Klemm: na pozicijama su djeca udbaša, ima li mjesta za normalne građane?

Predsjednik Udruge specijalne policije Josip Klemm u razgovoru za narod.hr naglašava kako hrvatski branitelji su spremni odreći se 20 % mirovine, u nekoliko puta, ali ne na taj način da se servira priča o povlaštenim mirovinama, lažnim braniteljima i invalidima, samo da bi ih se pokazalo kao teret države. Klemm ističe da branitelji nisu protiv aktualne Vlade, ali smatra i da nije dobro što se među narod uvlači strah te da nije najgori scenarij kad ljudi izađu na cestu. Objašnjava i da nisu više htjeli lupati dvojezične ploče nego ići zakonskim putem – napraviti referendum.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Narod: Koje biste probleme hrvatskih branitelja istaknuli i kako bi ih se trebalo riješiti?

Klemm: Pravo je pitanje gdje se hrvatski branitelji nalaze u našem društvu, je li dostojanstvo hrvatskog branitelja na onoj razini na kojoj bi trebalo biti? Zašto oni nisu zadovoljni? Kad pričamo o braniteljima najčešće polazimo od materijalnih stvari, i oni su bitni kada pričamo o potrebama njihove obitelji, školovanja djece, ili općenito preživljavanja. Međutim, od svega toga bitnija je moralnost, o čemu bismo se trebali općenito zapitati u hrvatskom društvu. Spomenuo bih primjer sindikata koji održavaju prosvjede – treba pogledati uzroke svemu tome.

Ne želim u negativnom kontekstu pričati o hrvatskoj Vladi, sigurno i njima treba pomoći kako izaći iz ove situacije, ali ne možemo dopustiti da prolazi vrijeme a da ništa ne radimo. Nije najgori scenarij kad ljudi izađu na cestu. Najgori scenarij je kad ljudi ostanu bez primanja, kad im djeca nemaju što jesti ili obući u školu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ne možemo opet dopustiti da se ljudi boje. Smatram da nije dobro u što se u hrvatsko društvo, među narod, uvlači strah. Tko reproducira i nameće taj strah? Kako je Ivo Andrić rekao „Svaki pijevac koji kukurikne ranije, bude mu glava odsječena“. Takav strah se ne smije uvući među hrvatske građane jer je dobro kad ljudi govore, kad imaju drugačije mišljenje, jer time se potiče drugoga da bolje radi na dobrobit društva. Svi koji se bave društvenim aktivnostima, njima taj rad treba biti ispred vlastitih ciljeva, jer tko to nije spreman, bolje da i ne radi.

Problem hrvatskih branitelja se ne može rješavati izdvojeno od problema svih građana. Mi, hrvatski branitelji, ne želimo biti getoizirani. U hrvatskom društvu kad bi bio samo problem hrvatskih branitelja, mi bismo ga riješili.

Nije sve u materijalnom, stvar je odnosa prema hrvatskom branitelju. Kao čovjek ne mogu razumijeti da imamo na stotine hrvatskih branitelja koji nešto traže i govore, odmah bih dao primjer ćirilice u Vukovaru – činjenica je da oni koji su upućeni o svemu tome, da su hrvatski branitelji u Vukovaru i diljem lijepe naše tražili da Vukovar bude samo mjesto pijeteta. Hrvatski branitelji ne mrze ni Srbe, niti pripadnike bilo koje nacionalne manjine. Sve te nacionalne manjine bile su s nama u Domovinskom ratu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I sad imate malog čovjeka, hrvatskog branitelja koji nešto traži i koji kaže nemojte to raditi jer će to samo reproducirati neke druge stvari. Nitko ne uvažava mišljenje hrvatskog branitelja. Kao da se netko inati s nama. Mi smo već u rujnu prošle godine govorili što će izazvati postavljanje dvojezičnih ploča.

Smatram da su pitanja o ćirilici sporedna društvena pitanja da bi se maknuli od ekonomije, gospodarskog razvoja. Nikad nitko nije postavio pitanje koliko je uvođenje ćirilice koštalo? Koštalo je toliko da smo mogli napraviti dvije nove škole u Vukovaru, dvije nove tvornice.

