Kako je Fuchs zakonom iz 2022. ‘izbrisao’ radna mjesta uspješnih znanstvenika?

22. listopada 2022. godine u Hrvatskoj je stupio na snagu novi Zakon o visokom obrazovanju i znanosti. Tim zakonom prestalo je postojati 100-tinjak radnih mjesta (1.4%) znanstvenika zaposlenih na visokoškolskim institucijama. Radna mjesta stotinjak ljudi preko noći su prestala postojati, i s njima povezana stečena materijalna, ekonomska prava, kao i pravo na rad. Svi znanstvenici na visoko-školskim institucijama su preko noći IZBRISANI. Bez ikakve najave, bez ikakvog obrazloženja, bez isprike, i bez JASNO artikuliranog i OBRAZLOŽENOG cilja koji se ovakvim potezom želi postići za neku višu dobrobit.    

Mogli bi povući paralelu s događajem od 26. veljače 1992. godine kada je oko 25 000 ljudi koji su živjeli i radili u Sloveniji (1.3% stanovništva) nezakonito (protuustavno) izbrisano iz registra stalnih stanovnika. Slovenija se zbog tog slučaja našla i pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu. Ova protuustavna afera poznata je pod nazivom IZBRISANI. 

> Šterc za Narod.hr: Neću biti ministar demografije. Uloga znanstvenika je savjetodavna

Tko su izbrisani znanstvenici?

Izbrisani znanstvenici su zaposlenici na visokim učilištima koji se u cijelom svom radnom vremenu bave znanstveno-istraživačkim radom, baš kao i znanstvenici na javnim institutima. Nazivi njihovih radnih mjesta su znanstveni suradnik, viši znanstveni suradnik i znanstveni savjetnik. Nasuprot njima, na visokim učilištima rade i zaposlenici koji se u polovici radnog vremena bave znanstveno-istraživačkim radom, a u drugoj polovici drže visokoškolsku nastavu. Nazivi njihovih radnih mjesta su docent, izvanredni i redovni profesor. Postoje i zaposlenici koji se u cijelom radnom vremenu bave nastavom, a nazivi njihovih radnih mjesta su predavač i viši predavač.

Izbrisani znanstvenici na visokim učilištima rade u organiziranim znanstveno-istraživačkim cjelinama, a kao primjer navest ćemo tri: 

Institut za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku posvećen je temeljnim i primijenjenim istraživanjima prirodnih značajki Jadranskoga mora i priobalja, bavi se monitoringom živih bogatstava u moru i na kopnu, prati promjene u kvaliteti mora,  održava i popularizira akvarij u Dubrovniku, te Botanički vrt na Lokrumu. Kontinuirano djeluje preko 70 godina, prvo u sastavu JAZU do 1977., kada prelazi u sastav Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu (uvijek s mjestom rada u Dubrovniku), da bi na kraju 2006. postao sastavnica novoosnovanog Sveučilišta u Dubrovniku. Na Sveučilište u Dubrovniku uključeni su 2006. upravo odlukom tadašnjeg ministra znanosti jer Sveučilište nije imalo dovoljan broj doktora znanosti nužan za dobivanje dopusnice za rad.

Centar za istraživanje i prijenos znanja u biotehnologiji Sveučilišta u Zagrebu jest znanstvena jedinica sa stoljetnom tradicijom, koja vuče korijene u Odjelu za istraživanje i razvoj Imunološkog zavoda d.d., a 2013. godine postala je sveučilišni istraživački centar u sastavu Sveučilišta u Zagrebu. Istraživački centar na Sveučilištu je postao upravo uz suglasnost tadašnjeg ministra znanosti. Jedinstvene je i specifične djelatnosti – znanstvenici izučavaju na bazičnoj i primijenjenoj razini imunobiološke lijekove, poput cjepiva i terapijskih imunoglobulina.

Eksperti su u virusnoj imunologiji i dijagnostici humanih i animalnih RNA virusa, u sastavu su nacionalnog Centra znanstvene izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva (CERVirVac). Izumili su postupak pročišćavanja infektivnih virusa i zaštitili ga američkim i europskim patentom. U vrijeme COVID-19 epidemije uspostavili su ključne testove i proveli vrhunska istraživanja razumijevanja humoralne imunosti usmjerene na SARS-CoV-2 virus. Svojim djelovanjem omogućili su u Hrvatskoj brzu uspostavu kvalitetne banke krvne plazme osoba koje su preboljele COVID-19  i njezinu učinkovitu primjenu u liječenju imunodeficijentnih pacijenata oboljelih od COVID-a-19. Posebni interes je primjena virusa u liječenju raka.

> Kako je Plenkovićeva ratifikacija Istanbulske konvencije utabala put Rodnim studijima

Opservatorij Hvar postoji od 1972. kao samostalna znanstvena jedinica Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Kako se može doznati s njihovih web stranica, instrumenti (solarni teleskop i noćni reflektorski teleskopi) nalaze se na otoku Hvaru, a uredi u jednoj od zgrada Sveučilišta u Zagrebu. Provode vrhunska istraživanja u domeni svemirske prognostike, rotacije i aktivnosti Sunca, solarne radioastronomije i promjenjivih zvijezda. Pojedini znanstvenici pripadaju među 2% najutjecajnijih svjetskih znanstvenika. 

