M. Koić i Nikola Banić: Što se to novo na jasenovačkom popisu sjaji?

Foto: Fah

Početkom godine zabilježene su dvije promjene podataka na mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac.

Veća promjena dogodila se 4. siječnja, a manja 12. siječnja 2018. godine. U prvoj, većoj promjeni popisa upisane su četiri nove žrtve, sedam dosadašnjih je maknuto s popisa, a promjene podataka zabilježene su kod njih 220. Zanimljivo da se kod novih žrtava kao izvor navode podatci iz Yad Vashema. Na temelju toga površno bi se moglo zaključiti da se nešto pozitivno događa i da se lažnjaci brišu s popisa. To bi bila zabluda jer vuk samo dlaku mijenja.

U novim podatcima ima svega: novi lažnjaci, maknuti neuvjerljivi klonovi da bi se ostavile njihove uvjerljivije inačice, mijenjana su prezimena i mjesta rođenja ili su tamo gdje ih nema upisivana, a sve to uglavnom bez novih izvora podataka. Najveći broj promjena je kod onih podataka kojima su jedini ili jedan od izvora tzv. Popisnice Anketnog odbora za utvrđivanje istine o događajima u periodu od 1941. do 1948. godine u Vojvodini (AOISV). Radi se o uratku iz 2008. godine koji ima sva obilježja postavki novog memoranduma. Moglo bi se reći da je novim promjenama došlo do faznog pomaka pa se podatci iz proskribiranih komunističkih izvora zamjenjuju memorandumskim tj. velikosrpskim izvorima. Prostodušni bi rekli da su partizani samo zamijenili šajkače tj. „lijepe kape partizanke“ za šubare s kokardama. Vrijeme prolazi, pokrivala se mijenjaju, a glave pod njima ostale su iste.

Kod manje promjene popisa od 12. siječnja 2018. promijenjeni su podatci kod Mirka Kisića „umrlog* od ustaša“ 1944. koji je postao Marko Kisić „strijeljan od ustaša“ nepouzdano određene 1942.* godine. Strijeljani Marko 1942, zamijenio je umrlog Mirka 1944, a u napomenama se još nalazi i umrli Mišo 1943. Znači totalna zbrka u podatcima. Uz tri stara izvora iz komunističkog doba dodana je nekakva izjava od prošle godine (IZ=3-30/17). Te izjave su s obzirom na dosadašnje iskustvo s JUSP Jasenovac teško provjerljive, a stvarno za većinu zainteresiranih i neprovjerljive. Tome valjda i služe. Prilikom ove zadnje promjene na popisu se više ne nalazi Nurudin Gackić. Kod njega su bila dva izvora podataka – sarajevski subnoraši i tvornička monografija Energoinvesta o kojoj će biti više riječi kasnije u tekstu. Znači sve znanstveno „jaki“ izvori. Kako su autori popisa ugasili Nurudina – svjetlo vjere, tako će jednom morati ugasiti i cijeli popis koji će se onda morati pisati izpočetka na znanstvenim principima.

Catch-22 na jasenovački način

Kako je uvodno naznačeno, nakon najnovijih promjena od 4. siječnja 2018. u jasenovačkom popisu su četiri nove žrtve. Kao da su kustosi JUSP Jasenovac pažljivo čitali tekstove o jasenovačkom popisu pa su i oni počeli citirati podatke iz Yad Vashema, ali naravno na svoj jedinstven način dajući novi smisao pojmu catch 22. Naime radi se o citiranju izabranih izvora iz Yad Vashema, ali tako da se prikriveno citiraju srpski propagandni pamfleti iz doba Domovinskog rata koji su velikim dijelom reizdanja starih komunističkih uradaka.

