“Nakon isteka prijelaznog razdoblja od 7 godina, poljoprivredno zemljište moći kupovati stranci bilo kao fizičke osobe bilo kao poslovni subjekti… Hrvatska nažalost tijekom tog prijelaznog razdoblja nije riješila na zadovoljavajući način pitanje raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u državnom vlasništvu i veliko je pitanje hoće li hrvatski seljak nakon 2020. godine biti ‘sluga’ na vlastitoj zemlji ako se naše vlasti ne trgnu i omoguće našim poljoprivrednicima da uđu u posjed poljoprivrednog zemljišta.”, upozorava za Narod.hr Marijana Petir, zastupnica u Europskom parlamentu, na naš upit o prodaji državne i privatne poljoprivredne zemlje strancima, te dodaje da “Hrvatska ima još godinu dana da riješi pitanje državnog zemljišta te ga proda lokalnim poljoprivrednicima po povoljnim cijenama”.
> (VIDEO) Petir: Poljoprivreda je zaslužna za 22 milijuna radnih mjesta u EU
Podsjetimo, hrvatski poljoprivrednici od nedavno su zabrinuti zbog mogućeg ulaska stranaca i kupovanja hrvatskih poljoprivrednih zemljišta: “Nudi nam se prilika da se ispravi nepravda jer su nam, prije 15 godina kada se Agrokor širio, ostavljene tek mrvice. Tada smo već zakinuti, a dolazak stranaca će nas pokopati.“, otkrio je baranjski ratar Petar Pranjić Večernjem listu
> Baranjski i slavonski poljoprivrednici na nogama: ‘Dolazak stranaca će nas pokopati’
Odgovor Marijane Petir za Narod.hr prenosimo u cijelosti.
“Stavak 2. članka 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 20/2018) kaže:
Članak 2.
(1) Poljoprivredno zemljište je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu.
(2) Nositeljima prava vlasništva na zemljištu iz stavka 1. ovoga članka ne mogu biti strane pravne i fizičke osobe, osim ako međunarodnim ugovorom i posebnim propisom nije drukčije određeno.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, strane pravne i fizičke osobe mogu stjecati pravo vlasništva na poljoprivrednom zemljištu iz stavka 1. ovoga članka nasljeđivanjem uz uvjet reciprociteta.
Ugovor o pristupanju RH EU kaže u poglavlju 3:
Neovisno o obvezama iz ugovorâ na kojima se temelji Europska unija, Hrvatska može tijekom sedam godina od dana pristupanja zadržati na snazi ograničenja utvrđena u njezinu Zakonu o poljoprivrednom zemljištu (NN 152/08) (članak 2. gotovo je identičan onom iz novog Zakona uz novo dodani 3. stavak), koja su na snazi na dan potpisivanja Ugovora o pristupanju, a odnose se na stjecanje vlasništva poljoprivrednog zemljišta od strane državljana druge države članice, od strane državljana država stranaka Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (SEGP) i od strane pravnih osoba osnovanih u skladu s pravom druge države članice ili države stranke SEGP-a. Međutim, državljanin države članice ili pravna osoba osnovana u skladu s pravom druge države članice ni u kojem slučaju ne smije imati nepovoljniji tretman prilikom stjecanja vlasništva poljoprivrednog zemljišta od tretmana koji ima na dan potpisivanja Ugovora o pristupanju niti smije imati restriktivniji tretman od državljanina ili pravne osobe neke treće države.
Ograničenja koja eventualno uvede RH (vezano uz mogućnost “ako posebnim propisom nije drukčije određeno”) moraju biti u skladu s preporukama EU kako bi se izbjegle tužbe pred Sudom EU.
U najavu dužnosnika Ministarstva poljoprivrede o produženju toga roka za dodatne 3 godine ne vjerujem dok ne vidim jer nam Ugovor daje mogućnost preispitivanja te mjere, no iz Ugovora proizlazi da je rok za to preispitivanje istekao. Ugovor o pristupanju RH EU kaže u poglavlju 3:
Opće preispitivanje ove prijelazne mjere provodi se do kraja treće godine od dana pristupanja. U tu svrhu Komisija Vijeću podnosi izvješće. Vijeće može, odlučujući jednoglasno na prijedlog Komisije, skratiti ili prekinuti prijelazno razdoblje navedeno u prvom stavku.
> Ivan Miklenić: Gotovo zločinačko ponašanje politike prema poljoprivredi i hrvatskom selu
Ako postoji dovoljno dokaza da bi nakon isteka prijelaznog razdoblja postojali ozbiljni poremećaji ili opasnost od ozbiljnih poremećaja na tržištu poljoprivrednim zemljištem u Hrvatskoj, Komisija na zahtjev Hrvatske odlučuje o produljenju prijelaznog razdoblja za tri godine. Produljenje može biti ograničeno na odabrana, posebno pogođena zemljopisna područja.
