Koić i Banić: Revizionist Ivo protiv JNA opančara

Kao što je opisano u nekoliko prethodnih članaka, povjesničar I. Goldstein se kao urednik dostupne elektroničke inačice Židovskog biografskog leksikona nenamjerno na neki način svrstao u okorjele revizioniste jer su podaci iz tog leksikona u suprotnosti s onima koji su navedeni u mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac. Već je spomenuto da tih proturječja ima mnogo, a jedno od njih se odnosi i na takozvane partizane, pripadnike komunističke paramilicije koja je prethodnica agresorske i u Hrvatskoj po zlu poznate JNA u kojoj su brojni partizani nastavili služiti nakon Drugog svjetskog rata.

Na mrežnom jasenovačkom popisu se navodi da je Andrija Pollak rođen ocu Beli u Zagrebu ili kako se u napomenama dodatno spominje u Topolcima 1905. godine navodno ubijen od ustaša 1941. godine u Jasenovcu. Međutim, u gore spomenutom Goldsteinovom leksikonu se navodi da je Andrija Pollak rođen ocu Beli i majci Alici u Topolcima 29. travnja 1905. godine prebjegao u južnu Italiju gdje je bio interniran u logoru Ferramonte, a „[u] listopadu 1944. priključio se partizanima djelujući u Odjelu za odjeću i obuću pri Štabu baze NOVJ u Bariju“. Jedan Andrija Pollak iz Čakovca, rođen 1904. godine, otac Samuel registriran je u Bariju početkom listopada 1944. godine. Iz navedenoga se može zaključiti da Andrija Pollak 1941. godine nije bio ubijen od ustaša u Jasenovcu te da vjerojatno niti nije naknadno završio u tom sabirnom i radnom logoru budući da je bio u Italiji. U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64) koju je ljubazno ustupio gospodin Roman Leljak nema Andrije Polaka ili Pollaka. Osim nekoliko vrlo diskutabilnih Andrija Poljaka na komunističkom popisu žrtava nalazi se Andrija Polkak iz Zagreba, rođen 1905. godine, sin Bele, ubijen u Jasenovcu 15.6.1941. godine. Prezime Polkak se navodi u napomenama mrežnog jasenovačkog popisa kod Andrije Pollaka pa je jasno da se to odnosi na istu osobu koja je prema „skrupulozno popisanom“ komunističkom popisu žrtava rata ubijena u Jasenovcu mjesecima prije nego što je uopće nastao taj logor. Ovime je znači od ustaša obranjen jedan pripadnik prethodnice JNA jer se pokazalo da nije ubijen u Jasenovcu, već da je bio živ i brinuo se da drugovi partizani imaju opanke i šajkače. Usput se naravno samo dodatno dokazala masovnost jasenovačke prevare.

Drugi slučaj iz Ivinog revizionističkog leksikona je Jozef Levi. Mrežni jasenovački popis navodi da je Jozef Levi rođen ocu Moši 1924. godine u Sarajevu navodno ubijen od ustaša 1942. godine u Jasenovcu. Tu opet uskače revizionist Ivo i u leksikonu koji uređuje navodi se da je Josef Levi, sin Mošin, rođen u Sarajevu 1924. godine, od 1943. godine je bio borac u Mosorskom partizanskom odredu, a poginuo 1943. godine u borbi protiv Nijemaca. Znači nikako nije mogao biti ubijen 1942. godine u Jasenovcu. Prema digitalnoj inačici komunističkog popisu žrtava rata iz 1964. godine (L64) Jozef Levi (1924., Sarajevo, Moša) ubijen je u Jasenovcu 10.8.1942. godine. Prema tom popisu isti dan je ubijeno još 17 sarajevskih Jozefa Levija, od kojih se 16 nalazi na mrežnom jasenovačkom popisu: Kod nekih su već dijelom mijenjani podatci u odnosu na izvorne. Uglavnom se radi o promjeni godine rođenja i u 3 slučaja o promjeni godine smrti koja je „pomaknuta“ na 1941., a u jednom slučaju je promijenjeno mjesto rođenja iz Sarajeva u Doboj. Međutim podatci iz L64 ostali su zabilježeni u napomenama. Ako je ovdje jasno pokazano da Jozef Levi (1924., Mošo*) nije stradao u Jasenovcu to dovodi u sumnju i sve preostale Levijeve imenjake s jasenovačkog popisa koji su navodno stradali 10. kolovoza 1942. godine.