Narušen je politički odnos, ne samo u Hrvatskoj, već smo Europi i svijetu poslali krivu sliku o sebi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kad bih mogao promijeniti, u poblema vezano uz branitelje, svaki put kad bih išao na grob svog suborca, na spomen područje gdje su mnogi poginuli, prvo bih se tog dana pitao jesu li roditelji tog branitelja živi, što je s njegovom obitelji, što oni rade? Onda bih svojim djelima pokazao svoj odnos prema njima. A danas imate da su roditelji nezbrinuti. Nije samo stvar u mirovini, već je li ih netko posjetio, pitao ih treba li im što. Da ne spominjem o suprugama koje su na margini društva gdje se svako malo netko s nekim zakonom našutava s njima.

Hrvatski branitelji će uvijek jedni drugima pomoći. Takvu solidarnost smo nedavno dokazali svojom složnošću da jednom našem prijatelju, suborcu, kojemu je izgorila kuća skupimo prihode i omogućimo da već do travnja bude u svojoj kući. No, takvu solidarnost želimo iskazati i ukupnome društvu.

Mislite da hrvatskom branitelju ne puca srce kad mora doći u prosvjede? Hrvatski branitelj koji je najviše dao za ovu domovinu, koji je bio spreman dati svoj život, sad se mora boriti s nekom administracijom, koja bi trebala biti rješavana automatizmom. A pitanje je gdje je ta administracija bila za vrijeme Domovinskog rata. Kako biste se vi osjećali? Devedesetih godina ste kao hrvatski branitelj bili spremni dati svoj život, i sad dvadeset godina poslije morate se naguravati s istom tom hrvatskom policijom, s našom djecom. Čovjeku mora pucat srce. A onaj koji donosi takvu odluku, i koji je svjesno ih stavio, ne možemo da se ne pitamo zašto ih tako donose? Je li im to u interesu? Oni se onda naslađuju i smiju, i kažu „Pogledajte, imate hrvatske branitelje koji se tuku sa svojom djecom“.

Neću nikada negativno reći o nijednoj vladi, zato što smo mi ljudi objektivni. Hrvatski branitelji žele svakoj vladi dobro koja je izabrana od građana. Mi smo dio ovoga društva i kao takvi samo možemo pomoći.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Narod: Smatrate li da nam je bio potreban registar branitelja?

Klemm: Stoljećima smo čeznuli da imamo svoju domovinu. Mi smo čitava jedna generacija koja treba biti zapisana zlatnim slovima na Trgu bana Jelačića kao oni koju su ostvarili svoju slobodu. Svaki čovjek je zaslužan.

Registar ima svojih i dobrih i loših strana. Međutim, ne želim da je on mjesto pljuvanja tko je bio više ili manje u Domovinskom ratu. Zamijenili smo teze – napravili smo registar i ponosan sam na sve svoje dane u ratu, međutim, nisam išao ondje zbog čina, stana ili mirovine, već sam išao zbog hrvatske domovine za koju sam bio spreman dati svoj život.

Hrvatski branitelji su ponosni na registar, osobitno pripadnici specijalne policije i gardijskih brigada, bili smo od prvog dana i nemamo što sakrivati. Dobro je da se neke stvari vide, međutim, ne smijemo registar koristiti u negativnom smislu. Ne smijemo govoriti: „Idemo napraviti registar da odvojimo žito od kukolja“ – to je pogrešna rečenica. Već „idemo napraviti registar hrvatskih branitelja da bismo pokazali tko su istinski hrvatski sinovi“, koji su bili spremni dati život za domovinu.

Imamo sinonim – „Registar – lažni hrvatski branitelji“, a trebalo je biti „Registar – ponosni hrvatski sinovi“. Sve je stvar prezentacije, a lažne branitelje možemo nabrojati na prste.

Narod: Smatrate li da je ćirilica u Vukovaru potrebna?

Hrvatski branitelji su prvi ti koji trebaju poštivati sva prava nacionalnih manjina, prvo zato jer su se svi ti hrvatski građani borili rame uz rame. Međutim, u hrvatskom gradu Vukovaru se puno stvari nije riješilo. Hrvatski branitelji iz Vukovara su 9 mjeseci tražili sastanke s premijerom Milanovićem. Bilo je nekoliko sastanaka s predsjednikom Josipovićem, no on operativno ništa ne može riješiti. Sve su se stvari mogle riješiti za stolom. To je nedostatak komunikacije.

