Pitanje koje se nameće pred izvještajni sabor HDZ-a koji se ove subote održava u Ciboni je: Može li HDZ ponovo izmisliti samog sebe? Jer, ono što je održalo HDZ na vlasti kroz desetljeća od samostalnosti, uz dvije kratke i neuspješne epizode SDP-a, je upravo nevjerojatna, darvinistička sposobnost stranke da se prilagodi i evoluira, da iz poraza izađe jača, da se transformira i promijeni u skladu s duhom vremena i sklonostima birača, a da pritom ostane manje-više vjerna vlastitim ishodištima, vlastitim svjetonazorskim i ideološkim osnovama.
Ovo potonje sad dolazi u pitanje, čak i više nego u vrijeme Ive Sanadera: Plenković je, izgleda, unovčio dionice, za kratkoročni ostanak na vlasti ugrozio dugoročni opstanak HDZ-a.
Od svenarodnog državotvornog pokreta do elitnog proeuropskog establishmenta
HDZ je počeo kao svenarodni pokret s ciljem obrane od prijetećeg velikosrpstva koje je namjerno antagoniziralo Hrvate spram Jugoslavije kako bi ih lakše uhvatilo u zamku, difamiralo kao separatiste i ustaše kad odreagiraju na otvorene prijetnje i uvrede, te u konačnici etnički očistilo od nesrba i otelo dvije trećine zemlje. Tuđman nije upao u tu zamku, obavio je vrhunski državnički posao, no nakon rata, bez kapaciteta da spriječi sve izraženiju korupciju i da uvede nužne demokratske reforme koje trebaju uslijediti poslije rata, gubio je podršku, a s njim i HDZ kojeg se promatralo kroz njega. Mnogi su očekivali da će s Tuđmanovom smrću praktički nestati HDZ. Sam Tuđman je tada bio star, teško bolestan, i kao takav sve više krut i nespreman na nužne promjene.
Nino Raspudić: Hoće li itko kukuriknuti u Ciboni?
No HDZ se regrupirao, reformirao, i pod Sanaderom krenuo u “detuđmanizaciju”. Novi Sanaderov HDZ verzija 2.0 je bio ponovo izmišljeni HDZ – bez ekscsesa i lišen vidljivog krkanluka i primitivizma, demokratičan i uljuđen, fokusiran na ekonomiju. I tu je, valja priznati, bio uspješan – standard nikad nije bio bolji nego za Sanadera niti će vjerojatno kad više biti, javni dug je padao (iako su mediji manipulirali s “bruto vanjskim dugom” koji je najveći tamo gdje se najviše ulaže, u Švicarskoj i Luxemburgu i sličnim zemljama i posve je nebitan pokazatelj bilo čega osim koliko stranog novca kola Hrvatskom), a HDZ, doživljavan za Tuđmana kao “antisrpska stranka” je uspio pridobiti, naravno ne bez ustupaka uključujući one najvažnije, materijalne, Pupovca i time SDP-u pred nosom oteo osam glasova na koje su računali kao sigurne.
No problem za Sanadera je bio što je Njemačka, tada još naivno doživljavana kao najveći hrvatski saveznik, blokirala ulazak Hrvatske u EU. Slovenija, jasno, to nije mogla sama bez saveznika i zaleđa. Zašto, nikad nismo sa sigurnošću saznali. Da li zbog Slovenije, da li zbog korupcije, da li zbog Srbije i čekanja da uđemo svi zajedno, ili nečeg četvrtog, možemo samo nagađati kao što smo mogli i onda.
HDZ u subotu održava Opći izvještajni sabor i donosi novi statut
Sanader je nenadano dao ostavku, otvorivši time put Hrvatskoj u EU – kao da je on osobno bio problem, što je pod velikim pritiskom prosvjednika vjerojatno dirigiranih od “deep statea” ili kolokvijalno UDBE, kojima je izgleda bilo jako stalo da Hrvatska ne uđe u EU prije Srbije, odradila Jadranka Kosor. No korupcijske afere koje su puknule nekoliko mjeseci nakon odlaska Sanadera s vlasti, i njegovo ponašanje koje nije ostavilo sumnje u krivnju, natjerale su HDZ da odstupi s vlasti, po drugi put u povijesti Hrvatske. Ekonomska kriza, potaknuta događanjima u SAD, svakako nije pomogla, i mnogi su mislili da je to konačni kraj HDZ-a.
