Jedan preferencijski glas, na kojeg birači imaju pravo prilikom izbora zastupnika u Hrvatski sabor, nije donio nikakvu bitnu promjenu u hrvatskom izbornom i političkom sustavu. Naime, na parlamentarnim izborima u studenom 2015. samo 6 kandidata osvojilo je zastupnička mjesta na temelju preferencijskog glasa, dok je na izvanrednim parlamentarnim izborima u rujnu 2016. njih svega 11 ušlo u Sabor na temelju preferencijskih glasova birača. Glavni razlog za to jest postavljeni cenzus. Naime, da bi kandidat bio izabran na temelju preferencijskih glasova, broj tih glasova mora iznositi minimalno 10 posto od svih glasova koje je dobila lista.
Zanimljivo je za spomenuti kako je upravo to ograničenje, odnosno uvjet dobivanja najmanje 10 posto svih glasova koje je dobila lista, spriječilo čak 38 kandidata na izborima 2015. te 30 kandidata na izborima 2016. godine da uđu u Sabor, usprkos tome što su dobili više preferencijskih glasova (nekad i po 10 puta više) od svojih kolega s liste koji su na koncu ušli u Sabor na temelju višeg rednog broja na listi.
Potrebno je podsjetiti kako je Sabor u veljači 2015. prihvatio SDP-ov prijedlog izmjena Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor kojim se, pod pritiskom 380 000 građana koji su potpisali zahtjev za raspisivanje referenduma o promjeni izbornog sustava, uveo tek jedan preferencijski glas uz cenzus od 10 posto. S druge strane, referendumska inicijativa “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom” predlagala je uvođenje tri preferencijska glasa bez cenzusa.
Međutim, ta promjena u praksi se pokazala se kao obična kozmetička mjera, koja u biti nije dovela do pravednijeg i demokratskijeg izbornog sustava, s obzirom da samo jedan preferencijski glas te previsoko postavljen cenzus onemogućuje da više kandidata bude izabrano u Sabor na taj način. Time biračima nije omogućeno ono što je zapravo poanta preferencijskog glasovanja – da odluka o tome tko će od predloženih kandidata ući u Sabor bude u njihovim rukama, neovisno o poziciji na kandidacijskoj listi.
Na tu nedostatnost upozoravao je tada i ustavnopravni stručnjak, prof. Robert Podolnjak, sadašnji zastupnik Mosta NL, tvrdeći kako je to “premali iskorak obzirom na očekivanja građana i mnogih subjekata u javnoj raspravi počevši od inicijative za referendum udruge U ime obitelji pa i ostalih prijedloga koji su bili u Hrvatskom saboru”. “Jedan preferencijalni glas s kvotom od 10 posto nažalost su rješenja koja neće bitno utjecati na izbor zastupnika” – zaključio je prof. Podolnjak komentirajući SDP-ov prijedlog.
G. Lino Zonjić, tadašnji predsjednik udruge U ime obitelji istaknuo je kako se “ovim [SDP-ovim] prijedlogom ne uvodi pravedniji izborni sustav s preferencijskim glasanjem bez cenzusa što je preko 380.000 birača motiviralo da daju svoj potpis za referendum o izbornom sustavu po prijedlogu Građanske inicijative U ime obitelji”.
“SDP-ov zakonski poguranac ne možemo nazivati pravim preferencijskim glasovanjem, jer se zastupnici na listi ne raspoređuju prema broju glasova koje su dobili od birača što je demokratski cilj”, rekao je tada odvjetnik g. Krešimir Planinić te dodao: “da je nakana trenutačno vladajuće Kukuriku koalicije doista napraviti kvalitetan pomak kod odabira saborskih zastupnika, zasigurno bi mijenjali i izborne jedinice, njihove nejednake veličine, način glasanja, izborni prag, uveli preferencijsko glasovanje bez cenzusa itd. Jedini dio prijedloga koji nosi predznak ispravnog pristupa jest prikupljanje potpisa kod kandidature, ali to je samo za sebe nedostatno, pa možemo nazvati sve skupa prašinom u oči biračima pred izbore“.
Da je navedena promjena izbornog zakonodavstva bila samo prašina u oči biračima pred izbore te obična kozmetička mjera u izbornom zakonodavstvu pokazali su i parlamentarni izbori koji su uslijedili – u studenom 2015. kada je na temelju preferencijskog glasovanja u Sabor ušlo tek 6 zastupnika, a nakon čega je uslijedilo razdoblje nestabilne Vlade te raspisivanje izvanrednih izbora u rujnu 2016. na kojima je samo 11 zastupnika ušlo u Sabor zahvaljujući preferencijskim glasovima.
Takvi slabi rezultati trenutnog sustava koji biračima omogućuje samo jedan preferencijski glas, uz cenzus od 10 posto, pokazatelj su kako je potrebno nastaviti se zalagati za konkretne promjene u svrhu boljeg i pravednijeg izbornog sustava, onog koji će biti po mjeri birača, a ne vodstva stranaka i političkih interesa.
