Jure Vujić: ‘Većina suverenista veći su europeisti od briselske tehnokracije, jer zagovaraju zajednicu slobodnih i suverenih naroda i nacija’

Foto: Glas Slavonije

Pogrešno je reći da su suverenisti protiv Europe, dapače, većina suverenista daleko su veći europeisti od same briselske tehnokracije i federalista, jer zagovaraju uspostavu ravnopravne europske zajednice slobodnih i suverenih naroda i nacija polazeći od baze, od načela supsidijarnosti i političke autonomije, istaknuo je Jure Vujić, politolog i pravnik, nezavisni kandidat na listi hrvatskih suverenista u intervju za Narod.hr

Narod.hr: Zašto ste se odlučili za suverenističku opciju?

Oni koje prate moj dugogodišnji rad u javnosti zasigurno mogu prepoznati određeni ideološki i intelektualni kontinuitet glede zalaganja i promicanja suverenističkog i državotvornog političkog gospodarskog i identitetskog načela. Kao prvo, suverenizam pretpostavlja oslobađanje naroda ovaj put ne od vanjskog neprijatelja i ugroze, već on raznih unutarnjih lobija, poslovno-klijentelističkih koruptivnih mreža domače „duboke države“, od trgovačkog uvoznog lobija i od NGO manjinskih lobija koje rastvaraju iznutra temeljne slobode i prava hrvatskog naroda da ostane ono što stoljetno jest, kao autohtona europski narodna zajednica , pravo na vlastiti kršćanski identitet , kulturu i tradiciji, ali i pravo da suvereno upravlja sa svojom sudbinom kao što mu je to zajamčeno u Ustavu.

Ako smo 90.-tih ostvarili pobjedu u domovinskom ratu i konzumirali pravo na nacionalna i državno samoodređenje, danas moramo biti sposobni provesti nužnu de-komunizaciju društva i ostvariti pravo na nacionalno samoodređenje i očuvanje hrvatskog identiteta na unutarnjem planu. Svaka suverenistička politika mora voditi u tom smjeru i isključivo u korist hrvatskog naroda kao izvorište narodne suverene volje i legitimiteta. Već decenijama gospodarske, fiskalne politike sukcesivnih lijevih i desnih vlada osiromašuju narod, srednji i radnički sloj dok se paralelno obogaćuju političke financijske i poslovne oligarhije, simptomi koji ukazuju na rast demokratskog deficita i nepovjerenja prema stranačkom parlamentarizmu.

Suverenistička politika nastoji vratiti demokratsko proces odlučivanju na izvorištu lokalne narodne zajednice, što znači da odluke trebaju zaista biti donesene od baze do vrha putem trajnih lokalnih narodnih konzultacija i putem narodnih referendumskih inicijativa. Na Razini EU se događaja isti proces političke oligarhizacije jačanjem nadnacionalnog tehnokratskog modela, nepoštivanje načela supsidijarnosti , te neprestani rast transfera područja iz „ suverenih nadležnosti država članica“ prema „ EU „podjeljenim nadležnostima“ i proširenjem prakse glasovanja kvalificiranom većinom unutar EU institucija što omogućuje zaobilaženja jednoglasnosti ali glas manjih država članica u važnim odlukama.
Na drugu stranu suverenisti nisu protiv Europe kao neovisna geopolitička kontinentalna i identitetsko-vrijednosna zajednica i sila, već protiv unitarističke Bruxelleske super-države kao poluga liberalno-lijevog globalističkom svjetonazora i tržišta.

U tom smjeru se zalažemo za izgradnju Europe kao « savez suverenih nacija « koja učinkovito može funkcionirati na međuvladinoj i međudržavnoj ravnopravnoj bilateralnoj i multilateralnoj razini, što prethodno podrazumijeva i reviziju europskih ugovora. Zalažemo se također za redefiniciju uloge Europske komisije koja nema demokratski legitimitet i i jačanje zakonodavne uloge i inicijative Vijeća kao i Parlament

Narod.hr: Što kažete na kritike koje dolaze sa „desne strane“ onih političkih stranaka koje nisu prihvatili koncept „ujedinjavanja na desnici“ kojeg suverenisti zagovarali?

Poznati je politolog i pravnik Carl Schmitt smatrao da je s bit politike u prepoznavanju „prijatelja i neprijatelja“, pa zato smatram da oni koji nas sa „desne strane“ napadaju zapravo su poput školskog zadatka, „fulali temu“, a pogotovo kada takvi napadi dolaze od aktera koji su isplivali na političku scenu preko HDZ-a.

