Čudi me hrvatsko čuđenje. Iako sam neki dan reagirao izjavom na lešinarenje nesretnog političara Bojana Glavaševića potaknut i osobnim uspomenama, teško je ne uočiti koliko je u hrvatskom javnom diskursu neugodna činjenica iščuđavanje nad događajima i pojavama kojima svjedočimo svakodnevno. Prvenstveno govorim o famoznim dvostrukim kriterijima, kojima se pokušava informirati javnost, upozoriti na nepoštenje i na čitav niz pojava u hrvatskom društvenom životu, a poruka o tome valjda poslati nekome tko na to može utjecati. Na ispravljanje dvostrukih kriterija i stvaranje ravnoteže među slobodnim i dostojanstvenim ljudima u društvu.
Samo upozoravanje na dvostruke kriterije i očekivanje da će se netko dozvati pameti, kako bi ljudi rekli, je potpuno pogrešno. To bi bilo jednako kao iščuđavati se razbojniku koji živi od slave da je razbojnik, da je opljačkao banku, ubio čovjeka ili ukrao tisuću auta, i kad se pojavi na ulici – krstiti se u nevejrici i šaputati sudjedu – vidi onoga razbojnika. Ili, vikati da je razbojnik i očekivati da se razbojnik – dozove pameti.
Neće. Samo će istući takvoga nesretnika.
Nije bit polati takvu poruku susjedu, iako je i to korisno ako je susjed izmanipuliran, bit stvari je pitati prvoga policajca – zašto ne hapsiš razbojnika?
Jer, razbojnik se javno hvališe svojim nedjelima točno onoliko koliko zna da se može osloniti na državu i na onoga tko ima monopol i mogućnost provođenja prisile nad njim.
U Hrvatskoj je monopolist nad standardima, nad prisilom, nad zaštitom nacije i slobode ljudi, nad stvaranjem primjerene društvene i moralne ravnoteže, monopolist zaštite i afirmacije hrvatskog nacionalnog identiteta i časti, te nad sprječavanjem dvostrukih mjerila i standarda – Republika Hrvatska.
Personalno – aktualna vlast, prije nje, ona prethodna, a poslije nje, ona koja dođe.
Dakle, kako se riješiti čuđenja zbog dvostrukih kriterija i kako se riješiti – dvostrukih kriterija koji potvrđuju tešku neravnopravnost, pa i individulanu nejednakost ljudi i cijeloga hrvatskoga naroda prema ostalim slobodnim narodima?
Prilično jednostavno.
Prvo, pravilnom detekcijom problema.
Nisu u Hrvatskoj problem dvostruki kriteriji, iako uistinu postoje kao pojava i pretežita društvena praksa, jer dvostruki kriteriji su zapravo samo sekunadarna pojava, temperatura duboko skrivene i stvarne bolesti. Dakle, temperetauru, ili, dvostruke kriterije treba uočiti, treba suzbiti, ali opet će eksplodirati ne riješi li se – primarna bolest.
A to je potpuno nepoštivanje hrvatskoga naroda, što je najtragičnije, na državni račun i uz državnu potporu, uz državnu toleranciju. Nepoštivanje narodnoga identiteta, njegovoga statusa, potpuno nepoštivanje svake Hrvatice i Hrvata, jer nitko od nas ne može biti cjelovita osobnost bez svoga ukupnoga obilježja, a njega nema bez – nacionalnog identiteta. Figurativno, nema li čovjek samo jednoga prsta nije potpun čovjek, a nema li duha, nije čovjek uopće. U Hrvatskoj svjedočimo uništavanju duha modelom dvostrukih kriterija.
Dakle, kad s nama razgovara Židov, Rus, Amerikanac, Nigerijac, ako razgovaramo o trgovini, partneri smo u poslu i tada smo trgovci, ako razgovaramo o Dostojevskom, sugovornici smo o velikanu umejtnosti i kulture, ako razgovaramo o ženama, muškarci smo, ako razgovaramo o djeci, roditelji smo, ali uvijek i trgovci, i muškarci, i roditelji iz Hrvatske, Nigerije, Rusije ili Amerike. U svim slučajevima, naši razgovori će se trećim osobama ili u javnosti predstaviti i kao razgovori Hrvata i Rusa, Hrvata i Nigerijca i tako redom. Naravno, ako je naš značaj takav da to zanima širu svjetsku ili nacionalnu javnost, pri čemu valja naglasiti da se bez oznake Hrvat, Rus, Amerikanac ili Nigerijac ne možemo nikako društveno susresti. Fizički bez putovnica, virtualno, bez nacionalnih komunikacijskih domena.