Sve tri znanstvene jedinice pripadaju STEM područjima znanostima, sve tri znanstvene jedinice su posebne i jedinstvene po svojem djelovanju, i sve tri znanstvene jedinice provode vrhunska istraživanja i doprinose međunarodnoj prepoznatljivosti visokoškolskih institucija kojima pripadaju.

Novim zakonom o znanosti radna mjesta znanstvenika u ovim jedinicama prestala su postojati. Takva zakonska odredba je donesena po prvi puta u 33-godišnjoj hrvatskoj povijesti.

Koje su posljedice ovakve odredbe?

Posljedice ovakve odredbe su brzi raspad sveučilišnih jedinica osnovanih radi obavljanja znanstvene djelatnosti. Bez ikakve evaluacije kvalitete njihova rada, svrhe njihova rada, i doprinosa njihova rada sveučilištima kojima pripadaju i hrvatskoj znanosti uopće. 

Posljedica ovakve odredbe jest ugroza stečenih materijalnih prava znanstvenika, ponovno bez ikakve evaluacije njihovog pojedinačnog rada.  

Do danas nije jasno zbog čega je ovakva odredba donesena – radi li se o nepromišljenom ili o ciljanom potezu s nedokučivim razlozima. MZO je samo dao upute što je moguće učiniti: ili preseliti djelatnost i zaposlenike na neki znanstveni institut (ako nas neki znanstveni institut želi primiti, a matična institucija pustiti), ili promijeniti djelatnost znanstvenih jedinica i promijeniti njihov ustroj, te znanstvenicima ponuditi znanstveno-nastavna ili nastavna radna mjesta.

> Fuchs potvrdio: Narod.hr donio točnu informaciju o Rodnim studijima

Prijedlog da se izvrsne znanstvene jedinice, koje bez prigovora uspješno djeluju u skladu s djelatnošću zbog koje su osnovane, pretvore u nove znanstveno-nastavne sastavnice sveučilišta, da osmišljavaju nove studijske programe u poplavi studijskih programa je u potpunoj suprotnosti sa razlozima za donošenje novog zakona. (deklarativni cilj je donošenjem zakona upravo reducirati broj studijskih programa, jer ih je veliki broj slabo popunjen, a studijskih mjesta ima koliko i potencijalnih studenata (višestruko previše). 

Selidba sveučilišne znanstvene jedinice na neki javni znanstveni institut je znanstvenicima vrlo prihvatljiva, no provediva je jedino ako je prihvaćaju i podržavaju svi zainteresirani dionici (trenutna institucija, buduća institucija, MZO). U proteklih godinu dana pokazalo se da sveučilišta ne prihvaćaju takav scenarij. Iako pojedini instituti iskazuju želju uklopiti u svoj sastav spomenute sveučilišne znanstvene jedinice, i iako je ministar spreman to podržati, sveučilišta ih se ne žele odreći. U slučaju Instituta za more i priobalje uključila se je i lokalna politika uvjetujući ostanak Instituta unutar Sveučilišta prostorom koji je u vlasništvu Grada, a koji Institut koristi više od 60 godina.  

Oba ponuđena, a neprovediva scenarija su deprimirajuća, unijela su nemir, pravnu nesigurnost i pravni nered u jedinice u kojima znanstvenici dobro rade. Ugrozila su materijalna prava znanstvenika, stavila ih u diskriminirajući položaj u odnosu na druge znanstvenike u Hrvatskoj, ugrozila pravo na napredovanje onima kojih su to zaslužili, i ponudila im degradaciju na radnom mjestu i zaustavljanje i usporavanje njihove sadašnje djelatnosti u kojoj su prepoznati na međunarodnoj razini. 

Nejasni kriteriji oko znanstvenika

Zbog čega je ministar Fuchs sa svojim timom zaključio da je upravo ove jedinice potrebno ukinuti ili transformirati? Na temelju kojih kriterija?

Da paradoks bude veći, na samom kraju prethodnog mandata MZO i Vlada RH su donijeli odluku da jedan do tada samostalni (i privatni!) znanstveni institut smjeste upravo – na sveučilište. Godinu i pol upućuju da se znanstvene jedinice ne mogu financirati javnim novcem u sklopu visokih učilišta, a sada jednu znanstvenu jedinicu smještaju upravo na sveučilište. Ne samo da je smještaju, nego su joj spremni podmiriti i dugove. 

Hoćemo li ikada doživjeti da Hrvatska postane pravno sigurna država, pa da se odluke o ukidanju, osnivanju ili transformaciji određenih cjelina donose na temelju jasno definiranih kriterija i provedenih postupaka vrednovanja njihovih postignuća i stvarnih potreba? A ne potezom nečijeg pera ili trenutnog raspoloženja.