Na prvim sastancima u Vukovaru se premijer čudio na sve – čudi se za manjine, nije znao za aute, što on zna? Može jedino znati da nije bio u Domovinskom ratu.

Dakle, pričamo cijelo vrijeme o ljudima, hrvatskim braniteljima, koji su 90-ih godina ništa nisu imali. Stajali smo pred tenkove, i sad vas pitam koliko je ljudi ponovno spremno stati? Pa hrvatski branitelji će ponovno stati. Kad smo bili spremni prije 20 godina, tako i danas. Išli smo u rat, ne da bismo oduzeli život, nego da bismo zaštitili život svojih obitelji, prijatelja. Činjenica je da je hrvatski narod bio ugrožen. Zar su hrvatski branitelji trebali dopustiti da se ponovi 1945. godina? Što da danas nemamo svoju samostalnu državu? Pa ne bi nitko smio reći da je Hrvat.

Trebaju li hrvatski branitelji, u vlastitoj državi koju su svorili, dopuštati nakon svega da postanu građani drugog reda? Mi se ne trebamo bojati svoje prošlosti, ne trebamo biti opterećeni ustašama i partizanima – mi imamo vlastitu domovinu koju trebamo voljeti. I isto tako ne smijemo dopustiti, kao hrvatski branitelji, da nam se dogodi opet netko kao Ivo Sanader da pljačka po našoj državi i da radi što hoće.

Narod: Referendum o ćirilici je stao u Hrvatskom saboru, odnosno, stoji u ladici predsjednika Odbora za Ustav, kako to komentirate?

Klemm: Hrvatski branitelji i građani su zbunjeni, ne samo što se tiče ćirilice, već i drugih zakona – svatko ih tumači na svoj način. Pravni stručnjaci govore svatko na svoj način.

Nismo više htjeli lupati dvojezične ploče, htjeli smo ići zakonskim putem – napraviti referendum. Vraćam se opet na premijera koji je rekao da neće dopustiti referendum – ma tko je on da se stavlja ispred zakonodavne vlasti? Na temelju tih izjava možemo se samo pitati u kakvoj mi to državi živimo? Je li to diktatura?

Moraju se poštivati određene procedure, a ne da svatko zakon tumači na svoj način. Da je Hrvatski sabor imao volje i da je prepoznao rješavanje problematike, čak i predsjednik Josipović, o tome bi se već razgovaralo u Saboru. Imamo jednu dilemu koja je potvrda da ljudi nešto žele reći, da treba razgovarati. Opet se vraćamo na komunikaciju.

Zašto to tako mora biti? Zašto hrvatski branitelji moraju zaboraviti 2.000 žrtava koje nisu nikada nađene? Recite hrvatskim građanima da se nikoga ne traži ko je ubijen po jamama, nemojte govoriti da ste bili u Domovinskom ratu, nemojte govoriti da su nas Srbi napali, nemojte govoriti da je bila agresija na Republiku Hrvatsku – idemo kolektivno promijeniti svijest. A kolektivna svijest se mijenja – jedan članak u novinama, iziđe određeni udžbenik. Što će biti za 20 godina?

Proslava u Kninu – to je dan pobjede, dan hrvatskih branitelja, dan neovisnosti – tri praznika u jednome! I mi se svakog puta zovemo građane da dođu u hrvatski Knin. Svaka čast i Thompsonu i Čavoglavama, ali tih 100 tisuća ljudi, njihovo je mjesto u Kninu, u kraljevskom gradu. Međutim, je li mjesto Veljku Đakuli toga dana u Kninu? I onda da svi mediji pišu je li on došao ili nije i nakon nekog vremena netko će se pitati je li taj Veljko Đakula neki narodni heroj? Isti taj čovjek je možda napravio najveće zločine na početku 90-ih godina. Cijelo vrijeme imamo zamjene teza.

Hrvatski branitelji se ne bave urotama. Bavimo se time kako ovome hrvatskome narodu, građanima pomoći kad se ujutro probude da budu nasmijani i kažu „Dobro jutro, lijepa naša!“ Kad budemo živjeli u zemlji sretnih i zadovoljnih ljudi, onda ćemo i mi takvi biti. I onda neće biti potrebe za ovakvim intervjuima.