Jedan od četvorice novih na jasenovačkom popisu je Jahiel Abinun (1906., Sarajevo, otac David). U napomenama autori popisa navode tri izvora – komunistički popis iz 1964. godine (SZSJ64), isti popis u izdanju Bošnjačkog instituta iz Züricha iz 1992. godine (BI.64) i kao treći izvor navodi se Yad Vashem. Ustvari radi se o zapisu o Jahijelu Abinunu kojem je izvor srbijanska inačica komunističkog popisa iz 1964. godine tj. Spisak žrtava rata također iz 1992. godine. Znači ta tri izvora su ustvari tri izdanja jednog potpuno nepouzdanog i desetljećima bunkeriranog komunističkog uratka. Tako se stvara privid brojnosti i različitosti izvora podataka, a stvarno se cijelo vrijeme vrte isti podatci iz komunističkog propagandnog pamfleta. U digitalnom arhivu Yad Vashemu je još jedan zapis za Jahiela Abinuna (1906, Sarajevo, Danijel) stradalog u Auschwitzu. Izvor tih podataka je Auschwitz Death Registers. Podudarnosti podataka su prevelike za puku slučajnost, a razlika u očevom imenu Danijel/David ustvari je česta zamjena koja se može uočiti na jasenovačkom popisu. Takav slučaj zamjene je primjerice i kod Leona Pape kojem je očevo ime iz David u ovim najnovijim izmjenama popisa promijenjeno u Danijel, a slične alteracije mogu se naći i kod drugih žrtava s jasenovačkog popisa, primjerice kod Bar Kohbe Papa i njegovih alteracija Abrahama i Avrama o čemu je već opširnije pisano u prijašnjim tekstovima.

Novi na jasenovačkom popisu je i Ernest Eisler rođen 1885. godine iz Velikog Pašijana kod Garešnice. Autori popisa navode dva izvora podataka – komunistički popis SZSJ64 i Yad Vashem. Prema vrijednosti polja Item ID u digitalnom arhivu Yad Vashema spomenutoj u napomenama znamo da se autori popisa pozivaju na podatke kojima je izvor srbijanski Spisak žrtava rata, znači posredno se opet citira SZSJ64 baš kao i u gore spomenutom slučaju Jahiela Abinuna. Zanimljivo je da se u digitalnom arhivu Yad Vashema nalazi i zapis o Ernestu Eisleru temeljen na iskazu njegove kćeri, a prema kojem je on stradao u Jadovnom. Očito da autori jasenovačkog popisa više preferiraju srpske propagandne pamflete izdane tijekom agresije na Hrvatsku nego podatke najbliže rodbine. Osim iskaza kćeri u Yad Vashemu ima još podataka prema kojima je Ernest Eisler bio zatočen u Jadovnom, ali što to vrijedi kad se slijepo slijedi crvena nit.

Novi na jasenovačkom popisu je i Josef Alhalel (1867). Autori popisa navode ista dva izvora podataka kao u prethodnom slučaju tj. komunistički popis SZSJ64 i Yad Vashem. Prema navedenoj vrijednosti polja Item ID taj podatak u digitalnom arhivu Yad Vashema o Josefu Ahalelu stradalom 1942. godine u Jasenovcu kao i u prethodnim slučajevima preuzet je iz srbijanskog Spiska žrtava rata. Znači osim što je to jedini podatak, on se ne odnosi na prezime Alhalel već Ahalel. Za upit o Josefu Alhalelu u Yad Vashemu je 5 zapisa i odnose se na dvoje djece, a ne na postarijeg muškarca. Prema tri zapisa rodbine i istraživača Arija Shterna mjesto smrti to dvoje djece je nepoznato ili logor Đakovo, a prema dva zapisa iz srbijanskog Spiska žrtava rata to je Jasenovac.

Jedini od četvorice novih koji bi prema jednom zapisu u digitalnom arhivu Yad Vashemu stvarno mogao biti jasenovačka žrtva je rabin Samuel Abraham. Zapis iz digitalnog arhiva Yad Vashema je iz 1955. godine, pun je detalja, ali skenirani original i digitalni obrazac se jednim dijelom razlikuju. Primjerice, iskaz nije dao sin Leon Abraham, već Leon Abinun i u skeniranom obrascu navodi se da je stradao „1941?“, ali uz dodatak upitnika. Uglavom, može se reći da se od četiri nove žrtve tri mogu odmah maknuti s popisa.