Od Jadranke Kosor do Tomislava Karamarka
Jadranka Kosor je osmislila HDZ 2.5, nastavan na Sanaderov no ipak drukčiji, pa ako je Sanader uklonio sirovost određenih kadrova iz Tuđmanove ere ali i, također pod firmom “detuđmanizacije”, uklonio i brojne pozitivne, državničke i suverenističke aspekte primordijalnog HDZ-a, njezin HDZ je bio povratak Tuđmanu, kojeg se više nije spominjalo s prezirom, nego se počelo graditi na njegovom pozitivnom naslijeđu.
No pokazalo se da ona ipak nije neki preveliki kapacitet, iako su napadi na nju sa svih strana svakako bili neukusni i u pravilu nepravedni. Tomislav Karamarko, koji je slavu stekao kao nestranački kadar, ministar unutarnjih poslova u vladi Jadranke Kosor, zvijezda dana kad je uhitio Sanadera, ušao je u HDZ i ubrzo ovladao njime.
Karamarko je stvorio HDZ 3.0, opet posve različit i od Tuđmanovog i Sanaderovog. Koliko je bio miljenik medija kad je Sanadera strpao iza rešetaka, toliko je postao narodni neprijatelj kad su mediji shvatili da nije “antifašista” i da se grozi tog izraza, da spominje lustraciju, i da s njim neće lako, da nemaju novog “dragog Ivu” već čovjeka koji ima neke svoje stavove i principe, koje su brže-bolje definirali kao “ultradesničaske”: iako nitko normalan valjda ne smatra da su Češka i Njemačka ultradesničarske jer su temeljito provele lustraciju.
HDZ nakon 28 godina izgubio izbore u Vukšiću kod Benkovica
Karamarkov novi i unaprijeđeni HDZ je odnosio jedne izbore za drugima, unatoč krajnje neprijateljskom stavu medija, sve do onih najvažnijih – parlamentarnih, gdje je ostvario djelomičnu pobjedu, i morao je uzeti Most u koaliciju te pristati na uvjet Bože Petrova – da premijer bude netko treći, što se pokazalo pogubnim. Iskonstruirana afera bez pravog temelja je iskorištena da bi se uklonilo Karamarka iz vlade.
No njegov HDZ označio je povratak suverenističkim politikama, uz manje oslanjanja na EU nego kod dvoje prethodnika. Ta politika nije zaživjela u praksi, ono malo vremena koliko je trajala Oreškovićeva je vlada bila suočena s opstrukcijama.
HDZ je preživio i pad Karamarka, ukoljenog na valu unutarstranačkog nezadovoljstva, nezadovoljstva time što nije uspio i što je pogriješio “preslagujući” vladu umjesto da je istog časa raspisao nove izbore. Bi li ih dobio nije posve sigurno, ali preslagivanje nije imalo nekih izgleda od početka. Ne treba zaboraviti, međutim, da je i spominjanje lustracije i nagovještaji iskorijenjivanja korupcije naišlo na nož: zato nitko nije bio spreman prepustiti Karamarku “represivni aparat”, jer su govorili da je “opasnost”, samo nisu rekli za koga sve točno. No vjerojatno za one u mainstream medijima i politici koja ih kontrolira koji su se i uspaničili od mogućnosti da prođu kao Sanader.
To je širom otvorilo put Plenkoviću, unatoč upozorenjima da takav potez znači predah od medijskih i diplomatskih napada, ali i predaju HDZ-a u ruke onih koji su demokršćani samo po imenu, što je mnogima postalo očito tek nakon izbora, uklanjanjem Hasanbegovića i imenovanjem Nine Obuljen-Koržinek.
Plenković je stvorio HDZ 4.0, posve različit od prethodnih, uglavnom kontroliran iz vanjskih centara moći. HDZ koji se pokušava dopasti ljevici, medijima, Bruxellesu i Buzinu i ne libi se zamjeriti se stranačkoj bazi i vlastitim biračima.
Milijan Brkić: ‘Sigurno ćemo imati većinu u Saboru, kao i do sada’
Kraj puta za Plenkovića, ili za HDZ?
I sad dolazimo, dvije godine kasnije, u Cibonu, koja sigurno neće biti kopija Lisinskog. Sasvim je sigurno da će Jandroković pokušati prikazati Plenkovića kao lidera tipa Putina, lidera bez premca i prave oporbe. Na ruku mu ide i to što i ovakav anemičan HDZ ima duplo više glasova od SDP-a, no za to je najmanje zaslužan HDZ. Naprotiv, tu je i opasnost: Kad god se morao boriti za opstanak, HDZ bi našao načina da izmisli samog sebe ponovo. Danas, HDZ je uspavan, ne prijeti mu vanjska opasnost ni od koga, i to ga uspavljuje i čini sporim kad treba reagirati.