Narod: Koje je vaše mišljenje o zakonu o lustraciji? Je li nam to potrebno?

Klemm: Za iznošenje istine nikad nije kasno. I dobro je da se znaju povijesne činjenice. Ali sam protiv toga da imamo „lov na vještice“. Ne bih htio da netko bude ugrožen. Predsjednik dr. Franjo Tuđman je rekao da je pomirio i iseljenu Hrvatsku i domoljubnu, kao i onu iz starog režima. Međutim, nema razloga da povijesno ne pogledamo čija je uloga.

Možda su to teške riječi, ali neke stvari koje se pričaju u braniteljskim krugovima – kad bi se napravila analiza tko su bili hrvatski branitelji – to su većinom bila djeca radnika, seljaka i ljudi koju su stvarno voljeli domovinu. S druge strane, moja generacija, koja nije bila u Domovinskom ratu, tko su oni koji nisu imali poriv, strast da idu braniti domovinu? Kad bi se pogledala geneza tko su njihovi roditelji, što su radili 70-ih i 80-ih, možda su išli u škole, ali nemaju domoljubni naboj, oni ga i ne žele usvojiti. Zato sad i donose takve zakone i odluke. To su sad neke neprovjerene informacije, ali na svim pozicijama su djeca udbaša. Ima li onda prostora za normalne hrvatske građane da dođu na bilo koju poziciju?

Ako će se lustracijom pogledati određene povijesne činjenice, svaku ulogu određenih pojedinaca i ako će to doprinijeti normalnom razvoju društva, onda jesam za to. Ali nisam, napominjem, za lov na vještice. Tu opet hrvatski branitelji pokazuju jednu veličinu – opet smo spremni sve oprostiti i dati.

Narod: Kako komentirate tužbe branitelja zbog smanjenja mirovina? Cijela priča počela je donošenjem zakona o smanjenju mirovina koji je izazavao prosvjed još u prosincu 2013.godine. Ministar Matić je izjavio da „razloga za tužbu nema, tim više što je ova Vlada pokazala visok stupanj socijalne svijesti i osjetljivosti i vrlo jasno definirala koje će se mirovine smanjivati i pod kojim uvjetima“?

Klemm: Toliko je pokazala socijalnu osjetljivost da nismo riješili pitanje Vukovara. Ako je većina hrvatskih branitelja rekla da je protiv ćirilice, onda on kao ministar branitelja je trebao stati na stranu tih branitelja i vidjeti u čemu je tu problem. Je li to socijalna osjetljivost?

Za vrijeme vlade Jadranke Kosor rekli su da je kriza i idemo smanjiti 10 % mirovine. Hrvatski branitelji su pokazali primjerom da su spremni to napraviti. Međutim, ostalima se nije smanjila. Dolazimo u 2014. godinu i opet se hrvatskim braniteljima smanjuje 10 %. Pa ako nema diskriminacije, zašto se onda državnim službenicima nije isto smanjilo 10 %, već 6 %? Zar svi nemamo iste potrebe?

Hrvatski branitelji su spremeni odreći se 20 % u nekoliko puta, ali ne na taj način da se servira priča o povlaštenim mirovinama, lažnim braniteljima i invalidima, samo da bi se nas pokazalo kao teret države.

Malo je onih koji će objaviti prave stvari, jer nije vijest „branitelj je nešto napravio“, već „hrvatski branitelj je lažni“. Predznak „hrvatski branitelj“ se želi staviti u negativni kontekst. Umjesto da svaki dan piše u novinama „hrvatski branitelji su stvorili neovisnu državu Hrvatsku“.

Narod: Što mislite zašto je takvih napisa malo u medijima?

Klemm: Toga je premalo u medijima zato što je premalo, nažalost, onih koji su voljeli ovu domovinu i bili spremni za nju poginuti. A ta većina, koji su se sakrivali po mišjim rupama i koji nisu imali dovoljno ljubavi i prema svojim roditeljima i domovini, nije ni bila u Domovinskom ratu. Jer kad vi niste sudionik nečega, to ni ne možete srcem voljeti. Bez ljubavi nema ništa – ljubav prema Crkvi, ljubav prema domovini, ljubav prema svojoj obitelji. To je taj pokretač koji je morao sve pokrenuti.