Pa treba reći da mi nismo jedna sekta koja teži prema očuvanju neke“ čiste dogme“, te da samo široka inkluzivna državotvorna i nacionalna platforma građanskih inicijativa, stranaka i neovisnih pojedinaca, utemeljena na zajedničkim vrijednostima. Stoga ne vidim nikakve nekompatibilnosti između umjetne diobe nacionalizma i suverenizma, jer iako je nacionalizam ponajprije višeslojni pojam i politička doktrina, suverenizam je onaj pogon mobiliziranja i aktiviranja svih nacionalnih energija za očuvanje i afirmiranje hrvatskog nacionalnog interesa ali i šire europskog civilizacijskog identiteta i suvereniteta.

Stoga na tragu Lenjinove izjave da je „komunizam sovjeti plus struja“,moglo bi se reći da je „suverenizam nacionalizam plus struja“ . Upravo lijevo-liberalna oligarhija i sistemske stranke strahuju od takvog ujedinjenja, jer jada bi došlo do takvog udruženja svih nacional-populističkih i suverenističkih, nacional-konzervativnih stranaka u jednu političku platformu, mogla bi izrasti u drugu po brojnosti koaliciju u sljedećem sazivu Europskog parlamenta, što i pokazuju zadnja istraživanja Europskog parlamenta. Desno populističke i suverenističke stranke koje su trenutno podijeljene u tri skupine, kada bi se udružile, mogle bi zajedno osvojiti 173 zastupnička mjesta od ukupno 751.

Što se tiče odnosa između nacionalizma kao političke doktrine i suverenizma kao metodologije i konceptualnog alata, moram priznati da tu postoji licemjerje političke korektnosti kod sistemskih političkih aktera koji nastoje diskreditirati pojam suverenizma, ali i populizma asocirajući ih sa desnim ekstremizmom koji sam po sebi ništa ne znači. Suverenizam kao politička kultura i stajalište poziva na model nacionalne države i države-nacije kao najoptimalnijih i najprikladnijih formi za narodnu zajednicu, eminentno je nacionalni projekt i narativ koji se reaktivira u postnacionalnom obzoru kasnoga moderniteta, što ne znači kako neki liberali i globalisti tvrde da je povijesno istrošen i neprikladan za postmoderno doba.

Naime, suverenizam zagovara obranu nacionalnog suvereniteta nasuprot prijenosu izvršenja vlasti na nadnacionalnu razinu. Zagovornici suverenosti protive se tom prijenosu suvereniteta kao prijetnji za nacionalni identitet i demokratska načela. Suverenizam zagovara model “Europe naroda”, a njegovi zagovornici nazivaju se euroskepticima – u suprotnosti s europskim federalistima koji zagovaraju federalnu Europu po uzoru na Sjedinjene Države, struju koju često nazivamo i europeizmom.

Dakle pogrešno je reći da su suverenisti protiv Europe, dapače, većina suverenista daleko su veći europeisti od same briselske tehnokracije i federalista, jer zagovaraju uspostavu ravnopravne europske zajednice slobodnih i suverenih naroda i nacija polazeći od baze, od načela supsidijarnosti i političke autonomije, dok briselski federalistički model zagovara daljnju konstrukciju Europe od vrha briselske piramide, putem jačanja monetarnog bankarskog i gospodarskog centralizma.

Narod.hr: Može li se suverenizam učinkovito oduprijeti neoliberalnom globalizmu ?

-Ne treba zaboraviti da je zapravo EU djelomice i postao glavna poluga gospodarske i monetarne desuverenizacije europskih nacija, provodeći putem raznih direktiva politiku monetarizma i proračunske discipline “Washingtonskog konsenzusa” koji pogoduju uvoznim lobijima i interesima multinacionalnih korporacija.

Dobra ilustracija takve politike jest slučaj Uljanik i nametanje obveze daljnje liberalizacije energetskog sektora koja pod krinkom tržišne konkurencije zapravo pogoduje privatizaciju sektora od nacionalnog interesa. Bitna i neodvojiva sastavnica nacionalnog suverenizma je i socijalna sastavnica suverenizma, koja podrazumijeva projekt socijalne emancipacije upravo od onih neoliberalnih nadnacionalnih gospodarskih i monetarističko-financijskih poluga koje se nameću svim europskim narodima putem MMF-a, Svjetske banke, WTO-a…, koji pogoduju neprestanom državnom zaduživanju, hegemoniji špekulativne fiktivne ekonomije i bankarskom financijalizmu.

Suverenizam koji bi proturječno zagovarao gospodarski i politički neoliberalizam, zapravo bi predstavljao trojanskog konja globalističkih središta moći koji zagovaraju društveni status quo, i koji održavaju podčinjenje političkog suverniteta financijskom i gospodarskom izvanjskom oligarhijskom središtu.

