Na Mljetu, u Babinom Polju, u srijedu 28. listopada 2020. održana je radionica u sklopu projekta tvrtke Oikon „Razvijanje sustava upravljanja i kontrole invazivnih stranih vrsta“, na kojoj su stanovnici Mljeta na svoje veliko čuđenje doznali da je mungos, s kojim stanovnici Mljeta žive već 110 godina, problem za otok, i kojim je potrebno na neki način upravljati.
Projekt se financira sredstvima iz Kohezijskog fonda Europske Unije, posredstvom Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
Na stranicama tvrtke Oikon moguće je pronaći sljedeće podatke: „Zvijer mali indijski mungos (Herpestes javenicus auropunctatus) široko je rasprostranjena vrsta u RH. Zbog svoje ekologije ova je vrsta ugrozila zavičajnu faunu na brojnim područjima te se smatra da je odgovorna za smanjenje populacija nekih vrsta ptica i gmazova te za širenje bolesti.“
Na Narod.hr javila se gospođa Ane Strazicic Rodriguez s Mljeta, danas naša iseljenica u New Yorku, koja promovira u svijetu Mljet, Dubrovnik, dalmatinske otoke i Hrvatsku, za što je dobila brojna priznanja.
Sa stanovnicima Mljeta, svojim bivšim sugrađanima, je povezana na dnevnoj bazi, a svoju ljubav prema otoku prenijela je na svoju kćer rođenu u Americi, koja se preselila na Mljet i odlučila život nastaviti na tom otoku.
Gospođa Ane nam je prenijela neslaganje stanovnika Mljeta s definicijom mungosa kao nečega što šteti otoku. Kaže da im nije poznato da bi mungos prenosio ikakve bolesti s kojima bi oni na otoku imali problema i izrazila je opće neslaganje stanovnika Mljeta s predstavljenim aktivnostima koje bi tu životinju trebale iskorijeniti s otoka, prema zamisli provoditelja projekta.
Štoviše, najavila je da je u pripremi i peticija stanovnika Mljeta. Mungos je na otok Mljet uveden državnom intervencijom 25.08.1910. (pred 110 godina!), odlukom carskog i kraljevskog ministarstva poljoprivrede Austro-ugarske monarhije, s ciljem zaštite stanovništva i stoke od zmija otrovnica, prvenstveno poskoka. Gospođa Ane priča da su otrovnice bile prava pošast na tom otoku prije dolaska mungosa. Njena baba joj je pričala da su zmije visjele po granama, a babina dva brata su umrla od njihovog ugriza kao bebe.
Mungos se primarno hrani kukcima, a nakon toga preferira lov manjih životinja, ponajviše gmazova. Izuzetno je okretan i vješt lovac na zmije. Doista je vrlo brzo njegova prisutnost oslobodila otok od zmija. Kada nema zmija, mungos prelazi na drugu hranu: male sisavce (štakore i miševe), jaja.
U znanstvenoj literaturi može se pronaći da napada i pernatu divljač i domaću perad, a da napada i janjad. No, naša sugovornica kaže da to nije točno. Kaže da mungosi na Mljetu doista jedu jaja, no da ne napadaju perad, već da perad napadaju i kolju kune, i da je to na svoje oči vidjela. Kaže da stanovnici Mljeta vole svoje mungose, da ih rado vide u blizini svojih kuća i da ih i sami hrane. Govori da im oni ne predstavljaju nikakav problem i da joj nije jasno zbog čega se naša ministarstva bave stvarima koje uopće nisu problem i na to investiraju novac, umjesto da npr. izgrade neki vrtić ili neki drugi infrastrukturni objekt, koji bi pomogao vratiti ljude na otok. Stanovnici Mljeta su na spomenutoj radionici pitali organizatore radionice zbog čega se oni time bave, a dobili su odgovor da oni samo provode zakone Europske unije. Također, lovci otoka Mljeta su objasnili da oni nemaju namjeru loviti mungose, što je jedna od predloženih aktivnosti za smanjenje njihovog broja.
Nema sumnje da je dolazak mungosa zasigurno donio promjene u brojnosti i sastavu nekih životinjskih vrsta koje nastanjuju otok, što su utvrdili hrvatski znanstvenici i objavili u svojim radovima, no te promjene, po riječima naše sugovornice, ne predstavljaju nikakav problem za život otočana, ne narušavaju ljepotu otoka, ne narušavaju niti jednu gospodarsku djelatnost. Dapače, otok je dobio simpatičnog stanovnika, kojega jako vole. I tako već 110 godina. Je li moguće da je mungos na Mljetu stvarno problem?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