U takvim razgovorima je primarna civilizacijska stečevina – uzajamno poštovanje. Nećete nekome koga poštujete prići sa stavom da mu možete reći kako roditelj treba jesti svoju djecu, kako je dobra trgovina da on nešto što može kupiti od drugoga ponuđača za pet puta nižu cijenu a na istoj razini kvalitete očekujete da kupi od vas, niti ćete nekome prići pričom kako je njegov narod zao, genetski kvaran i da se od njegova naroda može svašta očekivati.
To je potpuno neprihvatljivo i jamči siguran neuspjeh u bilo kakvom osobnom odnosu.
I, nitko normalan se tako ne ponaša u individualnim odnosima.
Čemu ovaj uvod i poduka?
Da pokažem da dvostruki kriteriji nisu nastali tek tako i da su uvijek izraz dubokoga nepoštovanja, a to je u hrvatskom slučaju pitanje koje kao pitanje svih pitanja mora rješavati – država. Zbog toga i postoji, a zbog toga ju i svi narodi svijeta nastoje ostvariti, izboriti, uspostaviti, jer je od primitivne zajednice, oblik organizacije zajednice imao primarni cilj zaštititi vlastite vrijednosti, lovišta, obitelji, žene i djecu, starije, te navike i način života. Ukratko, zaštititi i afirmirati svoj opstanak.
Već smo vidjeli kako Bojan Glavašević na naprimitivnijoj civilizacijskoj matrici zloupotrebljava holokaust, polazeći od toga da su većina ljudi oko njega, s naglaskom Hrvata, jer većina su u svakom slučaju Hrvati, neosjetljiva, bezdušna, krvoločna i valjda jedva čekaju da krenu u nekakav pokolj protiv ili prema bilo kome drugačijemu.
Tvrtko Jakovina iz taksija ili s nekim antifa vozačem obilazi televizije i cijeli se dan u ime i pod znakom obilježavanja holokausta naslikava uz bijedne poruke o tome kako se hrvatski narod ne uspijeva ispravno suočiti sa svojom prošlošću, a novinari, kao voditeljica u emisiji „Hrvatska uživo“ u petak popodne, pitaju: “Profesore, kako tumačite da se hrvatski narod ne uspijeva nikako suočiti sa svojom prošlošću?”
Pa Profesor odgovara i objašnjava, ističući pri tom da je ploča u Jasenovcu, te ravnatelj gimanzije u Šibeniku učinio golemu štetu Hrvatskoj, te da će o tome cijeli svijet znati sve već – odmah.
I, naravno, on, specijaliziran za znati sve što se događa, pogotovo kad je u pitanju ustašluk u Hrvatskoj, odnosno svjetski rečeno fašizam i nacizam, odmah ima informaciju da je Plenković imao neugodnosti zbog jasenovačkih ploča, a već sutradan mediji prenose informaciju da je neki američki portal objavio žestoki udar na Hrvatsku, Kolindu Grabar Kitarović, vladu. Dan nakon toga Zuroff se silno čudi izraelskom državnom vrhu kako to da Plenkovića nisu podsjetili na jasenovačku ploču poginulim HOS-ovcima, te kako to da ga nisu pitali ništa o izložbi u Šibeniku.
Nisu tome krivi prvenstveno novinari koji neće ili ne znaju postaviti pitanje o organizaciji koja postavlja izložbu o Anni Frank, niti o bilo čemu bitnome za potpuno sagledavanje određenih događaja. Nisu krivi novinari koji ne znaju postaviti pitanje Jakovini, zašto sve zna o razgovorima u Izraelu, ako ne laže, kako tvrdi Vlada, a ne reagira na svinjarije neviđenih razmjera s povijesnim krivotvorinama o njegovome – narodu? Ili, tko je i natemelju čega upravo njega ovlastio biti moralnim arbitrom, nadzornikom identitetske higijene i časti hrvatskoga naroda?
To pitanje nikada nećemo čuti, pa se očito je ne radi o neznanju novinara, nego o – uređivačkoj politici.
Novinari su puki izvršitelji dvostrukih kriterija.
