Jonjić: Na tridesetu obljetnicu od mučkoga ubojstva naši redarstvenika, gledamo kako Pupi sa naslovnica svi medija cmizdri

barbara jonjić pupovac
Foto: Fah, Barbara Jonjić; fotomontaža: Narod.hr

Rodila sam se u Imotskome rodilištu
Nije vam to mala stvar
Uvik se mogu pravit i reć kako sam rođena u gradu
Gracka cura rođenjem
U Varušu
A seocka po mistu di sam se gojila
Baba znala reć kako san bila ista kacijola
Sitna
Plavi, Jonjića očiju
Svoje prve dvi ipo godine san plakala bez pristanka
Razlog pravi momu plaču ni danas se ne zna
Nagađa se kako je to morebit bila tek reakcija malešnoga, pravaškoga srca kad skonta kako se na svoju nesriću rodilo u Titinoj Jugi, a ne u svojoj Državi
Pause od plača san pravila samo doklen bi nešto ubacila u kljun i ubila oko okolo uru, dvi
Redon mi svi proricali pivačku karijeru
Od pokonje Ive Srkove, Jele, pa do slučajni prolaznika na putu za Drum
Ne znam je li slučajno
Ili ne
Ali nekako od osamdesete godine prošloga stoljeća kažu kako san umanje plakala

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Našega rodilišta već van godinama nema
Zatvorilo ga
Virujen kako to nije skroz na skroz loše kad već mogućnosti hitnoga carskoga reza naše rodilište nikada, nažalost, niti imalo nije
Ae
Nikad se ne zna kad se šta na krivo more nasadit u zadnji tren
A di Split
A di mi
Ostaneš brez glave i deset puta prija Kažiputa

Rodila sam se, daklem, u našoj Krajini
Al me mater nosila ispod svoga srca i svoje duge, plave kose i u Trogiru
Meni najdražemu mistu uza more
Ljubin mu svaku ulicu bilu, blistavo uglanjcanu
Svaki sapunjavi val poda moston
Svaki miris bora
Svaki zvuk s kampanela
I baš svaki prometni krkljanac
Šušur litnjega Trogira meni u srcu od prija rođenja kola

Trevilo se kako san tamo živila i u vrime studiranja
Jedno vrime
Ivana i ja cimerice bile
Bog sastavio dvi suprotnosti poda isti krov
A mi s vrimenom dokazale kako jedno prijateljstvo more izgladit sve
Baš sve
Kako more pomirit curu koja manijakalno čisti
I onu koja iskrene cili kuver šminke na tolu kad jedno minijaturno sjenilo traži
Kako more pomirit onu koja manijakalno kupuje spizu i kuva kad triba i kad ne triba
S onom kojoj je dosta da samo zeru sira uvik u hladnjaku ima
Gledalo se uskupa serije, filmove
Organiziralo plesne nedilje uza Bitlse
Peklo maštale palaćinka za cilo Čiovo
Radijon nam uvik bio pojačan na najjače
I svako jutro budila nas ona Cocina pisma o svetomu Ivanu od Trogira
Mi smo na vrata morale mećat upozorenja kad posjete ne primamo
E
Pribijale to na vrata u vrime rokova
Jerbo uvik okolo nas prometno bilo
Puna kuća mlađarije
Reka bi čovik kako smo znale držat kafić
I bez šanka
I bez bakšiša

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Priko nedilje
Ile bi se nešpule i Maksina lučnica
Miris toga masla, pure i luka
Nosio nas niza nizbrdicu malo iznad
Kampa
Puton bi zamirisala riba s gradela
Procvitali balkoni i prikuće
Smijala san se
Širon
Kad zamiriše riba s gradela uvik se sitin naše imocke muškadije kako se muče da in se riba ne zalipi
Svaki neku svoju tajnu ima
A opet malo kojemu riba u komadu tolu i pijat dočeka
Izmišalo bi se u nami
Dalmacije
Hercegovine
I moga Imotskoga poviše svega

Nismo svaki vikend išle kući
Priskakale bi kadikad
Ona svoje Grude, ja svoj Imotski
Ostajale bi kao bubat
Al srce odolilo ne bi, pa bi se moja
Cvjećka i ja, njezina Ćikita, uputile vanka
U Trogirček
Društvo bi nan pravila naša matematičarka lipa, naša Hilda
Kašnje bi se skupili baš svi
Kažu kako je Trogir crveni grad
Grad komunjara
Uvik se spominje neki četnički odred i orjuna
Na takome je glasu kod nas
Naš Dinko bi cirkuza kako su Trogirani smislili zaobilaznicu samo kako koji Hrvat kad iđe iz Imockoga ili Hercegovine za Zagreb
Ne bi slučajno u Trogir zaluta
Samo tomu zaobilaznica je kao služit tribala

Al ja sam sebi i tamo ekipu našla
Ništa Hrvatsku nisan ljubila više od moji Trogirana
Ništa
Razumila sam se u bobu i su Peron i su Frankon
Su Hildon i mojon Cvjećkon

