Prije nego što skočite za vrat učiteljici koja je dječaku u drugom razredu ispravila zadaću na temu “opiši člana svoje obitelji”, napisavši da pas nije član obitelji, razmislite o ovom. Da je zadaća bila na temu “moj kućni ljubimac” a dijete pisalo o malom braci ili o mami, bi li se i tada razvila rasprava o tome je li učiteljica imala pravo ispraviti zadaću da ne povrijedi nečije osjećajčiće?
Posao je učiteljice podučavati djecu činjenicama, upućivati ih na točne definicije stvari koje nas okružuju. Naravno, u skladu s njihovom dobi, onim redom kojim ih mogu percipirati. Posao je učiteljice da ispravlja djecu kad pogriješe, a ne da podilazi popularnim zabludama. A tako nikad nećete postati naročito popularni.
To da je pas kućni ljubimac je činjenica, a to da je član familije je bulažnjenje. Glupo je uopće raspravljati o tome, naročito u 21. stoljeću (iako je “ovo je xy stoljeće” čest argument lijevih liberala, i bezvrijedan kad smo već kod toga, jer to što je ovo ili ono stoljeće nikako ne utječe na činjeničnu stvarnost).
No, postoje ljubitelji životinja i mrzitelji ljudi zbog kojih će vas, kažete li im to, morati čuvati policija jer kod njih takve stvari izazivaju nevjerojatnu količinu agresije. Da, živimo u društvu koje i inače u ime “humanosti” i “nepovrijeđivanja nečijih osjećaja” ignorira činjenice i definicije.
Da, i mi u obitelji mačku smatramo na neki način dijelom obitelji, ali samo u svojstvu obiteljskog, kućnog ljubimca, a ne ljudskog bića. To što je ona razvila majčinski i zaštitnički odnos prema našoj bebi je jako lijepo, ali je ne čini članom obitelji. Uostalom, svatko je slobodan smatrati dijelom obitelji koga god mu drago – konja, kravu, čajnik, Petra Pana i osobe iz bajki, ali škola nije tu da “ne bi bila okrutna”, nego zato da bi ih podučila nečem. Ne, djeca to ne vole. Da, to je okrutno prema djeci. Da, moraju učiti.
Posao blogera Kruleta nije ukazivati na činjenice nego skupljati lajkove, podilaženjem ljudskim sentimentima. Pa tako on sa svojim vulgarizmima i pričama o međedima zna biti prilično duhovit, ali u konkretnom slučaju je spomenutoj učiteljici svašta nagurao u usta što ona uopće nije rekla. Odnosno, bloger Krule je ovdje ispao bloger Krele.
Je, ja se mogu složiti s njim da će, ako postave eksploziv u školi, taj eksploziv vjerojatno tražiti pas a ne vaša mama ili koji drugi član obitelji. Ali to nema veze s tim je li pas ili nije član obitelji: eksploziv će možda tražiti i robot ili minski tehničar, pa ga to ne čini članom nečije obitelji. Uostalom, svoje dijete ne biste ni poslali da traži eksploziv, zar ne?
Da, ako oslijepite vodit će vas pas, ali on i dalje nije član obitelji. Najbolji prijatelj, možda, ali ne i član obitelji. I da, ja u svojoj široj obitelji imam ljude za koje znam da ne bi dali jednu kunu za mene, a ni ja za njih, i kućne ljubimce koji su jako brižni i vole nas, ali to i dalje ne znači da su mi kućni ljubimci familija. Obitelj ne morate voljeti da bi vam bila obitelj. Je li vam netko obitelj ne ovisi o tome volite li ga. I ne, pas vam neće postati član obitelji jer ga volite.
I da, u potpunosti razumijem da se ljudi emocionalno vežu uz psa, mačku, pticu, ribu, iguanu, kozu ili ovcu koji žive s njima. I razumijem da ih s neke emocionalne strane smatraju obitelji, jer zajedno s njima dijele isti krov – pa čak i isto prezime (da, životinja registrirana kod veterinara ima vaše prezime!). Ali u knjižici te životinje ne piše da ste joj mama ili tata nego vlasnik. Živinu možete dati eutanazirati zbog starosti, mamu ne možete. I to je u redu.
No ovaj besmisleni i smiješni slučaj, koji je privukao veliku medijsku pozornost, nastao je samo zato što smo zaboravili da osjećaje može imati svatko svoje, ali definicije moraju važiti za sve jednako, inače ne možemo imati razuman dijalog ni o čemu. A živine ne spadaju ni u jednu definiciju obitelji, čak ni onu najširu na kakvoj inzistiraju “liberali”.
Jer, kad obitelj – ili bilo što drugo – postane svašta, na kraju dolazimo na to da je zapravo jedno veliko ništa. A to onda stvara dezorijentaciju i otuđenje u ljudi. A što se tiče velikih “ljubitelja” i “ljubiteljica” životinja – onih koji agresivno i netolerantno istupaju prema ljudima koji kažu nešto što se njima ne dopada i koji su često odnose s ljudima, koje nisu u stanju uspostaviti, kompenzirali odnosima s ljubimcima – i njihovi psi bi, da mogu govoriti, vjerojatno rekli “Super si mi, ali ja ti ne mogu zamijeniti ljudsku ljubav i prijateljstvo. Daj mene pusti da ti budem ono što jesam – vjeran pas, čuvar tvoga doma, kućni ljubimac”.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
