Sukladno EU direktivi Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenom utjecaju određenih plastičnih proizvoda na okoliš, jednokratna plastika – štapići za uši, pribor za jelo, slamke, šalice, držači balona… – od 3. srpnja odlazi u povijest u svim članicama EU. Novi ciljevi Unije su viši – od 65 umjesto 50% odvojenog i recikliranog otpada do 2035. – te niži – od 10% odloženog otpada.
No Hrvatska je, kako tvrde naši proizvođači plastike, “opet veći papa od pape”. Prema novom prijedlogu Zakona o gospodarenju otpadom koji je upućen u saborsku proceduru, od početka iduće godine planira se, naime, i zabrana laganih plastičnih vrećica za nošenje od 15 do 50 mikrona (građani ih zovu i tanke vrećice), piše Večernji list.
Izuzetak su tek vrlo lagane plastične vrećice koje se koriste isključivo iz higijenskih razloga ili kao primarna ambalaža za rasutu hranu, kada to pomaže sprečavanju njezina bacanja, kazao je resorni ministar Tomislav Ćorić. No, zna li se da je plastika, poglavito ta lagana, u pandemiji COVID-19 dodatno dobila na vrijednosti – i za njom je, prema nekima, i rasla potražnja, teško je pomiriti gospodarsku, socijalnu, ekonomsku i ekološku notu tog problema koji je u nas usko vezan i za 30-ak tvrtki s oko 800 radnika, mahom u ruralnim krajevima. Tim više što politike EU ne obvezuju RH na zabranu lakih plastičnih vrećica, već samo potiču na smanjenje njihova korištenja.
Rajko Kuštrić iz bjelovarske tvrtke Rak kaže kako od 1992., otkako su osnovani, uspješno odolijevaju svim krizama.
– Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica mogla bi biti kraj te uspješne priče jer je naša osnovna djelatnost proizvodnja polietilenskih vrećica – objašnjava Kuštrić ističući kako se 17 ugroženih radnih mjesta nekima može činiti malo, no riječ je o cijelim obiteljima koje će potencijalno ostati bez prihoda zbog neutemeljene zabrane.
– Nejasno nam je zašto barem ne možemo dobiti odgodu primjene zakona, kako bismo prilagodili proizvodnju novoj regulativi. Sada, u jeku gospodarske krize zbog pandemije koronavirusa, teško je uložiti u nove strojeve i edukaciju za drukčiju proizvodnju, a s obzirom na te sporne odluke, kako možemo biti sigurni da nam nakon ulaganja neće zabraniti i stavljanje nekog drugog proizvoda na tržište? Koja je zamjena za te vrećice? Papirnate? Rušiti šume za proizvodnju vrećica? – pita on.
I Danijel Drčić, vlasnik i direktor Optiplasta iz Odre pokraj Siska, uvjeren je kako su polietilenske vrećice bolji izbor od alternativa poput papirnatih vrećica ili platnenih torbi.
– Jeftine su, lagane, čvrste, praktične i mogu se reciklirati, a mogu se koristiti i više puta, bez obzira na narativ kojim se promiče ideja da su isključivo jednokratne. Uz to, resursi koji se troše za proizvodnju jedne takve vrećice minimalni su – toliki da ju je isplativo iskoristiti jednom za nošenje, a drugi put kao vrećicu za smeće, dok biste sve ostale vrećice trebali koristiti i stotinama puta, da bi se opravdala njihova proizvodnja – tvrdi Drčić.
– Predlažemo da zakonodavac od proizvođača zatraži minimalni udio recikliranog materijala – za plastične vrećice debljine od 15 do 30 mikrometara u konačnom proizvodu od 50% i za plastične vrećice debljine od 31 do 50 mikrometara u konačnom proizvodu od 80%. Time bi se dio plastičnog otpada vratio u proizvodni proces u obliku sirovine – izjavljuje direktor HUP-a Damir Zorić.
Podršku plastičarima daje i profesorica s Fakulteta strojarstva i brodogradnje Maja Runjić Havstad, uvjerena da je Hrvatsku zahvatila plastofobija. Plastična je vrećica lagana, higijenska i troši malo resursa. Može se reciklirati, čak i spaliti jer gori bez problema.
No pita li se tvorce zakona iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, jezičac vage koji će “presuditi” plastici sad je na Saboru, gdje je novi Zakon o gospodarenju otpadom upućen na prvo čitanje. Ističu kako sukladno direktivi EU i propisanim obvezama, mjere za postizanje održivog smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica mogu uključivati i nacionalne ciljeve smanjenja, održavanja ili uvođenja ekonomskih instrumenata, kao i ograničenja njihova stavljanja na tržište. No prijedlog HGK, HUP-a i HOK-a, da se umjesto zabrane stavljanja na tržište propiše obvezan udio recikliranog sadržaja u plastičnim vrećicama, nije provediv.
Ističu kako je na temelju navedene direktive, RH 2017. uvela obveznu naplatu laganih plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stijenke ≥ 15 No iz statistike koju su nam poslali vidljivo je da je potrošnja najtanjih vrećica (vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje) ispod 15 mikrona, koje se ni sada neće zabraniti, u 2019. gotovo udvostručena, s 865 na 1420 tona, a isto tako i vrećica od 50 i više mikrona, s 415 na 591 tonu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
