Čitajući komentar gospodina Ivana Hrstića u Večernjem naišao sam na čitav niz nedorečenih misli, nedosljednih stavova i nepotpunog prikazivanja političkih situacija. Doduše, čini se kako je taj tekst tek jedan lucidni derivat jedne misli koja se sve frekventnije tiska. Piše gospodin kako je izdaja to što Hasanbegović kao član Predsjedništva stranke misli da kandidat kojeg je odredio Andrej Plenković nije najbolji.
Memento: Andrej Plenković i još troje zastupnika obitelji europskih Pučana u lipnju prošle godine pozvali su zastupnike HDZ-a u Hrvatskom saboru da glasaju protivno volji predsjednika HDZ-a rečenicom: „U parlamentarnom radu postoje trenuci u kojima je teško uskladiti vlastitu savjest s odlukama stranačkih tijela, a istodobno donijeti odvažnu osobnu odluku u nacionalnom interesu. Znamo da se mnogi od vas nalaze u takvoj situaciji nakon pokretanja postupka izglasavanja nepovjerenja Vladi, kojoj ste u Hrvatskom saboru ukazali povjerenje prije samo nekoliko mjeseci.”
Tvrdnje da je Prgomet loš kandidat, kaže Hrstić, posve su bespredmetne nakon što ga je HDZ službeno potvrdio. To je posebno zanimljivo kad dolazi od bivšeg glasnogovornika čovjeka koji je HDZ optužio za unutarstranački totalitarizam.
Potpora kandidaturi Brune Esih, nastavlja autor, pokazuje da ima onih koji ne će prezati od činjenja izravne štete vlastitoj stranci. Ovo je zaista dobro.
Memento: kandidat HDZ-a za gradonačelnika Zagreba je gospodin koji je napustio HDZ, napadao taj isti HDZ uoči i nakon izbora, a iz Mosta je izbačen zbog samoinicijativnog sastanka s Milanovićem. Dvoje ministara u Vladi također su svojevremeno napustili HDZ nimalo ne tajeći, poput prvog, priželjkivanje nanošenja izravne štete dotadašnjoj stranci.
Svakako jedna od najlucidnijih rečenica komentara gospodina Hrstića je ona gdje u prvom dijelu piše da je Plenković bio u pravu kad je odstranio Hasanbegovića, da bi u drugom dijelu poentirao kako Hasanbegović mora shvatiti da jedino s Plenkovićem može ostvariti svoju političku agendu. Nema mementa, samo bezbroj upitnika.
Naposljetku Hrstić pita pojedince zar ne shvaćaju kako je tzv. desno krilo stranke pokazalo koliki je njihov samostalan domet te da nisu oni doveli Plenkovića na vlast, nego je on njih zadržao.
Memento: Plenkovićev HDZ jest bio u boljem položaju nakon izbora, ali je dobio 64 tisuće manje glasova od onog desnog, Karamarkova. Najveća je promjena bila u slabom rezultatu SDP-a. Nadalje, Bruna Esih u prvoj jedinici dobila je 16,8% glasova HDZ-ove liste, Zlatko Hasanbegović 17,18 % u drugoj, Anton Kliman 11,56% u osmoj, a Miro Kovač 12,40% u devetoj.
Ne samo da niti jedno od spomenutih nije, kako Hrstić kaže, zadržano, nego su namjesto njih u savjetodavni i izvršni vrh dovedeni ljudi o čijem dometu je neozbiljno raspravljati..
Općenito analitički diletantizam velikog broja komentatora je zaprepašćujuć, bez obzira na uzročnike, ipak se radi o javnim kroničarima. Postavljajući hipoteze koliko bi vrijedila samostalna politička ideja pojedinaca koje prozivaju, poput Esih ili Hasanbegovića, oni, zbog manjka hrabrosti ili kognitivnih aktivnosti, propuštaju postaviti jednakovrijednu protutezu: koliko bi vrijedio samostalan izlazak na političko tržište pojedinaca poput Davora Božinovića ili Gordana Jandrokovića. Pa ako treba i Andreja Plenkovića, dakle bez HDZ-a.
Postavljaju se, pored svega, stvari tako da se javnost silom mora pitati kako će to Bruna Esih urediti komunalne probleme Zagreba, a da to, ionako imbecilno, pitanje vrijedi samo za nju. Jer, logično je da o komunalnim problemima sve znaju: liječnici, medicinski tehničari, stručnjaci za općenarodnu obranu, ekonomisti ili vjeroučitelji, a da Bruna Esih, kao filozofkinja, kroatologinja i povjesničarka jedino zna pričati o Titu što, ovo je zapravo vatromet neurona, otkad je objavila kandidaturu niti jedan jedini put nije samoinicijativno spomenula.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