Narod.hr: Što znači suverenizam na socijalnom planu?

Suverenizam, da bi bio konzistentan i konstitutivan, treba, kao što to ističe Jacques Sapir, obuhvaćati tri dimenzije: socijalnu, identitetsku i političku. Naime, načelo državnog i teritorijalnog suvereniteta, prema svim ustavima, nedjeljivo je i neprenosivo, dok suverenizam predstavljaju različita strujanja i političke senzibilitete. Ponajprije socijalni suverenizam temelji se na postulatu da društveni napredak podrazumijeva da je narod suveren, što pretpostavlja da gospodarska sfera bude u službi većine i na dobrobit zajednice, a ne da bude monopol oligarhija i bogatih slojeva.

Neoliberalna globalizacija, jedinstvena valuta i financijska globalizacija pogoduju političko-gospodarsku oligarhizaciju, destrukciju socijalnih stečevina. Drugi oblik tradicionalnog suverenizma je politički suverenizam koji odbacuje reduciranje demokracija na deliberaciju i podrazumijeva da se demokracija odvija i razvija unutar jednog omeđenog prostora na kojem se može verificirati mogućnost suverenog odlučivanja i odgovornost vladajućih. Politički suverenizam dolazi do punog izražaja kombiniranjem i sjedinjenjem načela nacionalnog (državnog) suvereniteta i narodnog suvereniteta putem izravnih građanskih konzultacija i prakse referenduma građanskih inicijativa.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Narod.hr: Kako se suverenizam artikulira na monetarnoj i gospodarskoj razini?

Ključno je uspostaviti monetarni suverenitet svrstavanjem monetarne emisije na « realnu ekonomiju » a ne na špekulativna fiktivna financijska tržišta, što podrazumijeva da se HNB zaista treba baviti sa regulatorskim funkcijama u službi domače ekonomije a ne kao devizna banka. Naravno trebalo bi se i revidirati ulogu Europske središnje Banke koja bi se trebala baviti i sa borbom protiv nezaposlenosti a ne kao nadnacionalni nadzor nad nacionalnim središnjim bankama kojima nameče proračunsku disciplinu.

Suverenizam u gospodarstvu pretpostavlja zauzimanje za gospodarsku opciju javnoga dobra i interesa ( Res Publicae), prekid sa politikom štednje i pokretanje dinamične politike potrošnje i investicija, te za opći plan re-industrijalizacije na inicijativu zajedničke državne strategije kako bi se pokrenula realna proizvodnja, sa fiskalnim poticajima hrvatskim srednjim i manjim poduzećima u odnosu na nelojalnu konkurenciju i primjenom gradiranog protekcionizma, kako i zaustavljanja pogodovanja uvoznom lobiju.Načelo „gospodarskog patriotizma“ treba primijeniti na hrvatske poljoprivredne proizvode sa državnim poticajima putem javne nabave na državnoj i na razini lokalne samouprave.

Također treba pretvoriti zajedničku poljoprivrednu politiku u hrvatsku poljoprivrednu politiku i jamčiti iznos poticaja po kriterijima koje fiksira Hrvatska suverena država a ne EU sa svrhom da se spasi i potiče održivi rast obiteljskih poljoprivrednih imanja . Također bi trebalo žurno administrativno pojednostaviti svakodnevnicu poljoprivrednika i zaustaviti inflaciju administrativnih normi, te poticati mlade poljoprivrednike putem defiskalizacije u prvim godinama. Načelo gospodarskog patriotizma podrazumijeva ekonomske mjere koje se odupiru restriktivnim europskim normama i zagovara usmjeravanje javne nabave isključivo hrvatskim poduzećima.

Također treba se suprotstaviti primjeni u RH direktive za upućivanje radnika na rad u drugu zemlju EU-a zbog nelojalne konkurencije, i osigurati zaštitu strateških nacionalnih sektora i dobara sa uskom kontrolom stranih investicija koji ugrožavaju nacionalne interese. Što se tiče zaštite okoliša zalažemo se sa prekidom sa dosadašnjim modelom utemeljen na divljoj globalizaciji svemoćnog tržišta razmjena i socijalnog, sanitarnog i okolišnog dumpinga. Prav suverene ekologija podrazumijeva da se re-lokalizira gospodarstvom tako da se proizvodnja i potrošnja i recikliranje događaja na mjestu, na lokalnoj razini.

Također se treba investirati o energetsku samodostatnosti i održivosti poticanjem bioenergetskih sektora ( biogorivo, solarna energija) primjenom inteligentnog protekcionizma.

Izvor: narod.hr