Zoran Milanović je nespretnim odgovorom na pitanje, je li u kontaktu s Viktorom Orbanom podsjetio na problem zastupnika nacionalnih manjina. Zastupnici nacionalnih manjina u RH imaju mandat jednako snažan kao i svi ostali zastupnici i ravnopravno glasuju o svim zakonima kao i o povjerenju Vladi. Treba li tako i ostati?
> Milanović tvrdi da je ovo priprema za državni udar; potvrdio da je zvao Orbana
Nakon konferencije za medije u petak Zoran Milanović se našao doveden u neugodnu poziciju među ostalim i zbog nespretnog odgovora na pitanje novinarke, je li bio u kontaktu s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom?
Milanovićev isprovocirani gaf
Podsjetimo, posrijedi je pitanje koje je Milanoviću prije presice donekle retorički postavio Oleg Butković, te je novinarka samo precizirala već postavljeno pitanje.
>Milanović tvrdi da je ovo priprema za državni udar; potvrdio da je zvao Orbana
Oleg Butković je na svom Facebook profilu Milanoviću ironično poručio:
“Jesi li, Zorane Milanoviću, jučer kontaktirao predsjednika vlade nama susjedne države kako bi te spojio s izabranim predstavnikom nacionalne manjine iz te države s ciljem da te podrži za mandatara? Je li protuustavno da se od predsjednika strane vlade traži na sastavljanje hrvatske vlade?”
Butković nije otvoreno imenovao Viktora Orbana, nego je to učinila novinarka kad je njegovo pitanje preformulirala Milanoviću, čiji je odgovor bio:
”Nikoga od zastupnika manjina nisam zvao. S nekim krugom ljudi jesam razgovarao, to je moje političko djelovanje i nikakav Ustavni sud mi to ne može zabraniti. Ovo pokazuje zašto je važno da nisam dao ostavku na mjesto predsjednika. Što bi ta ekipa napravila da jesam? Kladim se da bi Reiner dao mandat Plenkoviću.”
>DIP upozorio Milanovića: Mora se suzdržati od sudjelovanja u kampanji
“On mene pita jesam li razgovarao s Viktorom Orbanom? Stalno se čujemo i razmjenjujemo poruke. Ja takve stvari ne radim, nemam potrebu odgovoriti. Kada dopustite da vam takvi organizmi uđu u privatni prostor, dobijete svrab”.
>Ustavni sud: Milanović ne može biti mandatar niti premijer…Ovo nije državni udar!
Naravno, kako Butković nije spominjao Orbana, a novinarka nije govorila u mikrofon te se njezino pitanje nije dobro čulo, Milanović je ostavio utisak kao da mu je istina “izletjela”.
Ponovno otvaranje pitanja legitimiteta manjinskih mjesta
No, što god tu bila istina, činjenica je da je Zoran Milanović bio doveden u poziciju da, protiv volje, istakne pitanje koje je mnogima na pameti. Naime: koju ulogu i koju svrhu više imaju zajamčena saborska mjesta za 8 predstavnika nacionalnih manjina?
>Novi izbori – isti zakon: Osam ‘manjinaca’ opet će krojiti sudbinu cijele Hrvatske?!
Premda se ovo pitanje najčešće postavlja HDZ-u zbog njihove dugogodišnje kohabitacije sa SDSS-om, hipotetski scenarij fantomskog mandatara vlade koji vrši političku trgovinu s mađarskim premijerom kako bi ovaj utjecao na glasove pripadnika mađarske nacionalne manjine donekle ga zaoštrava.
Podsjetimo, u Saboru Republike Hrvatske nacionalne manjine imaju 8 zajamčenih mjesta. To, naravno, znači da oni ne sudjeluju u izbornoj utakmici, osim unutar vlastite manjinske kvote. Međutim – a to je više nego sporno – oni kao takvi itekako igraju u njoj ulogu, jer služe kao osigurani “žetoni” mandataru čija stranka nema potrebnu većinu za sastaviti vladu.
Na taj način već godinama je na djelu situacija gdje u odnosu na volju biračkog tijela zanemarive stranke poput SDSS-a igraju nesrazmjerno veliku ulogu u kreiranju i provedbi nacionalne politike.
>Tko je Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a i koalicijski partner Andreja Plenkovića?
