Protekli je mjesec bio pun političkih senzacija. Najprije je “Jutarnji” iz Hrvatskog državnog arhiva iščupao dosjee o suradnji Vladimira Šeksa s Udbom, a onda je isti list obznanio kako je dosje Stjepana Mesića zalutao negdje na putu između obavještajnih službi i arhiva, piše Josip Jović za Slobodnu Dalmaciju.
A onda je uslijedila još jedna senzacija. Upravo taj navodno zagubljeni dosje dospio je u ruke Velimiru Bujancu koji ga je u svojoj popularnoj emisiji i objavio uz popratne komentare.
No, senzacije i nisu baš senzacije. To o Šeksovu petljanju s Udbom zna se najmanje dvadeset godina, zagonetno je samo zašto je priča upravo sada izvučena na svjetlo dana. A iste te dokumente o suradnji Stjepana Mesića sa zloglasnom službom, još tamo od 1956. kada je „zaverbovan“ pa sve do na osvit demokracije, s potpisima zagrebačkog šefa SDS-a Kolje Družića, objavila je Slobodna Dalmacija točno prije 17 godina. U ono vrijeme afera se nastojala prigušiti i negirati jer je Mesić tada započeo svoj uspon na Pantovčak, gdje će ostati punih osam godina, postao je lučonošom naprednih snaga koji će nas izvesti iz mračnih devedesetih.
U ovo pak vrijeme Mesić je, kao Samson bez kose, ostao bez funkcije. Sada je lako po njemu lupati. Ako već postoji tako jak interes da se istraže udbaške prošlosti javnih osoba, moglo se, primjerice, poći tragom djelomične rekonstrukcije suradničke mreže koju je čuveni Josip Perković 1997. napravio za HIS, koji je vodio Miroslav Tuđman.
Tamo je navedeno blizu dvjesto imena, poznati i manje poznati. Tko hoće cijeli popis, neka uzme Hrvatski list ili Nacional od prije izvjesnog vremena. Slobodna Dalmacija je također prije 17 godina objavila cjelovit sadržaj pakosnog i osvetničkog svjedočenja bivšeg predsjednika države pred Haaškim sudom. Zbog toga je pet godina poslije glavni urednik završio u zatvoru, na zadovoljstvo Mesićevih istomišljenika i zahvaljujući bijednoj i podaničkoj politici HDZ-a, koju je predvodio Ivo Sander i još bjednijoj ulozi državnog odvjetništva i suda.
Tek sada, nakon presude šestorici iz BiH, zakratko su iz te iste stranke strelice uperene u Stjepana Mesića, ali tek toliko da se vlastita odgovornost preusmjeri na onog drugog, da bi se na koncu sve brzo zaboravilo i prošlo bez ikakvih posljedica. U ovim danima kada slavimo ređendan Sina Čovječjeg prisjećamo se njegovih čestih riječi o farizejima i književnicima. Ovaj je komentar posvećen baš njima. Novinari tada još nisu postojali.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
