O hrvatskoj poljoprivredi od osamostaljenja, iako korijen problema treba tražiti u bivšem sustavu, govori se kroz prizmu problema. Ovaj prevažan sektor za svaku državu, u Hrvatskoj nikako da dođe ‘na zelenu granu’. Sela su uglavnom pusta, zemlju obrađuje starije stanovništvo što potvrđuje i statistika. Puno je tu pitanja poput državnih poticaja, samodostatnosti, zemljišta, uvoznog lobija, životu poljoprivrednika…Portal Narod.hr kroz seriju tekstova otvorit će goruća pitanja i probleme hrvatske poljoprivrede kroz razgovore s relevantnim sugovornicima, analizama i statističkim podacima.
Kakva je ‘krvna slika’ hrvatskog sela? Kolika je prosječna dob hrvatskog poljoprivrednika, koji stupanj obrazovanja imaju, koliko zemlje obrađuju i koliko ima OPG-ova? Pitanja su to na koja ćemo odgovoriti u ovom tekstu kako bi upoznali prosječnog hrvatskog poljoprivrednika. Relativno lošu demografsku sliku poljoprivrednika, napose u dijelu koji se odnosi na strukturu prema dobi i prema naobrazbi, komentirao je demograf dr. sc. Dražen Živić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar.
Koliko poljoprivrednika imamo?
Prema podacima iz Upisnika kojeg vodi Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i
ruralnom razvoju krajem 2020. imamo 170.837 poljoprivrednika, od kojih je najviše obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG), njih 154.679 i koji čine 90,5 posto
ukupnog broja poljoprivrednika.
>Vukovac (DP) o stanju u hrvatskoj poljoprivredi: ‘Ugrožen je naš prehrambeni suverenitet!’
Osim OPG-ova, poljoprivrednu djelatnost je obavljalo 3.039 trgovačkih društava, 2.299 obrta, 10.250 samoopskrbnih poljoprivrednih gospodarstava (SOPG). Uz to imamo i 355 zadruga.
U odnosu na 2019. godinu, broj poljoprivrednika se neznatno povećao i to za 175 dok se broj OPG-ova smanjio za 69, kao i broj zadruga te ih je u 2020. u odnosu na 2019. bilo sedam manje. No, u 2020. povećan je broj trgovačkih društava koja se bave poljoprivredom i to za 193 ili 6,8 posto.
Koja županija ima najveći broj poljoprivrednika?
Najveći broj poljoprivrednika nalazi se u Zagrebačkoj županiji, njih 14.499 tj. 8,5 posto.
Broj poljoprivrednika povećao se u 11 županija.
Najveće povećanje broja poljoprivrednika iskazano apsolutnim pokazateljima bilježe Karlovačka županija i Zadarska županija dok je broj poljoprivrednika najviše pao u Koprivničko-križevačkoj županiji.
Starost poljoprivrednika
Nositelji hrvatskih poljoprivrednih gospodarstva uglavnom su osobe starije životne dobi. Čak 68.198 gospodarstava ima nositelje starije od 65 godina, a osobe starije životne dobi u ukupnom broju poljoprivrednika čine 39,9 posto, dok njih samo 21.995 ima nositelje starosti do 41 godine (12,9 posto).
Visoki omjer starijih poljoprivrednika problem je Europske unije, no prosjek starijih od 65 godina na razini EU je oko 32 posto što je niže od hrvatskih 39,9 posto.
Taj se omjer polako mijenja u korist mlađih pa je tako u odnosu na 2019. broj hrvatskih poljoprivrednika do 41 godinu narastao za 1,1 posto.
Većina poljoprivrednika ima srednju stručnu spremu (35,3 posto). Udio poljoprivrednika s visokom školom ili fakultetom i dalje je nizak i iznosi 7,5 posto. Među poljoprivrednicima ima i onih koji nemaju niti završenu osnovnu školu (pet posto), a udio onih sa završenom osnovnom školom je 19,6 posto.
Prosječna plaća hrvatskog poljoprivrednika
Prema podacima Ministarstva poljoprivrede za zadnje izvještajno razdoblje, prosječna neto isplaćena plaća po zaposlenome u djelatnosti poljoprivrede u 2020. godini iznosila je 5.489 kuna i manja je od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj za 18,8 posto. Ipak postoji dobra vijest, a to je da je prosječna plaća u poljoprivredni u odnosu na 2019. porasla za 5,1 posto.
Prosječna neto isplaćena plaća u prerađivačkoj industriji je 6.239 kuna, u proizvodnji prehrambenih proizvoda 5.762 kune.
>Ružica Vukovac: Selo nam srlja u propast, a vlast provodi krivu poljoprivrednu politiku na specifičan autokratski način
U djelatnostima proizvodnje pića prosječna neto isplaćena plaća po zaposlenome u 2020.
godini iznosila je 7.608 kuna.