 

Spašavanje klonova

Kako je već spomenuto u uvodnom dijelu, autori jasenovačkog popisa izbrisali su s popisa 7 lažnjaka. Međutim, to je vrlo relativno, a evo i zašto. Ustvari s popisa su maknuti samo Borislav Nenadović i Alojz Rebić. Kod izbrisanog lažnjaka Borislava Nenadovića navode se čak tri izvora podataka. To je već legendarno nepouzdani komunistički popis SZSJ64, zatim knjiga djelatnika komunističkih tajni službi D. Lukića te knjiga R. Ratkovića o selu Kusonje koji je u Beogradu 2004. godine izdalo nekakvo društvo Srba iz Kusonja. Treba napomenuti da su Kusonje poznate iz Domovinskog rata po pokolju zarobljenih hrvatskih vojnika koji su vezani žicom, masakrirani i onda bačeni na smetište te zakopani kraj stoke i smeća.[i] Sudeći prema ovom slučaju, autori popisa znaju da se u tri gore navedena izvora nalaze lažni podatci i unatoč tome ne brišu s popisa sve koji se nalaze na njemu prema tim izvorima. Ne brišu se zato jer bi popis bio kraći za oko tri četvrtine i od mita ne bi ostalo ništa. Kod izbrisanog lažnjaka Alojza Rebića bio je naveden samo jedan izvor podataka. Radi se o monografiji tvrtke Energoinvest. Ta tvornička monografija navedena je kao izvor kod nekoliko navodnih žrtava s jasenovačkog popisa. Kao i u prethodnom slučaju ako je izvor nepouzdan, s popisa se moraju izbrisati sve žrtve iz takvog izvora.

U ostalih 5 slučajeva radi se o žrtvovanju pijuna da se odgodi neizbježni mat. Slučaj Roberta Predanića (1899., Sarajevo) je složeniji od prethodno navedenih. U prijašnjoj verziji popisa nalazila su se dva Roberta Predanića tj. dva klona koja su se razlikovala samo po tome što je kod jednoga navedeno očevo ime. U novoj inačici jasenovačkog popisa nakon promjena ostao je samo jedan Robert Predanić, premda je njegova vjerodostojnost jednaka onoj izbrisanoga. U preostala četiri slučaja također su izbrisane lošije inačice klonovskih parova, ali za razliku od Predanića podatci izbrisanih i preostalih klonova spojeni su u novu modificiranu žrtvu što se može vidjeti u napomenama. Izbrisana su braća Albert i Gabor Ofner, prema podatcima iz knjige M. Švob obojica su iz Karlovca i ubijeni su 1941. godine, a ostali su modificirani Albert i Gabrijel Häffner iz Sente, ubijeni 1942. godine i dijelom različitih godina rođenja. Kod Alberta Häffner ponavlja se slučaj citiranja izvora iz Yad Vashema tj. prikrivenog citiranja srbijanskog memorandumskog pamfleta Spiska žrtava rata, samo što se u Spisku žrtava rata Albert preziva Affner i nije stradao u Jasenovcu, već u Staroj Gradiški, ali da parafraziramo komunističkog diktatora Broza – drugovi ne ćemo se držati činjenica kao pijan plota. Još jedan par klonova su izbrisani Mitar Čavčar, rođen 1906. godine, iz Foče, otac Gojko, stradao 1941. godine i modificirani Milan Čančar, rođen 1905. godine, iz Sarajeva, otac Vlado stradao 1942. Prema podatcima radi se o dvije potpuno različite osobe, ali nakon promjena od navedenog dvojca različitih imena, prezimena i mjesta rođenja nastao je jedan novi Milan Čančar. Zanimljivo da je izvor podataka za Mitra Čavčara fotografija iz zbirke JUSP Jasenovac pa to još jednom pokazuje kakva je to znanstvena besmislica, a izvor kod Milana Čančara je već prije spomenuta tvornička monografija Energoinvesta. Na isti način kao i u prethodnim slučajevima Lazo Kamerić (1899, Osijek, otac Stojan) je izbrisan s popisa, a njegov klon Lazo Kanurić (1890., Veliko Nabrđe kod Đakova) ostao je na popisu u izmijenjenom izdanju. Naime, u podatke je dodano ime Kamerićevog navodnog oca Stojana. Ovo prelazi sve granice tolerancije aljkavosti, neznanja pa čak i tzv. „satire“, ovo je najobičnija sprdačina.

