Ivica Šola: U devedesetima je ovaj narod još vjerovao u čuda, kao što je nastanak i oslobađanje hrvatske države

šola
Foto: Knjižara Nova

Njemački teolog Rudolf Bultmann, radeći na demitologizaciji Evanđelja u prvoj polovini prošlog stoljeća, napisao je da današnji čovjek ne može vjerovati u čuda jer sluša radio. I eto ti odmah čuda: teolog ne vjeruje u čuda!, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Čuda nisu vezana samo uz uski religijski kontekst. Zar nije čudo da je Kant predavao geografiju i suvereno razglabao o globalnim temama svoga vremena, a da se nikada nije maknuo iz Koenigsberga? Ili američka antropologinja Margaret Mead, koja je izvrsno izučavala seksualne navade Samoanaca u svom kabinetu u Sjedinjenim Državama. Jedan od takvih je i kazališni kritičar, Borgesov prijatelj Juan Wilcock, koji je radio izvrsne kritike predstava na koje uopće nije otišao, ali je maestralno secirao izvedbu uz sveopće odobravanje, i to još u Papinom glasniku “L’ Osservatore Romano”. Čudo neviđeno, čovjek je poznavao izvrsno redateljev način rada i rukopis koji se stalno ponavljao.

Hrvatska vojska i policija u akciji “Oluja” oslobodila je Knin, slomila kralješnicu Miloševiću i spasila Bihać od nove Srebrenice. To su bile godine, devedesete, kada je ovaj narod još vjerovao u čuda, kao što je nastanak i oslobađanje hrvatske države. Sve se dogodilo protivno svakoj logici, i vojnoj i (geo)političkoj. Tada smo kao narod još bili “maloljetni”, vjerovali smo u čuda, ona su nam bila kao nešto prirodno. I dogodila su se.

Što je danas ostalo od svega toga? Postali smo nacija umorna od same sebe, a devedesete proglasili mračnima. Sve do oslobađanja Gotovine i Markača, o “Oluji” i Domovinskom ratu pisalo se isključivo pod vidom zločina, snimani su filmovi, krenula hajka na branitelje i njihove “povlastice”, među kojima su i geleri u tijelu, sama država (Mesić) radila je u Haagu protiv države…

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hvala momci, i živima i palima za Domovinu. Oni su dokaz da se ima smisla boriti, da su čuda i dalje moguća. Samo nam manjkaju takvi muževi i žene kao iz “mračnih” devedesetih…

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.