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jedne večeri smo u štiklama, po vrlo ladnu vrimenu nabadale iz pravca Čiova priko mosta, pa na livo do Korniže
Tako se zvalo misto di smo vrlo rada skakale uza pismu u živo
Jedvo si se moga uvuć od svita
Odman s vrata čovik na čoviku bio

Tu ladnu večer tombola bila
Gledala san okolo sebe di naše kapute uvalit
Kadli Cvjećka će meni, sva svečana

– Šta misliš da i mi uzmemo svakoj po jedan listić?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bila san strogo protiv
Strogo
Oduvik san
Igre na sriću, ako se mene pita tuku uz Boga
Isto ko i sva kocka
Plus, realna san, da su dva broja u igri sigura san kako bi ja ubola u oni krivi
I danas me bez daha ostavlja optimizam oni ljudi koji mislu kako će od sto brojeva izvuć baš njijov
Gospe moja da je meni bar zera njijova optimizma i samopouzdanja

Negdi između tura pića ukazali se neki novi momci
Ljubazni vrlo bili
Sve mede i slade
Kao njima super cure iz Hercegovine i Imotskoga
A ja kontam
Kako je to baš lipo za prominu čut
E
Za prominu
Jerbo vrime baš ozobalo one koji nas na prvu loptu volu
Jedan od nji nakon nekoga kratkoga vrimena isprid svake od nas poreda papiriće tombole
Kao on nan kupio
Čisto da se zabavimo
Bilo mi bezobrazno navisit mu pričat kako take stvari redovno priskačen
Samoj sebi upalila san dugme tolerancije
Ono koje mi najčešće prigoreno keti
I rekla san samoj sebi
Ajde, neću bit dosada živa

Doklen su se brojevi za cinkvinu čitali nisan meščini ni jedan pročitani broj kod sebe zgledala
Al u jednomu trenu zaokret
Nema majci svaki pročitani broj na moj se listić parkira
Naša tola i tole do nas cenile se od smija
To se skakalo na svaki broj
Do jedan bio moj
Do jedan

I dobila san tombolu
Jesan
Koji je to cirkus bio kad me čovik na mikrofonu pita kako se zoven i oklen san
Opet Imoćani odnesoše kune u srcu Trogira
Nema od nas spasa
Svujdi kunu nanjušimo

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ljudi mi uredno pridali nagradu i čestitali

E, sad, klika je nagrada zaprave bila
Nije ni bitno
Znam samo da smo častile u tomu lokalu cilu noć
Kašnje i u drugomu
A ujutro smo opet sitne kune po kući tražile i brojale za kruva
Daklem
Kako došlo, tako ošlo

Pouka priče bila bi
Broj jedan
Ne valja meni blagajnu davat
Broj dva
Jadan ti je ko se uzda u igre na sriću i na njima život svoj gradi

Sutradan san rastvorila balkonska vrata od juga
Žvakala kraj kruva s medon
Pa uz Cocu učila upravnu znanost
A to van je
Nešto najdosadnije na svitu
Sto kilometara definicija i nabrajanja

Kad bi upravna znanost bila čovik
Zvala bi se Milorad Pupovac Pupi

Taj gnjavator iz nedilje u nedilju po možđanima mi skače
Godinama
Desetljećima
Ova Država ima nebrojeno problema
Sto jada kotrlja se svaki dan
Al kad imaš njega
Političku čimavicu
I manjinsku srdoboljnu amebu
Ti o ničemu skrbit ne moreš jerbo on stalno ono svoje cmizdravo lice uvaljuje u svaki kadar
U svaki
Ko kad te dite po sto puta u tri minute pita pit i ist
Ajde, kako u takin uvjetima pravit pašticadu i njoke
Kako
Nakon šezdesetog pitanja pojma nemaš kliko čega si metnio
Kad si promiša
I kliko dugo se zaprave sve zajedno krčka
Za deset godina Hrvati će imat posebnu F dijagnozu
PTSP izazvan njegovin medijskim teroron
Oće, sto posto
Cile generacije mentalno je sasadio
Gospe moja
Obljetnica VRO Bljesak
Pa unda
Trideseta obljetnica od mučkoga ubojstva naši dvanaest redarstvenika
Trideseta
Okrugla
Prikovažna
I šta mi svi skupa gledamo
Gledamo kako Pupi sa naslovnica svi medija cmizdri o nekakvome pivanju o ubijanju Srba

Jasno

Veći je jad kad Hrvat piva o ubijanju Srba, nego kad Srbin stvarno ubije dvanaest Hrvata

Isto ovako su dramili kad su dečki
Na Kustošiji litos napisali nekakav grafit
Digli i to na razinu vijesti broj jedan
Reka bi čovik balvane smo neke polegli
Rat zakuvali
Žicon smo in ruke vezali
Pobili
Ranili
Masakrirali smo ih