 

Nova istina s bratskog orijenta

Kod oko 220 navodnih žrtava promijenjeni su neki podatci. Najčešće se je dodalo ili mijenjalo mjesto i općina rođenja, ali ima i promjena prezimena pa i nacionalnosti. Pri tome su izvori podataka osim u nekoliko izuzetaka ostali isti. U većini ovih slučajeva zajedničko je da su im jedini ili jedan od izvora podataka tzv. srbijanske popisnice istine AOISV. U inačici jasenovačkog popisa prije najnovijih promjena kod 1770 navodnih žrtava nije bilo navedeno mjesto rođenja, a od toga broja čak 1759 tj. 99,4%, znači gotovo svi su prema srbijanskim popisnicama istine (AOISV). Znamo dobro što je o srpskom poimanju istine tj. laži rekao guru srpskog memoranduma Dobrica Ćosić. Laž bi se mogla nazvati srpskim ekivalentom nuklearnog oružja. Nakon novih promjena za 159 se smanjio broj navodnih žrtava kod kojih nije navedeno mjesto rođenja. Sve te promjene bile su kod navodnih žrtava kojima je izvor podataka AOISV tj. popisnice istine. Tu se postavlja nekoliko pitanja. Primjerice, ako su izvori ostali isti otkuda su onda izvučeni novi podatci? Ako su ti podatci postojali i prije, zašto već nisu bili upisani? Ako su postojali, zašto se sada nadopunjuje samo manje od 10% manjkavih podataka iz AOISV? Ako ti podatci nisu prije postojali, znači li to da su u međuvremenu nakon višestrukih upozorenja u seriji tekstova o jasenovačkom popisu iz „bratske“ Srbije stigli neki novi podatci? Ako je to tako, to onda je to moralo biti jasno naznačeno. Ovako se stvara neugodan dojam mutnih poslova.

 

Srijemska fatamorgana

U najnovijim dopunama ima nevjerojatnih primjera. Primjerice, kod Milana Škorića promijenjeno je mjesto rođenja iz Novog Čikatova sela u općini Glogovac na Kosovu u Vrdnik kod Iriga u istočnom Srijemu. Još je nevjerojatniji je slučaj Velinke Petrović. Kod nje je promijenjeno mjesto rođenja iz sela Putinci kod Rume u selo Popinci kod Pećinaca. U napomenama se navode tri izvora podataka i u sva tri slučaja kod svakog izvora piše Putinci. Izvori su ostali isti kao i u prethodnoj verziji pa bi bilo zanimljivo čuti objašnjenje na temelju kojih podataka se mijenjalo Putinci u Popinci. Umjesto što su dodavali i mijenjali podatke bez novih izvora tj. novih saznanja, autori popisa mogli su od svojih srpskih prijatelja zatražiti da im pošalju podatke iz rodnih listova za dvije Milice Živanović. Tada bi se moglo vidjeti radi li se o jednoj, dvije ili o nijednoj jasenovačkoj žrtvi. Prema podatcima iz jasenovačkog popisa kod jedne Milice Živanović se godina rođenja 1900.* i alternativna 1870. iz napomena razlikuju za čak 30 godina, a godina rođenja druge Milice Živanović je 1891. znači unutar tog intervala. Prema novim podatcima iz istog su kraja pa je velika vjerojatnost da se radi o klonu. Dodatni razlog za sumnju u ove podatke je mjesto rođenja Milice Živanović (1900.*). U prijašnjoj inačici popisa to je bilo selo Ugrinovci kod Gornjeg Milanovca u Srbiji, a sada je to je to promijenjeno u Šimanovce u istočnom Srijemu. Inače, Šimanovcima susjedno selo u Srijemu se zove Ugrinovci. To ukazuje na manipulacije identifikacijskim podatcima navodnih jasenovačkih žrtava ili na do sada široj javnosti nepoznate efekte crvene fatamorgane.