Dodatno je problematično u tom smislu što su neke od manjina politički vezane za svoje, u etničkom smislu, matične države, koje, najblaže rečeno, ne dijele iste interese s Republikom Hrvatskom. S nekima od njih, poput Srbije, ali i ovdje potencijalno inkriminirane Mađarske, Hrvatska ne dijeli ni isto razumijevanje osnova zemljopisa.
Otud nije čudo da se ovo pitanje već godinama postavlja u javnosti, a osobito postaje zaoštrenim u doba izbora.
Anakroni izborni zakon jedinstven u Europi
Nitko u Europi nema toliki broj zastupnika nacionalnih manjina kao Hrvatska s time da je, povezano s brojem stanovnika, naš Sabor jedan od malobrojnijih nacionalnih parlamenata. Srpska nacionalna manjina ima tri zastupnika, talijanska i mađarska po jednog, češka i slovačka manjina jednog, jedan zastupnik zastupa njemačku, austrijsku, poljsku i druge manjine te je jedno zastupničko mjesto rezervirano za predstavnika albanske, bošnjačke i drugih manjina.
Zastupnici nacionalnih manjina u RH imaju mandat jednako snažan kao i svi ostali zastupnici. Oni glasuju ravnopravno o svim zakonima kao i o povjerenju Vladi. U nekim državama poput Mađarske i Cipra zastupnici manjina imaju ulogu samo predstavljati manjinu i glasovati o pitanjima koja se na manjine i odnose.
To, naravno, ne znači da bi ukidanjem osiguranih manjinskih mjesta u Saboru pripadnici nacionalnih manjina izgubili svoje građansko pravo na predstavljanje. Birači nacionalnih manjina prilikom pristupanja biračkom mjestu mogu izabrati hoće li glasovati za “normalne” liste ili za listu svoje nacionalne manjine. Velika većina tih birača odabire “normalne” liste što dodatno pooštrava pitanje opravdanosti postojanja ovakvog izbornog zakona.
Dvojbeni izborni legitimitet
Izborni legitimitet zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru posebna je tema. Oni u pravilu dobivaju simboličan broj glasova, u prosjeku višestruko manji od zastupnika izabranih na “normalnim” listama. Primjerice, neki su manjinci na prošlim izborima mandate osvajali sa samo nekoliko stotina glasova, a bilo je i onih (kao što je slučaj na ovim izborima) koji i prije održavanja izbora već imaju osiguran mandat. Razlog toj čudnoj demokratskoj pojavi je nedostatak izborne konkurencije.
Izborni zakon koji to omogućuje izvorno je morao izaći u susret situaciji neposredno nakon rata, kada je bilo potrebno dokazati sposobnost Hrvatske za integraciju u liberalno-demokratski poredak Europe. Premda je RH iznimno etnički homogena država – a možda upravo zbog toga – bilo je potrebno dokazati da će svi njezini građani, bez obzira na etničku pripadnost, imati jednake mogućnosti političke participacije.
Je li došlo vrijeme za promjenu zakona?
Danas, desetljećima nakon rata i mirne reintegracije to se, ako je suditi po mjestu Hrvatske u europskom pravno-političkom poretku, može smatrati dokazanim, a animoziteti prema nekim nacionalnim manjinama danas postoje zbog kontinuiranog neprijateljstva njihovih, u etničkom smislu, matičnih država spram njihove građanske domovine. Štoviše, moglo bi se argumentirati kako je ovakav anakroni politički okvir zapravo jedan od katalizatora animoziteta tamo gdje ih po svim drugim parametrima zapravo ne bi ni bilo.
U tom smislu gaf predsjednika Milanovića podsjetio je javnost na problem koji je, po svemu sudeći, sazrio da bude na razuman način riješen. Jer, kako se danas čini, jedini smisao postojanja ovih 8 mjesta u Saboru – osim parlamentarne trgovine – mogao bi biti upravo međunarodna politička trgovina hrvatskim pravno-političkim poretkom. Imajući u vidu dio susjedstva, kao i utjecaj trećih sila na njega, to bi se u budućnosti i izmijenjenim sigurnosnim okolnostima u Europi moglo pokazati ozbiljnijim pitanjem od samog demokratskog legitimiteta.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
