Novinar i komentator Marko Ljubić dao je intervju za portal Hrvatskog kulturnog vijeća u kojem se osvrnuo na trenutačnu situaciju u državi, a kojeg djelomično prenosimo.
Kako ocjenjujete izglede političkih grupacija koje će sudjelovati na izborima?
Ankete i javne konstatacije da je Milanović sigurni pobjednik ja držim golom manipulativnom kampanjom i pridajem im jedino propagandno-manipulativni značaj. Dakle, ne smije im se vjerovati, ali ih valja uzeti kao instrument utjecaja na birače. Milanović će se najmanje pitati o tome tko će biti izborni pobjednik. Kao što je uvijek i bilo u Hrvatskoj. Naime, ljevica je ograničena na usko izborno tijelo, koje se kreće do maksimalnih milijun glasova. U to ne ubrajam slučaj s koalicijom Budiša – Račan, jer je to bio svojevrstan politički incident i njega je nužno bitno drugačije gledati.
Dakle sve ovisi od nacionalne odgovornosti i pameti nacionalnih stranaka. Baš sve. Ako HDZ uspije poslati nekoliko ključnih poruka milijunima ljudi u Hrvatskoj, ako uspije na izbore izvesti više od dva i pol milijuna ljudi, ima realne izglede za formiranje vlade. Svaki glas, svaki postotak iznad toga, usprkos nakaradnim izbornim pravilima, proporcionalno jača izglede nacionalne opcije, a slabi izglede ljevice. Dakle, poruke i to u srce, ne u lisnicu, jer nikada ni jedne izbore nisu usmjerili ili riješili programi IFO instituta, ekonomske reforme i rasprave o tim pitanjima. U Hrvatskoj to ni nisu najvažnija politička pitanja, a upravo zbog toga ih i nameću ljevica, antife i njihova infrastrukura.
Rezultat izbora moći će se prilično sigurno predvidjeti na temelju postupaka HDZ-a narednih nekoliko dana, te na temelju njihovih izbornih lista.
Neki analitičari predviđaju povratak na vlast Zorana Milanovića. Što bi prema Vašem mišljenju HDZ trebao napraviti da spriječi Milanovićev povratak u Banske dvore?
Kako sam rekao, povratak Milanovića na vlast je nažalost realna opcija u situaciji da desnica pristaje na poraz i pospremanje u svojim stranačkim redovima. Tu prije svega mislim na HDZ. Na Plenkoviću je golema odgovornost, ili će stranci nakon dugo vremena vratiti prvenstveno nacionalno obilježje ili će je definirati trajno kao interesnu strukturu kojoj nacija samo služi za pokriće. U tom pravcu ne obećava njegova poruka da mu je cilj „vratiti povjerenje građana“ u stranku. Takvo povjerenje njemu ne može biti na prvome mjestu. On mora vrati povjerenje hrvatskoga naroda. Hrvatska je preživjela i teže nepogode.
Realno, okolnosti u kojima se nalazi zemlja su dramatične, što unutarnje još i više izvanjske. U četiri naredne godine će se puno toga trajno definirati u Hrvatskoj i oko nas, pogotovo u Bosni i Hercegovini, ali ništa manje bitno i u Europskoj uniji, kojoj slijede nužne promjene. Upravo zbog toga smo već više od pola godine svjedočili žestokom antifa ustanku i udarima na svaki pokušaj drugačijega pozicioniranja Hrvatske. Strahovito važne stvari i interesi su u igri, nije to samo pitanje novca i financiranja nekoliko stotina antifa probisvijeta, iako zbog njihove dreke tako izgleda.
Mislite li Vi dakle da je to sve koordinirano u okviru famoznoga Milanovićeva pakla?
Naravno. To čak i nije Milanovićev izum, niti njegovih stranačkih kompanjona, nemaju oni takav intelektualni potencijal niti snagu. Daleko je opasnija pozadinska struktura i njeni interesi, koja ujedinjuje i Milanovića i čitav niz grupacija koji imaju svoje interese u pokorenoj Hrvatskoj. Milanović je samo zajahao na tom valu i ništa drugo. Vidljivo je da se baš na svim sektorima vodi ogorčeni rat za hrvatsku državu i svaku društvenu instituciju, nema nikvoga odstupanja od modela, ciljeva, u porukama, u svemu. Od udara na sve reprezentativno u Hrvatskoj, na kulturu, školstvo, Crkvu, Stepinca, na Domovinski rat, zapravo na sve što može na bilo kakav način integrirati hrvatski narod bar na trenutak.
Ta integracija se mora spriječiti pod svaku cijenu kako bi se Hrvatska privela u fazu potpunoga odumiranja državnosti i nesmetanoga modeliranja. Točno onako kako je britanski ministar Douglas Hurd rekao nakon priznanja Hrvatske, da je to samo privremena satisfakcija Hrvatskoj, te da to priznanje ništa ne znači ako mu se oduzme sadržaj. Upravo tome svjedočimo godinama u Hrvatskoj.
To su strateška pitanja opstanka hrvatske državnosti. Od Milanovića i ljevice se ne može očekivati nikakvo jačanje hrvatske državnosti niti ostvarivanje nacionalnih interesa, a mora i može sve suprotno. U to nema sumnje. Ja se čak ne bih bojao ni gubitka predstojećih izbora kad bih vidio u HDZ-u ili u nekoj drugoj političkoj inicijativi relevantnu snagu, sposobnost i odlučnost da se tome stane na kraj. Dakle, ključno je pitanje – koliko je trenutno dobar, nacionalno odgovoran i sposoban HDZ?
Koliko su dobri?
