Krajnje lijeva stranka Možemo svoje korijene ima u aktivizmu i udrugama civilnog društva. Prosvjed u Varšavskoj ulici koji su vodili Tomislav Tomašević, tada čelnik Zelene akcije i Teodor Celakoski kao koordinator inicijative Pravo na grad, simboličan je začetak stranke koja će se deset godina kasnije osnovati kao politička platforma. Kako će godinama nakon prosvjeda u Varšavskoj posvjedočiti Urša Raukar Gamulin, upravo ju je ta prosvjedna akcija potaknula na bavljenje politikom.
> Raukar pravda svoju imovinsku karticu: ‘Nije mi uvjerljivo da sam baš ja najbogatija’
Te 2009. Grad Zagreb i investitor Hoto grupa (u vlasništvu Tomislava Horvatinčića) planirali su izgradnju Centra Cvjetni, poslovno-stambenog kompleksa u neposrednoj blizini Cvjetnog trga. Prosvjednici su tvrdili da je riječ o nepravdi, odnosno privatni interes nadvladao je javni. Smatrali su tada da projekt narušava povijesnu i kulturnu cjelinu Donjeg grada.
Prijelomna točka za ulazak aktivista u politiku bila je 2016. godina
Tomašević, sadašnji koordinator stranke Možemo i gradonačelnik Zagreba, i Celakoski, potpredsjednik gradske Skupštine i tajnik stranke, osvanuli su na naslovnicama brojnih medija, jedan uz drugoga u ležećem položaju. Uz Raukar Gamulin, prosvjedovao je i Ivan Pernar, no njegov političko-aktivistički put otišao je u sasvim drugom smjeru, a tijekom 2023. otvoreno se sukobljavao s Tomaševićem i Možemo.
> Natječaj za udruge: Tomaševiću braniteljske i ‘antifašističke udruge’ u istom košu
Prijelomna točka za prelazak iz aktivističko-ljudskopravaškog sektora u politički bila je 2016. godina. Nakon vlade tzv. „Kukuriku koalicije“ SDP-a (Socijaldemokratske partije Hrvatske), HNS-a (Hrvatske narodne stranke), IDS-a (Istarski demokratski sabor) i HSU-a (Hrvatska stranka umirovljenika), relativni pobjednik izbora bio je HDZ (Hrvatska demokratska zajednica) kojem je na čelu bio Tomislav Karamarko, tada promatran kao izrazito desno orijentiran predsjednik stranke. Oko sebe je okupio i niz manjih desnih stranaka u tzv. „Domoljubnu koaliciju“. Značajan uspjeh ostvario je i Most nezavisnih lista, s kojim je u konačnici sklopljena koalicija. Iz pozicije krajnje ljevice, nova vlada bila je radikalno desna, gotovo fašistička.
Sukob s ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem
Poseban trn u oku političke i ljudskopravaške ljevice bio je ministar kulture dr. Zlatko Hasanbegović, pravaš i konzervativac, povjesničar po struci, poznat po javnim nastupima u kojima progovara o jugoslavenskom komunističkom razdoblju i njegovom nasljeđu.
Sa civilnim društvom i neprofitnim medijima, glasačkim i kadrovskim bazenom buduće stranke Možemo, došao je u sukob kada je raspustio Stručno povjerenstvo za neprofitne medije. Ministar je bio stava da u njemu sjede ljudi ideološki i interesno povezani sa subjektima kojima dodjeljuju javni novac.
Potom je pokrenuta medijska hajka iz civilnog sektora, a predvodila ju je Mreža emancipacije E-net. Riječ je o platformi 11 organizacija i inicijativa od kojih je 10 medija trećeg sektora. Među njima nalaze se LGBT portal Crol, udruga Mreža antifašistkinja Zagreba, portal Lupiga, Tris, Radio Student, Slobodni filozofski i drugi bliski stavovima buduće platforme Možemo.
E-net je tada poslao otvoreno pismo premijeru Tihomiru Oreškoviću u kojem je zatražio hitnu smjena ministra. Hasanbegović je optužen za „širenje govora mržnje, najave cenzure i progona novinara, protuzakonitih i nedemokratskih odluka, najave obračuna s političkim neistomišljenicima te obračuna s redakcijama neprofitnih medija“.
> Hasanbegović o financiranju udruga povezanih s Možemo: ‘Batina ima dva kraja’
Hasanbegović je poticao aktiviste da svoju borbu presele u političku arenu
Civilne udruge također su se pridružile političkim i medijskim napadima na Hasanbegovića koji je pokušao uvesti reda u javno financiranje civilnog društva. Na to je u emisiji Hrvatskog radija 2021. podsjetio sam Hasanbegović. Pred lokalne izbore te godine, sukobio se s koordinatoricom stranke Možemo Sandrom Benčić. Tom prilikom je pozvao građane da izađu na izbore i glasaju za Miroslava Škoru i „spriječe da grad Zagreb postane bankomat-plijen jedne koruptivno interesne hobotnice koja se desetljećima rađala i napajala javnim novcem“.
Prisjećajući se svog sukoba kao ministra s budućim članovima stranke Možemo, Hasanbegović je napomenuo kako im je te 2016. poručio da se ne zadovolje statusom „profesionalnih aktivista“, nego da preuzmu odgovornost kroz političke pozicije i strukture.
> Novinarka tužila UiO: Hasanbegović svjedočio o hrvatskim zastavama
Lokalni izbori 2017.
Prvi test i ispitivanje terena za osvajanje vlasti bili su lokalni izbori 2017. godine. Tomislav Tomašević bio je kandidat za gradonačelnika i predstavnik koalicije krajnje lijevih stranka: Zagreb je NAŠ! (čiji je osnivač Tomašević), Nova ljevica (Ivana Kekin i Rada Borić), ORaH (Održivi razvoj Hrvatske), Radnička fronta i Za grad. Milan Bandić osvojio je novi mandat, a Tomaševićeva lista tek 24.706 glasova (7,64%). Sam Tomašević kao gradonačelnički kandidat dobio je 3,94% glasova. U Skupštini Grada Zagreba, krajnje lijeva koalicija dobila je četiri mandata (od ukupno 51).
Simbolično, prije izbora 2017., Tomašević i članovi Zagreb je NAŠ! zabili su barjak stranke na odlagalište otpada Jakuševec. Poručili su kako “na ovom brdu počinje bitka za Zagreb” i rješavanje problema otpada u gradu.
Put Tomislava Tomaševića, simbola stranke Možemo, od Varšavske ulice do gradske Skupštine trajao je osam godina. U tom periodu djelovao je kao političko-ekološki aktivist. Nakon napuštanja čelne pozicije Zelene akcije, od 2012. do 2015. bio je član Savjeta za zaštitu okoliša i održivog razvoja Vlade RH (Kukuriku koalicija na čelu sa Zoranom Milanovićem). Osim kao predvodnik prosvjeda u Varšavskoj, prepoznat je i kao protivnik izgradnje crkve bl. Alojzija Stepinca na Savici.
*Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.