“Milost smo pružili poraženom neprijatelju iako milost nismo dobili.”, Poručili su to članovi Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) sa današnjeg obilježavanja ‘Dana logoraša’, Dana logora Knin i 30. obljetnice prve razmjene logoraša Tepljuh.
Njihovo priopćenje donosimo u cijelosti:
Nakon provedene VRO Oluja i uspostave slobodne i demokratske Republike Hrvatske na cijelokupnom teritoriju Republike Hrvatske hrvatski branitelji i hrvatski narod pokazli su svu svoju veličinu i kršćanski nauk pružajući milost velikosrpskom agresoru i njegovoj poraženoj vojsci!
Mi LOGORAŠI, koji smo mučeni s i pod simbolima zla, “crvenom zvjiezdom petokrakom” i četničkom kokardom a kojima su nam i figurativno i praktično nanosili psihofizičku bol, nakon izlaska iz logora vratili smo se u svoje postrojbe i nastavili sudjelovati u obrani domovine. Kao hrvatski vojnici smogli smo snage izdignuti se iznad ljudskih slabosti i pružiti poraženoj srpskoj vojsci milost (iako smo za njih bili Ustaše) te ih zaštitili po svim pravilima Ženevske konvencije. Svaki logoraš je za vrijeme svog boravka u zarobljeništvu bio prisiljen slušati kako je on “Ustaša” s kojim se treba obračunati. Mnogi su nažalost likvidirani u srpskim koncentracijskim logorima samo zato što su bili Hrvati, zato što su bili “Za Dom Spremni” i spremni umrijeti za Domovinu!
A nitko od nas logoraša ni mrvice milosti nije dobio!
Dodatnu sol na rane trljaju nam oni koji pokušavaju revidirati Domovinski rat i izjednačavati krivnju nas i srpskog agresora.
Zbog takvih pokušaja revidiranja Domovinskog rata i političke higijene hrvatskog naroda potrebno je iznova ponoviti što sve proteklih godina izjavljuju srpski predstavnici u Hrvatskoj i Srbiji!
Prije nekoliko godina predsjednik Srbije Vučić, u nazočnosti najvišega klera SPC i Milorada Pupovca, zastupnika u Hrvatskom saboru, izjavio je: „Jedina krivica i Ane Frank i Srba iz Krajine bila je ne nešto što su uradili… traženo je i primenjeno konačno rešenje“, pritom je u isti kontekst stavio Hitlera i Tuđmana s jedne, a Židove i Srbe s druge strane.
U 2018. godini bio je „blaži“. S ove strane Dunava i Drine, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja SNV obilježava tradicionalnom „izjavom sjećanja“. U prošlogodišnjoj „izjavi“ ove jednonacionalne udruge građana Oluja je dovedena u ovaj kontekst: „ubojstva, etničko čišćenje, sistematsku pljačku, uništavanje imovine i ometanje povratka izbjeglica“.
Nastavilo se revidiranje Domovinskog rata i u svim narednim godinama.Tako i ove godine kad se Pupovac odluči ne eksponirati u javnom prostoru onda to u ime srba čine njegovi pobočnici.
U ovogodišnjim objavama prednjače Pupovčevi pobočnici poput SDSS-ova načelnika Borova Zorana Baćanovića koji na društvenim mrežama širi transparent na ćiriličnom pismu “Oluja zločin koji još traje“! Radi se o istom načelniku koji javno iznosi kako mu smeta mural posvećen mučki likvidiranim braniteljima u Borovu selu. Bezočno vrijeđaju sve žrtve iz Domovinskog rata, odbijaju pruženu milost i ne odustaju od stvaranja „Velike Srbije“ (Srpskog sveta), kamoli da su spremni priznati velikosrpsku agresiju na RH ili uspostavljanje logore na teritoriju Srbije. Posjedovanje i upotreba automatskog oružja, i inim drugim provokacijama, što je dokumentirano video materijalima, u istim i drugim mjestima u RH nastanjenim srpskom manjinom kroz proteklo vrijeme u više navrata je prošlo bez jasne osude, kao i svojatanje dijelova teritorija RH.
To je njihov „Svijet“, njihova politika laži, pokušaj revizije Domovinskog rata ali i njihova tiha patnja, „JEŽEVA MUKA“ jer ničim ne mogu opravdati zločine koje su učinili u ime velikosrpske politike (potvrđuju presude međunarodih sudova) i opravdati prema svom narodu sve započete i izgubljene ratove. Frustrirani i nemoćni moraju s tim mislima lijegati i ustajati!
Pupovac i SDSS ne daju izjave za javnost i ne pomišljaju osuditi pokušaje rušenja suvereniteta Republike Hrvatske što bi značilo da se s istim možda slažu?
Kao i uvijek u prošlosti izostala je osuda narušavanja suvereniteta RH od strane predstavnika nevladinih udruga, istaknutih pojedinaca, dežurnih higijeničara: Vesne Tešelić, Zorana Puhovskog, Žarka Puhovskog, Jakovine, Markovine, Stipe Mesića…. Postavlja se pitanje: zar se oni slažu s Pupovčevim izviđačima i sljedbenicima politike stranke koju je osnovao ratni zločinac Goran Hadžić. Unatoč pokušaju da se nametne suživot još jednom se potvrđuje da suživot ne postoji, samo život jednih pored drugih.
U svakom slučaju za službeno srpstvo u Hrvatskoj Oluja nije oslobodilačka akcija.
Hrvatski branitelji, civili, djeca, žene, starci, mi logoraši za srbe smo bili samo „Ustaše“ koje treba istrijebiti, takve poruke šalju nam i danas! Kad je trebalo znali smo obraniti Domovinu od velikosrpske agresije jer smo bili „ZA DOM SPREMNI“ i umrijeti ako treba!
Sad i ovdje moramo reći dosta!
Svi srbi koji ne vole RH, ne žele poštivati Ustavno pravni poredak RH, ne žele u njoj živjeti mogu slobodno napustiti teritorij RH i na taj način umanjiti svoju patnju, „JEŽEVU MUKU“.