Na žalost do sada ništa ne ukazuje na to da su oni svjesni odgovornosti i stanja nacije, jako je teško prepoznati gdje završavaju njihove političke ambicije, u stranci, u njihovoj strukturi ili kako se puno ljudi nada – na nacionalnim pitanjima i interesima.
Ni jednu relevantnu poruku Plenoković još nije poslao, relevantnu u smislu prepoznatljivosti koja će nagnati baku, didu, običnoga čovjeka koji ne izlazi na izbore da u tim porukama prepozna razloge i nužnost izići i pomoći stabilizaciji države. Uzmimo Plenkovićevo zalaganja za europske pučke vrijednosti. Kako je moguće zalagati se za europske pučke vrijednosti, a istodobno ne sankcionirati zločinački komunistički poredak, nacističke politike Srbije i zločine agresije, njihove nositelje u Hrvatskoj i tolerirati ih kao legalne politike.
Dakle, prestanimo se varati. Ako se zauzimate za stvarne europske vrednote, onda je prva stvar koju morate obećati svome narodu Zakon o kriminalizaciji komunističkoga režima, njegovih simbola, vrednota odnosno antivrednota, te kriminalizacija velikosrpske politike i izopćenje njenih simbola, nositelja i antivrednota iz nacionalnoga društvenoga poretka. Tu kompromisa nema. Ili, ili?
Dosadašnja politička karijera Andreja Plenkovića ne odaje čovjeka spremnoga na rizike, a bez rizika se neće moći na narednim izborima pobijediti ljevicu.
Bojim se da bi to mogao biti problem.
Vi dakle mislite da je na narednim izborima sve već poznato?
Ne mislim. Samo navodim realne činjenice. Ali, daleko od toga da je stvar riješena. Ako Plenković uspije i ako želi natjerati stranački vrh da se javno očituju hrvatskome narodu prvo o dramatičnosti trenutka u kojemu se zemlja nalazi, ako bude u stanju javno preuzeti odgovornost zbog dugogodišnjega nečinjenja i slabosti stranke, ako uspije natjerati stranački vrh da na svojim listama otvore mjesta i to najmanje pedeset posto izglednih mjesta za Sabor uglednim, čistim, nekompromitiranim ljudima s jasnom nacionalnom prepoznatljivošću i to iz svih nacionalnih stranaka i izvan njih, ima izgleda.Temeljni preduvjet za bilo kakav pokušaj animacije više od milijun ljudi u zemlji koji ne izlaze na izbore je – jasno im reći da je stanje u zemlji dramatično, da je zemlja praktično okupirana i da izlazak na izbore nije pitanje poistovjećivanja s nekim iz HDZ-a nego – zadnji pokušaj da se zaustavi divljanje otvorenih neprijateljskih politika i inicijativa Hrvatskom.
HDZ mora zamoliti hrvatski narod za pomoć, doslovno za zadnju priliku, jer mu mora reći da slab HDZ, slabu državnu vlast nitko ne cijeni ni u zemlji ni u inozemstvu, te da se ni od koga ne može očekivati rješavanje golemih devijacija u zemlji bez jake vlasti. A jaka vlast je jedino moguća iz velike potpore naroda. To se potpuno jednako odnosi i na status predstavnika Hrvatske pred međunarodnim državnicima i institucijama. Samo jake svijet respektira. HDZ bi na ovim izborima mogao poslužiti zbog svoje infrastrukture kao svojevrsni most, golema vrata za okupljanje svih raspoloživih potencijala hrvatskoga naroda.
Mislite li da bi se oko toga moglo postići suglasje u HDZ-u?
Iskreno ne znam. Nisam preveliki optimist, ali ako je tim ljudima stalo koliko toliko očuvati izvornu simboliku stranke, sebe osobno za neko kasnije preispitivanje i vrednovanje, morali bi imati svijest o nužnosti takvoga pristupa. Nemaju puno mogućnosti. Ili će otići kao gubitnici ili kao pobjednici.
Umjesto da se prisilno i idiotski pokušavaju miriti s otvorenim neprijateljima hrvatske državnosti i smrtonosnim politikama, moraju se pomiriti s hrvatskim narodom. To je bit stvari. Ako hoćete to je istinski povratak Tuđmanu o kome stalno govore. Jer Tuđmanu se ne smije vraćati fizički i na pogrješnim elementima, već na – aktualnim izazovima, a to je jedino moguće povratkom autentičnoj državotvornosti, koja nazad dvadeset i pet godina i danas nije ista. Tad su vrijedila jedna, danas druga pravila i obveze, jer su okolnosti drugačije. Tuđmana valja gledati kao simbol državnosti, a ne kao okvir zauvijek ispravnih politika. Jer, niti su bile vječne niti uvijek ispravne.
Sam HDZ ovakav kakav jest, nema nikakvih izgleda, ne zbog toga što je dobar Milanović, već zbog toga što ovakvom HDZ ne vjeruje dovoljan broj Hrvata za pobjedu na izborima. Matematika je jasna. Antife i ljevica će uvijek izići na izbore, baš svi, ljevica će osvojiti svoj broj glasova, a broj mandata i politička moć u državi ovisi o broju ljudi koji će izići i glasovati za desnicu.
Zbog toga HDZ mora svoju infrastrukturu pod pozivom za stvaranjem saveza nacionalnog spasa otvoriti Hrvatskoj i svim inicijativama da se ne izgubi ni jedan jedini glas. Tu ne mislim na nekakav predizborni savez s podjelama mandata.To nikako. Savez za spas zemlje i povjerenje u ljude na listama koje neće izabrati samo stranačka struktura HDZ-a. Samo im treba otvoriti vrata i dati svoje stranačke potencijale.
Ostatak intervju pročitajte OVDJE.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