U jasenovačkom popisu kod navodne žrtve Manusa Pimusa dodano je mjesto rođenja Stara Pazova, premda je izvor podataka ostao isti tj. srbijanske popisnice istine. Ne treba posebno naglašavati da Manusa Pimusa nema u digitalnom arhivu Yad Vashema. Na jasenovačkom popisu se nalazi i žena bez osobnog imena s prezimenom Pimus (NN-žena Pimus) kod koje u napomenama piše da je „žena Manusa“. Oba podatka o navodnim supružnicima Pimus su iz srbijanskih popisnica istine. U digitalom arhivu Yad Vashemu su samo dva zapisa s prezimenom Pimus za dvije žene evakuirane iz Rusije i Bjelorusije. One naravno nemaju nikakve veze s ND Hrvatskom, Jasenovcem ili Jugoslavijom pa je time dovedena u pitanje još jedna jasenovačka žrtva. Kako izgledaju ostali podatci iz ove grupe navodnih jasenovačkih žrtvava kada se malo detaljnije provjere. Primjerice, Srola Goldenberg (1933., Neštin) je prema AOISV stradao u Jasenovcu 1942. godine, a prema drugom srbijanskom izvoru Spisku žrtava rata stradao je 11. lipnja 1942. godine u Vinkovcima. Iza ovog slučaja se krije još puno zanimljivih stvari o drugim lažnim tj. papirnatim žrtvama, ali o tome više drugi put. Nadalje, Bela Berger, žena iz Stare Pazove, rođena je 1900. godine. U digitalnom arhivu Yad Vashemu su 2 zapisa za muškarca i ženu iz Zagreba rođene 1895. i 1896. godine i nisu stradali u Jasenovcu i Staroj Gradiški i uopće nema podataka da su stradali u nekom logoru, premda je žena bila u talijanskom logoru u Kraljevici. U srbijanskom Spisku žrtava rata su dvije imenjakinje stradale 1941. i 1945. godine u neimenovanim logorima, a to obično znači da se radi o papirnatim žrtvama. Od 512 rezultata u digitalnom arhivu Yad Vashema nema niti jedna bar približno odgovarajuća Roza Berger, a takav je slučaj i kod Eugena, Ladislava i Zlate Berner, Olge Freund, … itd. Tako se može nastaviti, ali i ovo je dovoljno za ilustraciju. Upisivanje mjesta rođenja kod nepostojećih žrtava nije doprinos istini.

 

Zamijenjena mjesta rođenja

Kod nekih navodnih žrtava su mjesta rođenja zamijenjena novima, a osim u nekoliko slučajeva nisu navedeni novi izvori podataka. Prema tome možemo pretpostaviti da se promijenio faktor težine pojedinih izvora. U ovoj grupi promjena podataka dva su dominantna izvora i to komunistički popis SZSJ64 i srbijanske popisnice istine AOISV. U ovim najnovijim zamjenama podataka srbijanski AOISV dobio je prednost pred partizanskim SZSJ64. Zanimljivo bi bilo znati kojim kriterijima su se u toj arbitraži vodili autori promjena kad su dali prednost četnicima pred partizanima, a i jedni i drugi su antifašisti. Za sada samo u Srbiji, ali tko zna kako je krenulo. Evo nekoliko ilustrativnih primjera. Kod Josipa Zeigera (1881*) u novoj verziji promijenjeno je mjesto rođenja iz Vukovar u Grabovo kod Beočina u istočnom Srijemu. Izvori su ostali nepromijenjeni. U ovom slučaju osim sveprisutnih srbijanskih popisnica istine AOISV to je i knjiga M. Švob. Zanimljivo je da u ovom slučaju nema podataka iz komunističkog popisa SZSJ64 ili prikrivenog citiranja srbijanskog Spiska žrtava rata. Razlog tome je da u Spisku piše da je Josip Zeiger (1882) iz Vukovara stradao u Auschwitzu. Isto se navodi u jednoj listi stradalih Židova iz Osijeka. Znači nije trebalo mijenjati mjesto rođenja, već mjesto smrti, ali tada bi se popis smanjio, a nije lako naći ili kreirati nove žrtve. Još jedan dobar primjer je Puza Ađubel rođena 1916. godine iz Dvora stradala u Jasenovcu 1943. godine, a nakon promjena postala je Ruža Ađubel rođena 1901.* u Zagrebu stradala u Staroj Gradiški 1942.* godine. U napomenama se vidi da bi se moglo raditi u mjestu Dvor, ali ne na Uni već u Slovačkoj. Kao izvor navode se dvije inačice komunističkog popisa iz 1964. godine (SZSJ64, BI.64), a autori se prividno pozivaju i na podatke iz Yad Vashema, a ustvari prikriveno citiraju dva podatka iz srbijanskog Spiska žrtava rata. To su zapisi o Puzi Adjubel i Ruzi Adubel za koje u digitalnom arhivu Yad Vashemu nema podataka rodbine ili židovskih organizacija, već samo dva različita u biti toliko proturječna zapisa tako da se nikako ne može raditi o istoj ženi, osim kad se radi papirnata žrtva za potrebe jasenovačkog mita.