Prosječna isplaćena neto plaća po zaposlenome u djelatnostima proizvodnje duhanskih
proizvoda u 2020. godini iznosila je 9.228.
Koliko zemlje koristi prosječni poljoprivrednik?
Prema dostupnim podacima s kraja 2020. hrvatski poljoprivrednici ukupno su koristili 1.150.327,5 hektara poljoprivrednog zemljišta. Najviše poljoprivrednog zemljišta imaju OPG-ovi, kojih je ujedno i najviše, no postotak zemlje koju oni obrađuju je znatno manji od postotka zemljišta koje obrađuju.
>Hrvatska na začelju EU: Navodnjava tek 2,5 posto poljoprivrednih površina
OPG-ovi, kojih je 90,5 posto, tako koriste 858.870,3 hektara ili 74,7 posto dok trgovačka društva koriste 179.831,5 hektara ili 15,6. Obrti koriste 75.647,2 hektara (6,6 posto), zadruge 13.660,1 hektara (1,2 posto)…
Zanimljivo je vidjeti koliko zemlje prosječni poljoprivrednik koristi. Njih 76 posto koristi površine do pet hektara, dok je ukupan prosjek po poljoprivredniku 6,7 nektara poljoprivrednog zemljišta.
Većina korištenog zemljišta (56,1 posto) u vlasništvu je poljoprivrednika koji ga koristi.
U zakupu se nalazi 219.089,9 hektara poljoprivrednog zemljišta, ili 21,7 posto, u zakupu državnog zemljišta nalazi se 76.807,8 ha poljoprivrednog zemljišta ili 7,6 posto), a najmanje je zemljišta korišteno uz potvrdu jedinica lokalne i regionalne, samo 0,2 posto.
>Marijana Petir za Narod.hr upozorava: ‘Ako se vlasti ne trgnu, moguće je da hrvatski seljak bude ‘sluga’ na vlastitoj zemlji’
Prema načinu korištenja, najzastupljenije su oranice i vrtovi s 59 posto, slijede trajni
travnjaci s 35,6 posto, voćnjaka je bilo 2,4 posto, vinograda 1,4 posto, a maslinika 1,3 posto. Najmanje su zastupljeni povrtnjaci s površinom od 1.777 hektara ili udjelom od 0,1 posto.
Dr. sc. Dražen Živić za Narod.hr: Hrvatsko je selo dovedeno do ruba opstanka
Ove podatke komentirao je i demograf dr. sc. Dražen Živić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar.
”Ruralna se područja Hrvatske već niz desetljeća nalaze u ubrzanoj demografskoj depopulaciji, tj. gube stanovništvo brojnijim umiranjem od rađanja i većim odseljavanjem od doseljavanja, uz jako demografsko starenje i visoku ostarjelost populacije.
Još do prije tri do četiri desetljeća hrvatski je ruris bio svojevrsni bioreproduktivni inkubator zahvaljujući kojemu se stvarao brojan potencijalni emigracijski kontingent čija su odredišta bila hrvatska regionalna i makroregionalna središta ili inozemstvo.
No, zahvaljujući neafirmativnom odnosu društva i politike prema poljoprivredi i seoskom načinu života, naslijeđenim negativnim društvenim i gospodarskim procesima u ruralnim područjima, nedovoljnoj izgradnji važnih centralnih funkcija, dijelom prometnoj izoliranosti ili slabijoj dostupnosti te jačanju depopulacije, hrvatsko je selo, generalno gledajući, dovedeno do ruba opstanka, sa sve skromnijim potencijalima njegova održivog razvoja”, kazao je Živić.
”Negativna demografska slika ukupne ruralne populacije u Hrvatskoj odrazuje se, očekivano, i na relativno lošu demografsku sliku poljoprivrednika, napose u dijelu koji se odnosi
na strukturu prema dobi i prema naobrazbi. Mogu li se u uvjetima koji generiraju visok udio
dobnih skupina 65 godina i starije, uz istodobno vrlo nizak udio visokoobrazovanih, očekivati inovativni i tržišno orijentirani pristupi u poljoprivrednoj proizvodnji i organizaciji plasmana poljoprivrednih proizvoda na domaće i strano tržište.
Ohrabruju, doduše, blagi pozitivni pomaci u smislu povećanja broja poljoprivrednika do 41. godine, kao i broja visokoobrazovnih osoba, ali hoće li oni, dugoročno gledano, biti dovoljni, imajući u vidu postojeći društveni, demografski, ekonomski i politički okvir, za snažniju revitalizaciju hrvatske poljoprivrede i sela ostaje za vidjeti”, zaključuje Živić.
* Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
