Zanimljive su reakcije na intervju Tihomira Dujmovića s predsjednicom Republike, način protežiranja te javne medijske harange, a ne normalne polemike kako ju se nastoji prikazati, a još zanimljivije je kako jedan dio desnih, nacionalno svjesnih i suverenističkih komentatora, prije svega u medijima i na forumima, ali i u javnosti uopće pokušava braniti Dujmovića ili Predsjednicu. U svim stajalištima dominira nekoliko teza. Prva je ona navodno strukovna i profesionalna kampanja, da je Dujmović postavljao neprofesionalna pitanja, te da bi netko drugi valjda postavljao drugačija pitanja i valjda javno kompromitirao predsjednicu. Toj navodno profesionalnoj kampanji je očito krajnji cilj i ideal novinarstvo u kojemu bi netko, valjda Severica, Stanković, Novokmet, Rašeta ili Bago i slični ugrizao predsjednicu za nogu, ako već ne može za vrat. Druga, koja proizlazi iz prve je da je to sumrak novinarstva, bar prema reakcijama Lekovića i njegovih prosrpskih propagandističkih aktivista, te treća, da je predsjednica već sad nakon nekoliko dana žestoke kampanje osuđena, komprimitirana, a tu tezu snažno promiču novinarski Srbi ili preciznije pupavičasti propagandisti srpskog političkog podrijetla bez obzira na njihovu slučajnu etničku pripadnost, pa je samo pitanje dana kad će ili predsjednica podnijeti ostavku, ili uvenuti do kraja mandata. To nije banalna poruka, a ponavljat će se sad non-stop, jer se na taj način želi legalizirati krivotvorina, ali i poslati poruka nacionalnoj Hrvatskoj, koja bi ju trebala obeshrabriti i uzdrmati. Naravno, uz to ide i javni pritisak na već provjerenu Daliju Orešković da u ovome slučaju presudi, po istome obrascu kako je presudila Karamarku. Dakle, bezbojna službenica Dalija Orešković je ponovo arbitar nad arbitrima u Hrvatskoj, a javnost se već priprema kao i u slučaju Silobrčićevoga etičkoga povjerenstva da se mora vjerovati – institucijama, a trupe antifa iza stoje i čekaju mig svojih nalogodavaca, za stvaranje javnoga i političkoga kaosa u zemlji.
Da nije tragično bilo bi smiješno.
Dobar dio upravo tih institucija treba hitno rastjerati, doslovno i snažnom saborskom političkom inicijativom i jasnom političkom vizijom i snagom, jer je upravo u tim institucijama posijana smrt hrvatskoj državi, narodu i suverenosti.
U Hrvatskoj se ispod ovih rasprava u biti vodi točno ona bitka na koju je ukazala predsjednica u intervjuu s Dujmovićem, a to je sukob trajnih antisuverenističkih snaga i hrvatskih suverenista. Da ništa drugo u tom intervjuu nije za pamćenje, a jest puno toga, to je dugo očekivana državnička poruka prvoga reda. Već me je prst zabolio koliko sam puta to napisao i upozorio na to, jer su sve ostalo floskule umjetno fabricirane kako bi se prikrio stvarni predznak raznih novolistovskih, epehaovskih i ostalih nesretnika i banalnih toljaga antisuverenističkih silnica, koje još od početka devedesetih godina troše golema sredstva financirajući ubijanje Hrvatske koju je njen narod i tadašnje rukovodstvo obranilo i postavilo na noge.
Zanimljiv mi je u tom smislu komentar epehaovca Nine Đule koji je jedini uočio s ljevice bitnu stvar i naglasak u riječima predsjednice Republike. I posve prirodno čovjek se strašno zabrinuo i proglasio javno opću opasnost. Nakon Tuđmana, Kolinda Grabar Kitarović je prva s najviše državne pozicije jasno rekla da u Hrvatskoj imamo sukob suverenista i antisuverenista, te da je ona toga svjesna, ali i poručila da antisuverenističke snage nemaju šanse.
Nino Đula drži tu izjavu iznimno opasnom. Čovjek ima pravo. Opasna je jako antisuverenistima, jer ih izvodi na čistac, na ovaj snijeg, a s druge strane opasnije je to što se šalje snažna poruka dezorjentiranom narodu s najvišega državnoga vrha – što mu je činiti i za kim poći. Upravo to je hrvatskom narodu već dugi niz godina nedostajalo, jer bez ideje i vodstva nema – uspjeha.
Naime, do sada je bio nametnuti politički i javni standard da se ne govori ono što vidi svatko zdravoga razuma, da se razbojniku, ubojici ili silovatelju ne govori da je to što jest, nego da se zbog njegove institucionalne nadmoći, snage i potpore iz inozemstva govori da je on – demokratski partner.
Nije.
Đula dakle jauče nad činjenicom da je predsjednica rekla istinu, rekla jasnu definiciju hrvatskih temeljnih problema i sukoba, a ne zabrinjava ga to što stvarno postoje snage koje sve što mogu čine da unište same temelje hrvatske nacionalne državnosti. A postoje i nasilno traže da im to financira sama država i hrvatski narod.
I bez okolišanja, i bez taktiziranja, golema većina ovih koji rigaju vatru i mržnju prema predsjednici, prema Katoličkoj crkvi i prema svemu autentičnom i suverenističkom hrvatskom, su zapravo banalni instrumenti skrivenih antisuverenističkih silnica i obične antihrvatske toljage. Ništa drugo. (Pogledajte nacionalno-manjinske Novosti, koje financira suverena hrvatska država i naslov – „Crkva odjebi“ s tekstom Milorada Krstulovića. Pokušajte zamisliti novine neke nacističke grupe ili biviših pripadnika nacističkih grupacija da u Francuskoj nakon Drugog svjetskog rata uz potporu francuske Republike šalju poruku Francuzima – odjebite!?)
To što si oni tepaju da su nekakva ljevica, da su antifašisti, da su civilno drštvo, da su ovo ili ono, mogu svezati mačku za rep. A respektirati to je – budalaština.
Zbog toga je vrlo pogrešno s takvim ljudima i u javnom diskursu stalno ponavljati priču o dvostrukim mjerilima, dvostrukim kriterijima, ukazivati na političko divljanje Mesića ili Josipovića, Milanovića, Vesne Pusić i tisuća takvih, pa s tim uspoređivati predsjednicu ili bilo koga normalnoga, jer to s jedne strane svaki razuman Hrvat zna godinama, a s druge strane oni kojima bi takav stvarni argument trebao prosvijetliti pamet, razum, umiti obraz, ne haju za tim. Jer njima je odavno, ili plaćeno da tako rade ili „misle“, ili su jednostavno – indeksizirane, ili epehaizirane, ili novolistirane, a što ja najtragičnije i haerteovizirane budaletine. Govoriti takvima da je dokaz nedostatka elementarne socijalne časti da Rada Borić kao politički dužnosnik perverzne političke grupacije sudjeluje u akademskoj raspravi na HRT-u je uzaludno, jer niti ona, niti antife, niti nažalost rukovodstvo HRT-a u toj epizodi ne vide ništa skandalozno. Takvima ništa ne treba dokazivati.
Takvima nema pomoći niti im ju treba nuditi.
Koliko je god uvredljivo predsjednicu u bilo kakvome kontekstu, čak i u onome dobronamjernome, dovoditi u vezu sa standardima koje su uspostavili Mesić i Josipović, jer su to bili standardi ili ispod crte izdaje zemlje ili na njoj, toliko je neetično pokušavati opranim mozgovima pomoći serijom tekstova, izjava ili komentara doći do pameti. To moraju sami, a neće nikada sve dok u Hrvatskoj bude isplativo biti – antisuverenist i tuđi plaćenik. Konkretnije neprijatelj naroda i zemlje. A iza svih tih dušebrižnika, iza sve te neproporcionalnosti u kriterijima, iza svih tih diskriminacija krije se strah od gubitka pozicija s kojih se vodi tipičan specijalni rat protiv hrvatske države.