Hrvatski branitelji su opet spremni sve iz ljubavi dati, ali i drugi nam trebaju dati taj primjer. Imate državnog činovnika koji ima plaću 18.000 kuna, a s druge strane imate hrvatskog branitelja koji ima mirovinu 6.000 kuna i njemu se smanjuje to. A njegovih 600 kuna, koje će mu oduzeti, možda su novci za preživjeti, pola rate za kredit. Tu opet dolazimo do diskriminacije. Što je tek s onim ljudima koji ne rade? Imamo jednu bahatu i neodgovornu vlast, gdje netko može nositi skupa odijela, a ne imati socijalne osjetljivosti.

Gospodin Lesar je to dobro predložio skidanje 21 %. Pa zašto nisu skinuli? Da imaju morala oni bi ih skinuli. Vraćam se opet na devedesete, bili smo spremni dati svoj život koji je više od 20 % bilo čega i ne može se mjeriti u postotcima. A državni činovnici se ne mogu odreći 20 % svoje plaće, koja je ionako velika.

Narod: Kako komentirate izjavu Vesne Pusić kada je bila u posjeti Srbiji da se nažalost nije uspjelo na drugi način riješiti problem tužbe za genocid protiv Srbije?

Klemm: Podržavam svaku komunikaciju na državnoj razini, predsjednika, premijera i ministara koji bi trebali komunicirati sa svojim kolegama iz susjednih zemalja. Neke stvari nećemo riješiti ako ne budemo komunicirali. Moramo biti svjesni da postoje pravne institucije koje će odlučiti je li bilo genocida ili ne. Dok su naši generali bili u Haagu, ljudi su imali različita mišljenja. Hrvatski branitelji sudionici su svega i znali su da nisu krivi. Politika se već dvoumila. Kada ih se pravnom procedurom oslobodilo, nema više postavljanja drugačijih pitanja.

Ovdje je pitanje mogu li se dvije države mogu dogovoriti je li bilo genocida ili ne? No, ja vas, kao novinara, mogu pitati koliko je djece poginulo u Oluji? Nijedno! U Domovinskom ratu ih je poginulo više od 360.

Više od 50 posto poginulih u Domovinskom ratu bili su civili stariji od 40 godina . Ti ljudi nisu bili vojnici i zato Hrvatska ima pravo podnesti tužbu za genocid. I mi, hrvatski branitelji, tu ne možemo biti objektivni jer žalimo za svakom žrtvom, neovisno s koje strane. Stoga, pustimo da se pravnim putem riješe sva pitanja. Povijesne činjenice govore čija je politika dovela do rata. Pa međunarodni sud je rekao da je Srbija izvršila agresiju na Hrvatsku. Nijedan hrvatski branitelj nije prešao preko Dunava. Nijedan metak nije završio u Republici Srbiji. A koliko je ljudi došlo iz Srbije i, nažalost, učinilo zločine?! Ako neće već pojedinac odgovarati, onda povijesne činjenice kao takve moraju biti zapisane. Maloprije smo pričali o lustaciji koja se vuče 70 godina. Sad već živimo 20 godina od Domovinskog rata, i ako to opet ne utvrdimo povijesne činjenice – opet će se jedna generacija za 40 godina pitati što se događalo tada.

Narod: Mislite li da se Hrvatska zajedno sa Srbijom, kako to kažu Pusić i Vučić, može okrenuti budućnosti prije nego što riješi probleme iz prošlosti? A jedan od njih je upravo problem nestalih.

Klemm: I opet kao da živimo u drugom vremenu – i Hrvatska i Srbija već su se okrenuli budućnosti. Naši sportski klubovi godinama igraju jedni protiv drugih. Nema više nereda na tim natjecanjima. Uspješno surađuju poslovni ljudi, i s jedne i s druge strane. Građani Republike Srbije imaju uspješne firme u Hrvatskoj i obratno. Svi su se okrenuli. Oni su naši susjedi i mi uspješno moramo s njima surađivati i raditi na dobrobit jednog i drugog naroda. Međutim, pričamo opet o nečemu što već postoji.

 

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.