Poznata uzrečica iz engleskog govornog područja, “nužda je majka čudnog društva u krevetu”, inače preuzeta u nešto izmijenjenom obliku iz Shakespeareove “Oluje” (“Misery acquaints a man with strange bedfellows”) uglavnom se primjenjuje na političare koji moraju sklapati čudna i neželjena savezništva kako bi se održali na vlasti.
A teško je zamisliti neprirodniju vezu od one Milorada Pupovca i HDZ-a, sad već u trećem mandatu i s drugim predsjednikom HDZ-a. U normalnim okolnostima, normalan bi premijer razvrgnuo koaliciju s nekim tko odlazi na skupove u drugim državama na kojima se može čuti otvorena ratnohuškačka, u stvari fašistička retorika spram države iz koje je gost došao, ne bitno različita od retorike koja je u Srbiji prethodila, poput artiljerijske verbalne pripreme, općem napadu na Hrvatsku. Naravno, ovog puta napada tenkovima neće biti, ali iz samo jednog razloga: Srbija u ovom trenutku nije u stanju voditi rat ni protiv općine Čegrčići, kamoli protiv države koja je članica EU i NATO saveza. A da je to jedini razlog što rata nema – za sad – ističem već godinama, no tek sad je to postalo očito i bolno jasno.
Benevolentan odnos spram sudjelovanja koalicijskog partnera na pročetničkom skupu
No Plenković je reagirao vrlo benevolentno na prisustvo Pupovca na jednom antihrvatskom ratnohuškačkom skupu na kom su glavno slovo držali ratni pomagači ratnih zločinaca Šešelja i Miloševića. Samo je rekao da je Pupovac bio pozvan i da je otišao, i da je bitno da je vlada jedinstvena.
Pozvan na što? Mogao je biti pozvan i na skup Ku Klux Klana isto tako, ili ravnogorske četničke organizacije! I to bi bilo u redu? Vlada jedinstvena oko čega, da je Oluja zločinačka, da su Srbi koji su bježali od Oluje nedužne žrtve poustašenih Hrvata a ne politike koju je upravo Vučić zastupao i zastupa? Koliko god je bila gromoglasna Pupovčeva šutnja na tom skupu, i koliko god ona jasno govorila sama za sebe, možda još jasnije govori izostanak osude od strane Plenkovića, i izostanak pozivanja Pupovca na red. Koalicije su se raskidale i za puno manje stvari – Most je izletio jer je glasao za prijedlog oporbe.
Tu se treba zapitati kako je Pupovac uopće došao u položaj da ucjenjuje Vladu i Premijera s pozicije Vučićevog čovjeka? Jer, prilično je očito da je Pupovac već neko vrijeme zapravo transmisija vlade Srbije u vladi Hrvatske, odnosno – Vučićev čovjek.
To se jasno vidjelo i po tome kako se Vučić u više navrata odnosio prema Miloradu, gdje je podanički odnos bio više nego jasno vidljiv. Primjerice proljetos u Vrginmostu, kad mu je Vučić rekao: “Evo, i ovaj narod misli da ne moraš baš za svaki zakon da glasaš, Milorade. Zacrvenio se. Kaže narod da onaj tko se crveni ima srama i časti”, rugao se Vučić Pupovcu.
Servilni odnos prema Vučiću
Pupovac je pak sluganski skakao na svaki Vučićev mig, davao mu tražene podatke te mu se otvoreno ulagivao. “Uvijek mi kažete da moram biti ambiciozniji, predsjedniče”, rekao je, a Vučić ga je pokopao rekavši “Ponekad me i posluša. Ponekad”, kao da se radi o psetu a ne čovjeku.
Dakle, imamo u Saboru stranku koju vodi čovjek za kog s razlogom treba posumnjati da je peta kolona neprijateljske države. A premijer ne želi poduzeti ništa, jer bez njegovih glasova gubi vlast i mora na nove izbore. Sve po sistemu “sve za vlast, vlast ni za što”.
Nije to neko iznenađenje. Pred prošle izbore velik broj birača HDZ-a oglušio se o upozorenja da je Plenković, zapravo, diplomatskim riječnikom najavio da će voditi politiku kakvu vodi – pretvoriti HDZ od kroatocentrične i suverenističke u eurocentričnu stranku lijevog centra. Šok koji je došao s postavljanjem Nine Obuljen umjesto Hasanbegovića nastavio se s ratifikacijom istanbulske konvencije, pa tako u zadnje vrijeme birače ništa od Plenkovića ne čudi – očito, ni to da jedan koalicijski partner u njegovoj vladi odlazi na četnički skup na kom se opanjkava Hrvatska i brani fašistička politika Slobe Miloševića, a onda se to proglašava “antifašizmom”.
Pupovac kao faktor rizika u vladi
No ova situacija s Pupovcem i Vučićem je, reklo bi se, izmakla kontroli, i sad je prilično jasno da je Pupovac strano tijelo u vladi RH, čimbenik ogromnog rizika za stabilnost same države, ne čak ni vlade.
A iako je postao “toksična imovina”, Vlada ga se ne može odreći – čak i kad bi htjela, jer tada bi to značilo da je Aleksandar Vučić srušio vladu u Hrvatskoj! Ozbiljna si to država ne može dozvoliti.
Što nas dovodi do toga da je sustav u kom predstavnici manjina, čija lojalnost prema hrvatskoj državi nije neupitna, i koja se može lako okrenuti i prema matičnoj naciji u slučaju rata ili sukoba s RH, odlučuju o tome tko će vladati Hrvatskom jednostavno nije normalan niti postoji u tom obliku u bilo kojoj drugoj državi svijeta. I to je argument pred kojim padaju svi argumenti protivnika referenduma o “manjinskim pravima”: U manjinska prava, jednostavno, ne spada pravo ucjenjivanja države, niti pravo da se bude dio vlasti u jednoj državi a lojalan predsjedniku druge države.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