Lažne jasenovačke žrtve

Osim izravnih pripadnika partizana postoje i drugi članovi prethodnice JNA koje revizionist Ivo brani od lažnih informacija o smrti. Primjerice, prema mrežnom jasenovačkom popisu je Josip Novačić rođen ocu Jovanu u Starom Majdanu 1914. godine navodno ubijen od ustaša u Jasenovcu 1943. godine koja je označena kao nepouzdana. Ali leksikon koji uređuje revizionist Ivo navodi da je Josip Novačić rođen 1914. godine u Starom Majdanu i umro početkom 1943. godine u Zagrebu. Naime, ovaj predratni komunist je od 1938. godine radio u kako se navodi u leksikonu „partijskoj tehnici“ što god to značilo, ali je krajem 1942. godine otkriven. Nedostaje podudaranje u imenu oca jer ga leksikon ne navodi, ali budući da se sve ostalo podudara i na temelju prethodnih podudaranja može se s visokom sigurnošću reći da se radi o istoj osobi koja je znači još jedna lažna jasenovačka žrtva otkrivena zahvaljujući podacima revizionista Ive. Zanimljivo da je u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) i u mrežnom jasenovačkom popisu Josip Novačić hrvatske nacionalnosti pa nije jasno zašto je “skrupulozno” uvršten u Židovski leksikon.

Leksikon je osim otkrivanja novih koristan i za potvrdu već prethodno orktivenih lažnih jasenovačkih žrtava. U smislu obrane pripadnika prethodnice JNA. Tako je u tekstu „Ljetna ofenzica: Crvena magla kod Knina“ objavljenom u Hrvatskom tjedniku 17. kolovoza 2017. godine između ostaloga spomenuto da Ernest Lederer rođen ocu Vatroslavu u Zagrebu 1914. godine nije ubijen od ustaša 1941. godine u Jasenovcu, već da 1943. godine odlazi u komunističku gerilu da bi poginuo u borbama 1945. godine. Tako i leksikon revizionista Ive navodi da je isti taj Ernest Lederer ubijen 1945. godine u okolici Siska u svibnju 1945. godine. No je li u obrani prethodnice JNA moguće prevršiti i određene mjere? Izgleda da jest. U Hrvatskom tjedniku je 8. prosinca 2016. godine objavljen tekst „Zatišje pred oluju“ u kojem se spominje da Jakob Atijas rođen ocu Moricu i majci Merjam (čije ime JUSP pogrešno navodi kao ime oca) u Sarajevu 1920. godine nije ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, već je umro 2008. godine u bolnici. Istovremeno leksikon revizionista Ive navodi da je Jakob Atias,, sin Morica i Mirjam, rođen u Sarajevu 1920. godine pukovnik u mirovini, ali ne navodi ništa o njegovoj smrti, iako je od nje prošlo više od 10 godina. Je li tako dugo umjetno održavanje nekoga na životu makar i virtualnom pretjerano ili ne je nešto o čemu se može diskutirati pa to ostaje otvoreno pitanje za dokone filozofe. Možda se radi o nesposobnosti, jer osim toga preostaje još samo namjera?

I dok se nekima kod provjere osobnih podataka gledaju svi mogući detalji i strogo kažnjavaju bilo kakve navodne pogreške, u suprotnosti tome lažno baratanje osobnim podacima je nekim ustanovama u Hrvatskoj dozvoljeno bez obzira na bilo što, štoviše po nekima je čak i poželjno. No sudeći po strogoći navoda i pozivima na transparentnost vezano za neke stvari oko osobnih podataka, možda se može očekivati i isušivanje jasenovačke močvare, ili EU-demokracija djeluje po principu – quod licet Iovi, non licet bovi?

* Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr