U suvremenom svijetu svakodnevno se promišlja o ljudskim pravima, iako su “puna usta“ ljudskih prava, nerijetko smo svjedoci kako ta prava u praksi često bivaju kršena. Na toj crti je i temeljno ljudsko pravo, pravo na život koje je više nego ikada dovedeno u pitanje. Produkt je to, izmijenjene suvremene kulturno-društvene paradigme koja interese pojedinaca stavlja ispred općeg dobra. Naime, čovjek današnjice je narcis odnosno zaljubljenik u vlastiti odraz, moglo bi se reći samodostatan i samodopadan subjekt vlastitog odraza. Stoga, u tom smislu, valja nam se pitati: koji su to subjektivni interesi navabili narcisoidne aktiviste “pro-choice“ (nosioce suvremene kulturno-društvene paradigme), na čelu sa feministicom Sanjom Sarnavkom i LGBT aktivisticom Sanjom Juras, da pokušaju sabotirati povorku Hoda za život?
Kako bismo odgovorili na postavljeno pitanje nije potrebno ići daleko. Naime, od takozvane borbe za ljudska prava, manjinskog statusa te tko zna kakvih denominacija sličnih ideoloških udruga u hrvatskoj, može se pristojno živjeti pa čak i ishoditi mirovina. A u suradnji sa sličnim udrugama na razini Europske unije i besplatno putovati!
Potvrđuju to i već prepoznatljivi aktivisti “pro-choice“ (oni koji se zalažu za pobačaj), na čelu sa Sanjom Sarnavkom i Sanjom Juras koji su pripadnici raznoraznih demagoških nevladinih udruga, financirani milijunskim iznosima poreznih obveznika. Hod za život i slične prigode šutljive većine, izvrsno su prostor za djelovanje “pro-choice“ (oni koji se zalažu za pobačaj) aktivista koji koriste situacije kako bi pod krinkom zaštite ljudskih prava širili svoju ideologiju te opravdali vlastita financijska izviješća.
Da aktivisti “pro-choice“ (oni koji se zalažu za pobačaj) nisu usamljeni u promicanju svoje ideologije svjedoče i brojni predstavnici medija, koji eksplicitno naginju navedenim aktivistima, na način da su većinu medijskog prostora ustupili istima i tako pokušali utjecati na javno mnijenje. Naime, opće je poznato istraživanje koje je proveo Serge Moscovici (1969.) o utjecaju manjine na većinu, pri čemu je dokazano da je manjina sposobna promijeniti mišljenje većine. Ovaj tip socijalnog utjecaja će se najvjerojatnije dogoditi ako je manjina dosljedna i dopadljiva većini. U ovom slučaju dosljednost se sastoji u zastrašivanju javnosti kroz periodičko ponavljanje floskula koje slušamo već duže vrijeme, primjerice: ovo je hod usmjeren protiv žena, ovo je politički skup, vraćanje u srednji vijek, posrijedi je zabrana pobačaja, itd. A dopadljivost većini manifestira se kroz pozitivnu sliku “pro-choice“(oni koji se zalažu za pobačaj) aktivista u medijima, gdje se isti prikazuju kao nosioci napredne ideje primjerene 21. Stoljeću. Uz sve to, mediji od istih čine žrtve kako bi pobudili empatije u javnosti i na taj način oblatili “nazadne“ katolike, drugim riječima diskreditirali neistomišljenike.
Naposljetku, govoreći na jednoj općoj razini, sve nas dosad rečeno potiče da prepoznajemo znakove vremena u ovom slučaju opasnosti “pro-choice“(oni koji se zalažu za pobačaj) ideologije te primjereno, u skladu s vlastitim mogućnostima, stanemo u obranu temeljnog ljudskog prava, prava na život od začeća pa do prirodne smrti. U konačnici onom istinom koja je utkana u Ustav Republike Hrvatske i prihvaćena od znanstvene zajednice.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