Sto posto san sigura kako ne postoji Država
Osim naše
U kojoj je broj jedan vijest di je ko kakvu pismu zapiva i šta je na kojemu grafitu našara
Samo kod nas to zasjeni i obljetnicu oslobođenja okupiranog područja
I obljetnicu ubojstva naših redarstvenika

I nema tu slučajnosti

Naši lojalni Srbi
Plenkovićevi pouzdani partneri i danas Bljesak nazivaju ničim izazvanim napadom
Kažu u Novostima kako je s Bljeskom sve nestalo
Slažem se
Njihov san o Velikoj Srbiji istopio se potpuno u Bljesku
Oluja ga tek uputila na traktoru
Tamo daleko

Njima je Bljesak genocid nad Srbima
Jednako kao i Oluja
Uporno negiraju povijesne činjenice o Domovinskom ratu
I sve to mene smetalo ne bi
Jer me ništa njiovo ne iznenađuje i ne smeta
Smeta me vrlo samo to što Plenković skupa s tim pouzdanim Srbima docira o nekakvoj budućnosti koju kao s njima, takvima, gradit triba

Plenkoviću, prvo bi triba naučit te svoje partnere bar poštivat Domovinski rat
Tek tada, možda, moremo o budućnosti razgovarat

Do tada mi nemamo s kime
Bi mi
Al za priče dvoje triba
Kako se budućnost more gradit s ekipom kojoj je i Franjo Tuđman zločinac
Kojega je tek smrt spasila od kaznenoga progona
S ekipom kojoj su naše legitimne vojne operacije tek genocid
S ekipom koja drami oko pjesme i grafita

Gledam u šoku okolo sebe

Oni kad su pjevali u najavi
Bit će mesa, klat ćemo Hrvate
Uistinu su nas klali
Klali su s pjesmom i bez nje
Pa opet ne drćem od nji i baš me briga šta oni danas pivaju
Mogu gudit po cile dane što se mene tiče
Po želji
Kad me cajkama ubili nisu, ne mogu s ničin
Ko njiove cajke priživi i atomsku bombu u ruke vata
Nikad nikoga za pismu prijavila ne bi
Nikad
Nisan mentalna komunjara
Srbina posebno za pismu prijavila ne bi Ni kad mi kroz pismu priti
Takav je samo transparentan i to je ured
Triba prijavit samo kad i ako, naše Domoljubne pivaju
Jerbo to bi bio nekakav znak kako se zdravo nije
A bolesnu čoviku svašta more na pamet past
Zato ga dokturu od možđana vodit triba
Žurno

Milanović se opet okolo Bljeska izblamira
Ne iđe ga gori i gotovo
Ona njegova duboka ideja
Kako tamo vojski misto nije
Manita je po temelju
Proslava Bljeska ili Oluje bez naše vojske
Ista je kako san napisala u taj vakat
Ko svati bez mlade, mladoženje i pratra
A sad dodajen
I ko grafit i pisma bez kaznene prijave

Ne znam di se zagubio čovik koji je Zokiju litos napisa onu izvrsnu govoranciju u Kninu
Ne znan di se zagubio
Al triba ga žurno nać
Upalit sve pretraživače i četvere oči otvorit
Ovi koji je priuzeo Zokija za Bljesak podbacio je skroz na skroz
Opisuje našu vojsku ko neku šaku ljudi
Ono, da ne znaš kako je zapravo Bljesak tema, mislio bi kako Zoki partizanine opisuje
Skroz manito
Jerbo naša vojska u Bljesku je rasturila Samo tako
I djelovala je tliko moćno da je Amerima komplekse natukla sto posto

Daklem
Kani se ubuduće umanjenica Zoki kad se o našoj vojski priča
Kiti ili nađi koga drugoga ko se razumi kako nakitit triba
Jerbo di našu vojsku sliči opisivat ričima
Koje rutašima Titinima sliče

Čovik uči dok je živ, čak i kad je
Predsjednik

Ae
Mene
Trogir naučio dilit ulicu
S ljudima iz ciloga svita
Naučio me kako u metar moreš čut i po tri svicka jezika
Naučio me ljubavi i lipoti
Onoj ljubavi jedne procvitale nešpule
I čvrstini njezine oble srčike

Naučio me kako dobit tombolu
Razdilit je
Pa sutra opet imat malo
I bit sritan s malo

Našu političku čimavicu
Tribalo bi poslat tamo
U moj Trogirček

Jerbo
Uči se dok si živ
A on ne zna, ne zna niti onliko kliko je mene naučio Trogir

Ne zna kako ti puno toga neplanski u krilo padne, čak i kad ne pitaš
Čak
I kad kažeš kako ti ništa ne triba
I kako imaš baš sve

Padne ti u krilo
Samo

Pod uvjeton kako onaj koji dili zna ili osjeća, kako zbog dodiljenog, podiljenog niti nisi s njim
Kako bi bio uz njega svakako

Iz poštovanja
Ako već ne
Iz ljubavi

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.