merkel, najveće štetočine u EU koja je politički mrtvac, iako će ju pučani vjerojatno natandariti u Bruxelles umjesto Tuska.
Kako je sam Juncker priznao, dva ključna, katastrofalna promašaja koji su stvorili “populiste”, “suvereniste” i tzv “nacionaliste”, djelo su Angele Merkel: migracijski i sigurnosni kaos i prejaka politika štednje. Sjetili su se i kršćanskih korijena Europe. Mo’š si mislit’…, jako su “iskreni”.
Kada smo kod populizma, populizam, inače, kako ga tumače najvažniji teoretičari, od Pareta do Lasha, nije ideologija, populizam je taktika osvajanja vlasti u kontekstu kruženja elita. I to sasvim legitimna taktika, pa su optužbe bilo koje političke grupacije za populizam tupave, ali su europeidi, i sami populisti, od populizma, koji znači okretanje retorike prema dolje, prema bazi, napravili sablast koju treba dotući.
Kako u Ciboni, iako su europski izbori, kao i u cijeloj kampanji, nije otvorena nijedna ozbiljna europska tema, osim borbe protiv “populista” i loših hrenovki, dozvolite par riječi.
Cijeli problem budućnosti Europe nisu populisti i populizam, koji nije ideologija već legitimna taktika, već tipovi koje simboliziraju Merkel, Macron, pa onda i Plenković. Oni su zagovornici opasne ideologije, ideologije europeizma. Kao što treba razlikovati globalizaciju i ideologiju globalizma, tako treba razlikovati Europu i ideologiju europeizma.
Europeizam želi stvoriti EU kao superdržava na štetu europskih naroda, na štetu liberalne demokracije. Nju čine dva opasna vjerovanja, procesa koji su u tijeku. Prvo vjerovanje ideologije europeizma je paternalizam koji želi pokoriti narode Europe tako da se Europa organizira odozgor prema dolje, proces kojim će upravljati opskurna nedemokratski izabrana kasta. Drugo krilo ideologije europeizma jest vjerovanje, identično Marxovom, jest da je vrijeme država nacija prošlo, da države trebaju odumrijeti, zato i govore o “Europi regija”.
Bit ideologije europeizma je orvelizam. Naime, velikani poput Misesa i liberala Hayeka, tvrdili su da su ljudska društva posljedica ljudskog djelovanja, a ne ljudskoj dizajniranja. Europska unija svojim hipernormiranjem svega i svačega, od oblika krastavaca do redizajniranja ljudskih prava koja više nisu individualna, pravo na život i slobodu, već kolektiviziraju ljudskih prava utemeljenih na rodnom ili rasnom identitetu, sa sukladnim odbacivanjem Europe i njene povijesti jer je gledaju samo povijest zločina. Ideologija europeizma je opasna revolucionarna utopija, ostvarenje Huxleyevog “vrlog novog svijeta”. Ideologija europeizma barata stoga apstraktnom vizijom čovjeka, koji nije ukorijenjen u konkretni jezik, narod i kulturu, već kao “europskog građanina”, bez pamćenja i korijena. Europa, suprotno nakanama ideologije europeizma u stvaranju superdržave u kojoj se sve diktira iz opskurnog centra, nikada nije bila država, ona je bila uvijek referentni okvir duhovne i kulturne dimenzije, koju je ideologija europeizma Lisabonskim ugovorom ispljunula, pa i kršćanstvo.
Paradoksalno, ideologija europeizma je apolitična jer na nadnacionalnoj, centraliziranoj razini želi isključiti politiku, ona hoće, kako je rekao Vaclav Klaus “neproblematičnost, lakoću i nemogućnost kontrole odlučivanja”. Svi koji postavljaju pitanja ili ukazuju na probleme su “nazadne snage”.
Ideja eura, te izmišljotine bankara koji su pravi vladari EU, je jedna od ključnih instrumenata ideologije europeizma. Nije normalno da totalno različite ekonomije imaju istu valutu. Euro je stoga sredstvo pokoravanja država i naroda u procesu marksističke ideje odumiranja država. Inače, prvi koji su smislili centralizirani monetarni sustav bili su Marx i Engels, a u praksi je ovu ideju proveo Lenjin osnivajući Državnu banku SSSR – a, koja je preuzela kontrolu nad ponudom novca. Danas slične ovlasti ima Europska središnja banka.
Nisam, dakle, protiv europske zajednice naroda i država u okviru schengena. U svojoj maloj domeni borim se za Europu, a protiv opasne ideologije europeizma i njenih izvršitelja, poput Marka Plenkovića Thompsona.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