 

Žrtva s četiri prezimena

U ovim promjenama Efrem Lovtim (1892-1942) postao je Efrem Lotvim i dodano je mjesto rođenja Srijemski Karlovci. U digitalnom arhivu Yad Vashema uopće nema žrtve s prezimenom Lotvim/Lovtin/Lovtim, ali ima žrtava s prezimenom Lotvin. Većina je s područja nekadašnjeg SSSR-a, a troje prema zapisima iz srbijanskog Spiska žrtava rata su s područja nekadašnje Jugoslavije. To su Efrem Lotvin rođen 1888. godine u Beogradu, stalno nastanjen u SSSR-u, za vrijeme rata navodno bio u Srijemskim Karlovcima i stradao u Jasenovcu 1943. godine. Ratne sudbine mogu biti čudne pa je vrlo malo vjerojatno, ali ne i nemoguće da je netko rođen u Beogradu odselio u komunistički SSSR pa za vrijeme rata baš iz SSSR-a otišao u neprijateljsku ND Hrvatsku, a ne primjerice u otadžbinu Srbiju. Takav scenarij uglavnom je moguć u slučajevima ako nekome glava služi samo za ukras, ako je pod teškim opijatima, ako je špijun na zadatku ili ako se radi o fiktivnom liku iz komunističke bajke o jasenovačkom mitu. U srbijanskom Spisku žrtava rata je i Elza Lotvin (1892., Novi Sad) koja je živjela u Beogradu i u tome gradu je ubijena 1942. godine. Treća iz Spiska žrtava rata je Ružica Lotvin, rođena 1919. godine u Maradiku u Srijemu, a otac joj se zvao Efraim. Također je živjela u Beogradu i kao gore spomenuta Elza Lotvin ubijena je 1942. godine u glavnome gradu Judenfrei Srbije. Ako bismo na trenutak povjerovali u podatke iz srbijanskog pamfleta to bi značilo da se vjerojatno radi o bračnom paru s jednom kćeri, ali u tom slučaju je malo vjerojatno da svi nisu bili u Beogradu tj. u Srbiji tijekom Drugog svjetskog rata, a tada je velika vjerojatnost da su tamo i stradali. Kako nema podataka rodbine prijatelja ili neke židovske organizacije o Lotvinima, upitno je radi li se uopće o stvarnim žrtvama. Prezime koje se pojavljuje u četiri različite inačice, naizgled filmski životopis i činjenica da se u ovom slučaju kao izvor ne spominje komunistički popis iz 1964. godine ukazuje da se vjerojatno radi o još jednoj „ujdurmi“ iz susjedstva koja se pojavljuje na jasenovačkom popisu ljubaznošću požrtvovnog osoblja hrvatske institucije čija egzistencija ovisi o kunama prikupljenim u državni proračun.

 

Jasenovačka žrtva Adolf Hajtler

Stjepan Pfeiffer je jedan od najboljih primjera kako se manipulira podatcima. Prema prethodnoj inačici jasenovačkog popisa Stjepan Pfeiffer je bio Židov, a sada se taj podatak ne spominje čak ni u napomenama gdje su navedena tri izvora podataka o njemu. Dva izvora su različite inačice komunističkog popisa iz 1964. godine i prema tim izvorima radi se o Hrvatu, to znači da bi prema trećem izvoru morao biti Židov. Međutim, nakon novih promjena u napomenama su ostali isti izvori, a unatoč tome je Pfeiffer od Židova postao Nijemac. Sudeći prema ovom slučaj izgleda da u jasenovačkom popisu izvori služe samo kao dekor da se stvori nekakav privid da se popis radi po znanstvenim prinicipima. Osim tri nacionalnosti kod Pfeiffera se navode i dva mjesta rođenja i to Donji Miholjac, ali i tome gradu daleka Banova Jaruga kod Kutine. U digitalnom arhivu Yad Vashemu je samo jedan Steven Feifer iz Poljske koji nema nikakve veze s ND Hrvatskom i Jasenovcem. Kaotični podatci i još uz to da je neki Hrvat ili Nijemac stradao 1945. godine u Jasenovcu obično je dobar indikator da se radi ili o izmišljenoj žrtvi ili o žrtvi koju su ubili komunisti na kraju ili nakon Drugog svjetskog rata. Kod Adolfa Heislera, još jednog s dvojbom Židov ili Nijemac, dodan je podatak da je iz Stare Pazove, ali u napomenama je ostao samo jedan izvor podataka AOISV. Prema kaosu koji se navodi Heisler bi mogao biti i Hajsler, Hajzler ali i potpuno različitog prezimena Hajtler i Hojgler. U digitalnom arhivu Yad Vashemu je 13 zapisa na upit za Adolfa Heislera i niti jedan nema veze s s ND Hrvatskom ili Jasenovcem. Navedena imena bilo bi smislenije potražiti na popisima desetaka tisuća nemilosrdno ubijenih od Titovih komunista nakon Drugog svjetskg rata primjerice u logoru Knićanin/Rudolfsgnad.[ii]