Treba im zabraniti inozemno finaciranje, a ne dati ni lipe iz državnoga proračuna. Opamećivanje bi bilo brže nego svijetlost. Samo tada ne treba imati društvene ili političke milosti prema takvima, jer u njima nema društvene vrijednosti. Ako ju imaju, snaći će se na tržištu. Svi smo u tome griješili početkom devedesetih gledajući te nesretnike i njihovo umiljato jaukanje – ljudi su ljudi. Nisu.
U konačnici, mi kao ljudi moramo i trebamo biti i milostivi, i kršćanski tolerantni, i susretljivi, pomoći čak i štetočini u osobnim životnim nevoljama, ali u društvenim odnosima, prema štetočinama ne smije biti – milosti.
Zato je najbolji i jedini razuman način pritiskati aktualnu saborsku većinu, Vladu, HDZ i Most, da snažnim političkim odlukama i promoviranim politikama, jednostavno nanesu nužne konačne udarce toj strukturi, jer je sudioništvo i praktično neprijateljstvo prema svome narodu uzgajati rak koji ga uništava. A ta struktura je bolest, rak. Nema tolerancija prema tim strukturama nikakve veze ni s dijalogom, ni s demokracijom, ni sa čime. Nitko na svijetu ne tolerira bolest u organizmu, a pametni ljudi i narodi se preventivno cijepe, a ako već nisu to uradili i bolest je već zahvatila organizam, snažnim antibioticima ju uništavaju.
Dakle, uvjeravati nekoga u dvostruke kriterije, a vidi ih godinama svaka budala, uspoređivati predsjednicu s potpuno prepoznatim nositeljima obične izdaje naroda i zemlje, je još tragičnije, jer se ništa na taj način neće postići. To je odavno utvrđena činjenica, nije vrijeme za dijagnoze, već za – liječenje. A liječiti u zemlji i narodu koji ima svoju nacionalnu državu smije i mora – jedino država.
Bit stvari je ozbiljno shvatiti poruku predsjednice Republike da u Hrvatskoj imamo otvoreni sukob antisuverenističkih i suverenističkih snaga, a svatko, baš svatko u Hrvatskoj zna tko su antisuverenističke snage i tko su njihovi nositelji. Ta poruka je golemi politički izazov aktualnoj Vladi i predsjedniku Plenkoviću. Nikome drugome. S druge strane ne vidi se jasno tko su sve stvarni nositelji suverenističke politike, iako se mnogi tako deklariraju. Upravo to prvo treba raščistiti, pa stvari istjerati na čistac, jer nema ništa opasnije nego polaziti od stava da je netko suverenist i hrvatski državotvorac, a nije. Ili je zapravo kukavičije jaje.
Tu ne smije biti nejasnoća ili iluzija.
Zbog toga sve poruke i sva nastojanja autentične Hrvatske u ovome trenutku, ali i nadalje moraju biti usmjerene na aktualnu vlast, jer se deklarira kao suverenistička, demokršćanska i nacionalna. Od onih drugih se više ni u pijanom stanju ne može baš ništa očekivati i dok se stvari ne promjene, treba na njihove nasrtaje i javni i politički lavež javno jednostavno – odmahivati rukom. A politički raditi i donositi odluke. Suverenističke odluke.
Pritisak i kritike treba usmjeravati na ljude koji deklarativno stoje na suverenističkim pozicijama i od njih očekivati rješenja, a ne kompromise s vrlo opasnom družinom. Predsjednica je definirala – kakva je to družina. HDZ i Most su na potezu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