Dakle, Plenković je sad suočen s velikim aferama i velikim padom popularnosti, s aferama puno većim nego što je Karamarko ikad bio, no njemu ne prijeti opasnost od izravne smjene, bar tako izgleda u ovom trenutku. Ali on je oslabljen, o čemu svjedoči i imenovanje “desničara”, Karamakovog ministra Tolušića umjesto Kosoričine Dalić, i Darka Horvata. To nije pritisak na Plenkovića s desne strane – to je znak da “desnica” ponovo preuzima stranku i bez rušenja Plenkovića.
Tko će preuzeti HDZ ako dođe do ‘tektonskih’ promjena?
Njegov položaj u stranci je jako, jako slab, i ne samo zbog mailova, Šavorića i Ramljaka, nego i zbog Istanbulske koju je progurao mimo volje stranačke većine. Njega će vjerojatno sve više marginalizirati umjesto da ga odmah ruše.
Elitizam i gubitak orijentacije
Dakle, ovog trenutka se HDZ suočava s tri izazova.
Prvi, Plenković je posljednji koji je ponovo izmislio HDZ tako što ga je snažno skrenuo prema lijevom centru, ali se zbog toga brojni članovi i birači osjećaju izdani. Gubljenje političkog identiteta je najopasnija stvar u politici, najgore što se jednoj stranci može dogoditi. Stranka bez jasno definiranog svjetonazora je jednostavno interesna udruga. Radi gubitka identiteta je nestao nekoć moćni HSLS, nestao je i HSS, nestali su i brojni drugi. To je kao kad bi Ferrari pokušao prodavati jeftine gradske aute, a Fiat superluksuzne limuzine klase Rolls Roycea. Morate znati koja je vaša niša, kome prodajte to što prodajete, koja je vaša ciljana društvena skupina. Usto, od narodnjačke, pučke stranke HDZ sve više pod Plenkovićem postaje stranka elite, a to je obično rezervirano za lijeve stranke.
Jandroković: Sabor HDZ-a će demonstrirati snagu stranke i snažnu potporu premijeru
Drugo, sve je manje birača HDZ-a čije pamćenje ne ide dalje od desetak sekundi, koliko pamti zlatna ribica. Pred prošle izbore, oni koji su upozoravali da je Plenković kukavičje jaje podmetnuto HDZ-u od onih koji su rušili Karamarka jer je za njih predstavljao opasnost, da je Plenković tek malo više od okupacijskog namjesnika imenovanog u Bruxellesu i poslanog da pacificira pobunjenu guberniju koja nije glasala kako treba, suočavali su se sa standardnim optužbama HDZ-ovaca kako su izdajice, i kako “nećemo valjda zemlju dati Zokijevim komunjarama”, zanemarujući da je bolje dati vlast oporbi pa se na nju vratiti nego dati stranku oporbi pa više nemati svoju stranku.
Birači HDZ-a ipak pamte, iako ne previše
“Pa nećemo valjda za komunjare” sve manje pali kod HDZ-ovih birača: Što bi, uostalom, te “komunjare” uradile da dođu na vlast? Ratificirale Istanbulsku? Postavile Hribarovu blisku suradnicu umjesto Hasanbegovića na mjesto ministra kulture? Pristale uz svaku ucjenu iz EU? Sve su to već odradile “komunjare” iz HDZ-a.
Treće, HDZ-u ne treba nova FIMI medija, a narodu i te kako bode oči brojka od pola milijarde kuna koje su iscurile iz Agrokora, a za koje, makar podsvjesno, svi znamo da ćemo ih mi platiti, u konačnici.
HDZ u ovom trenutku ne izgleda kao stranka koja može odgovoriti na ta tri izazova. Oni nemaju, poput jakih stranaka u svijetu, sociologe koji bi secirali stanje u društvu i dali preporuke o politikama i porukama koje će imati najbolji učinak kod biračkog tijela, nemaju kapaciteta osjetiti duh nacije, gdje je Tuđman bio neprikosnoven.
HDZ je na još jednoj prekretnici. Mimici nagodinu završava mandat, i najizglednije je da će novi povjerenik, odnosno europski ministar, koji će ga zamijeniti biti upravo Plenković. HDZ ga se želi riješiti, a i on se izgleda gubi u svemu i vjerojatno se i želi vratiti u grad u kom je proveo gotovo čitav život, Bruxelles.
HDZ ga se, međutim, ne može riješiti odmah jer Pupovac neće podržati nikog osim njega, a bez Pupovčevih osam glasova HDZ ne može vladati, niti će vjerojatno ikad moći. Današnji dan će možda malo pojasniti stvari, no HDZ od Sanaderovog pada nije bio u složenijoj situaciji.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