 

Fantomska zona jasenovačkog popisa

Uz promijenjene podatke uglavnom se navode stari izvori pa nije jasno kako se je došlo do novih podataka iz tih starih nepromijenjenih izvora. Međutim, kod nekih su navedeni novi izvori. Osim tzv. izjava koje imaju u JUSP Jasenovac i koje su teško provjerljive, ima još nekoliko novih izvora. Ti dodatni izvori za koje u trenutku pisanja ovog teksta nema objašnjenja u kraticama jasenovačkog popisa su KOM-MS, MVŽFT, GEN-KA, IAGNS, a uglavnom su dodani uz srbijanske popisnice istine tj. uz AOISV glavni izvor ovih najnovijih promjena u jasenovačkom popisu. Primjerice, kod Žarka Brzulje se navode čak četiri takva nova izvora. Zašto su bila potrebna čak četiri nova izvora? Pa vjerojatno jer je u prethodnoj inačici popisa Žarko Brzulja bio Srbin iz Matulja kraj Opatije, znači iz tadašnje fašističke Italije, a prema novim podatcima on je iz sela Velika Remeta kod Iriga u Istočnom Srijemu. Sličan je slučaj Đoka Čakovec s dva nova fantomska izvora uz AOISV kod kojeg nije bilo mjesta rođenja, a sada je naveden Novi Sad. Srbin koji se zove Čakovec iz Novog Sada i ubijen u Jasenovcu prema fantomskim izvorima – to je fantomska zona jasenovačkog popisa. U tu zonu spada i Rosa Mirić, jedna od najnevjerojatnijih žrtava s jasenovačkog popisa koja je rođena 3968. godine o čemu je pisano već nekoliko puta. Autori jasenovačkog popisa sada su promijenili tu nevjerojatnu godinu rođenja u 1913., a da pri tome nije dodan novi izvor podataka. Mašta može svašta. Osim toga sada je godina rođenja Rose Mirić ista kao i kod njezinog klona Kose Mirić. To je bilo očekivano jer su iste promjene napravljene u podatcima koji su iz JUSP Jasenovac sredinom 2017. godine poslani u United States Holocaust Memorial Museum (USHMM). Ovdje je dodatno važno spomenuti još jednu stvar. Budući da su neki podaci u trenutnoj inačici mrežnog jasenovačkog popisa promijenjeni, a u USHMM-u su ostali isti kao i kod prvog slanja, znači li to da JUSP Jasenovac sad također misli da USHMM nudi lažne podatke o nekim navodnih jasenovačkim žrtvama?

 

Zaključno se može reći da su najnovije izmjene podataka u popisu takve da je za same autore bolje da ih nije bilo, jer ovako samo još više pokazuju svoje pravo lice. Od četiri nove žrtve za tri postoje relevantni podatci temeljem kojih se može zaključiti da se ne radi o jasenovačkim žrtvama. Sedmorka izbrisana s popisa može se shvatiti samo kao taktički potez žrtvovanja nekoliko figura tj. klonova i to onih lošijih da bi se omogućilo da bolje kopije ostanu na popisu. Kod dvjestotinjak navodnih žrtava promijenjeni podatci mogu se označiti kao kozmetički jer uopće ne zadiru u srž problema. Nije smisao pretakati iz šupljeg u prazno podatke iz komunističkih i srpskih pamfleta, a sve u smislu da se očuva bar status quo broja žrtava na popisu. Revizija podataka znači njihovo kritičko preispitivanje, a to uključuje i provjeru izvornih podataka. Ako već autori popisa surađuju s institucijama iz Srbije neka zatraže uvid u originalne rezultate popisa žrtava rata i uvid u rodne i smrtne listove, a sve ostalo je samo opsjena u teatru sjena.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Izvor: narod.hr/Hrvatski tjednik