Iz svega navedenog možemo zaključiti da će nakon isteka prijelaznog razdoblja od 7 godina, poljoprivredno zemljište moći kupovati stranci bilo kao fizičke osobe bilo kao poslovni subjekti. Upravo koncentracija zemljišta u rukama velikih kompanija i investicijskih fondova pojava je koja brine većinu država članica istočnog dijela Unije.
> Ostavština Kukuriku koalicije: Umjesto voćnih nasada, država milijunima poticala šikare i livade
Hrvatska nažalost tijekom tog prijelaznog razdoblja nije riješila na zadovoljavajući način pitanje raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u državnom vlasništu i veliko je pitanje hoće li hrvatski seljak nakon 2020. godine biti ‘sluga’ na vlastitoj zemlji ako se naše vlasti ne trgnu i omoguće našim poljoprivrednicima da uđu u posjed poljoprivrednog zemljišta. Dodatni problem predstavlja i pritisak na načelnike i gradonačelnike u Slavoniji koje se ‘prisiljava’ da dosadašnje ugovore s Agrokorom prenesu na nova poduzeća u kojima većinsko vlasništvo imaju stranci.
> (VIDEO) Pobuna u Slavoniji: Ne žele predati svoju zemlju u ruke Rusa
Države članice zapadnog dijela Europe koje nisu imale iskustvo socijalizma to pitanje imaju riješeno te je „otimanje“i koncentracija zemljišta manje izražena nego li u državama članicama na istoku Unije. Privatno vlasništvo, zemljišne zajednice, jasni odnosi i stabilne cijene osiguravaju u ovom trenutku starim državama članicama dovoljnu zaštitu pred negativnim kretanjima kojima svjedočimo na istoku. U Austriji se primjerice koriste mjere ZPP-a na način koji špekiliranje poljoprivrednim zemljištem čini neisplativim a organizacija vlasništva poljoprivrednog zemljišta otežava prodaju velikih površina strancima.Škotska je ove godine pokrenula reformu gospodarenja zemljištem kojom traži veću participaciju lokalnog stanovništva pri donošenju odluka o ustupanju prava korištenja poljoprivrednog zemljišta.
Države članice ističnog dijela Unije i tijekom prijelaznog razdoblja bile su podložne nepoštenim praskama u gospodarenju zemljištem poput džepnih ugovora kojima su stranci dolazili u posjed zemljišta putem osoba koje su imale pravo kupnje poljoprivrednog zemljišta. To je bilo izuzetno rašireno u Bugarskoj i Rumunjskoj ali sličnih trendova nije bila pošteđena niti Poljska i Mađarska. Vidješvi nepovoljne trendove koncentracije vlasništva po stabilnost ruralnog prostora, mađarska je Vlada reagirala i propisala uvjete prodaje zemljišta loklanom stanovništu te je prednost kupovine zemljišta dana poljoprivrednicima udaljenima do 30 kilometara od zemljišta koje kupuju.
> Tihomir Jakovina – bivši ministar poljoprivrede koji je išao iz afere u aferu
Hrvatska ima još godinu dana da riješi pitanje državnog zemljišta te ga proda lokalnim poljoprivrednicima po povoljnim cijenama osiguravajući odgovarajuće zaštitne mehanizme u skladu s preporukama Unije. EK je u listopadu 2017.godine donijela Interpretativnu komunikaciju Komisije o stjecanju poljoprivrednog zemljišta i pravu Europske unije na zahtjev Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskog parlamenta. U Komunikaciji se pojašnjava da su države članice nadležne za odlučivanje o mjerama kojima nadziru prodaju poljoprivrednog zemljišta. Sud Europske unije također smatra da neka ograničenja mogu biti prihvatljiva pod određenim uvjetima poput uspostave prethodnih ovlaštenja nacionalnih vlasti za kupnju zemljišta, ograničenja veličine zemljišta koje se kupuje, određivanja prava prvenstva kojim se određenim kategorijama kupaca omogućuje kupnja poljoprivrednog zemljišta prije nego što se proda drugima pri čemu kupci koji koriste ta prava mogu biti poljoprivrednici koji koriste zemljište, poljoprivrednici u susjedstvu tog zemljišta, njegovi suvlasnici ili država. Također mjere mogu uključivati i državne intervencije vezane uz cijene zemljišta.
Na kraju treba reći kako nova reforma ZPP-a također nudi paletu fleksibilnih intervencija koje mogu pomoći pristupu zemljištu poljoprirednicima poput ograničenja maksimalnih iznosa potpora, redistributivno plaćaje kojim se mogu poticati prvi hektari, mjere za mlade, male i nove poljoprivrednike, ekoshema… Paket i uspjeh politika na razini država članica ovisiti će o nacionalnim Strateškim planovima te će se poljoprivrednici morati aktivno uključiti u donošenje tih dokumenata ako žele zaštiti svoje interese.””, zaključila je Marijana Petir.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