Krivi su i potpuno odgovorni ljudi koji su profesionalno odgovorni za njihov rad, njihovi urednici, njihova rukovodna hijerarhija. Kriva je država koja kao u slučaju HRT-a takvo ponašanje drži primjerenim i normalnim, a ne naznačuje bilo kakvu promjenu po tom pitanju.
A nije normalno takvo ponašanje.
Krešimir Kartelo je u svojoj reakciji istaknuo zastrašujuću nedosljednost Efraima Zuroffa, koji štiti dostojanstvo, sjećanje i identitet židovskoga naroda, s punim pravom i sa svojevrsnom misijom, ali bez civilizacijskih standarda na globalnoj razini, otprilike kao i Glavašević ili Pupovac na postjugoslavenskoj razini. A to su standardi koji izazivaju mučninu i znače tešku zlouporabu temeljnih ljudskih osjećaja, te prije svega zlouporabu sjećanja na strahote žrtava u ime kojih se postupa – necivilizirano i nepošteno. Ne može se žrtvi odati poštovanje nepoštenjem.
Naime, netko tko se usudio izreći nakon incidenta u Srebrenici prilikom posjeta srbijanskoga premijera Vučića da se „od muslimana to moglo i očekivati“, ili tko sudjeluje u beščašću zajedno s vrhom SPC-a i carigradskim patrijarh Bartolomejom u Jasenovcu, beščašću monstruoznih krivotovorina i laži o broju žrtava, ne zaslužuje – poštovanje. Jer, Zuroff istodobno namjerno zanemaruje činjenicu da je ista ta SPC svetim proglasila Nikolaja Velimirovića, episkopa SPC-a iz vremena prije, tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, poznatog obožavatelja Hitlera i Mussolinija i zagovornika integracije vjere i nacionalizma: „Ipak se mora odati priznanje Hitleru koji je kao prost zanatlija i čovjek iz naroda uvidio da je nacionalizam bez vjere jedna anomalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam. I evo u 20. stoljeću on je došao na ideju Svetog Save, i kao laik poduzeo je u svome narodu onaj najvažniji posao, koji priliči jedino svecu, geniju i heroju.”
Dakle, je li tu u pitanju dvostruki kriterij?
Da, ali to je samo površna pojavnost. Ispd takvoga Zuroffova pristupa, ispod takvoga pristupa SPC-a danas, ispod takvoga ili sličnoga pristupa Pupovca, ispod hodočašća Jakovine po televizijama i nasrtljivoga educiranja hrvatskoga naroda, krije se daleko opasnija platforma – nepriznavanje osobnosti hrvatskoga naroda, svakoga Hrvata i Hrvatice, te politička platforma za uništenje temeljnih pretpostavki nacionalne slobode i suverenosti.
Dakle, tu su dvostruki kriteriji samo instrument, model provođenja takvih nakana.
Zbog toga ne valja danima ponavljati o dvostrukim kriterijima, a istodobno ne upirati prstom u državnu vlast prije svih, koja to god bila, da mora nositelje takvih ideja, standarda i poruka – javno, jasno i oštro osuditi kao društvene i političke pojave koje namjerno, što zbog indoktrinacije i identitetske nesigurnosti kao u slučaju Glavaševića, što zbog politike mržnje kao u slučaju SPC-a i Pupovca u Hrvatskoj, ili zbog plaćeničke role koju zapravo provode stotine i tisuće agenata pod raznim agenturnim nazivljem, od navodnih akademskih, preko navodnih civilnih i sličnih struktura koje se pojavljuju organizirano i odavno isplanirano, kao nadzornici društvenih i civilizacijskih svetinja, a koje isključivo koriste za izazivanje štete hrvatskome narodu.
Razbojnika treba spriječiti, a ne upirati prstom u njega i iščuđavati mu se.
Tuđman je jasno pokazao kako se to radi zatvarajući granične prijelaze Republike Hrvatske međunarodnom izaslaniku Carlu Bildtu nakon svinjarija koje je uradio tijekom i nakon operacije Oluja.
Tako se treba ponašati, a realne štete koje mogu uraditi tipovi kao Zuroff, prije svega zbog goleme međunarodne kriminalizacije hrvatskoga naroda koju je započela kraljevina Jugoslavija, nastavila komunistička Jugoslavija, a sve u srpsko ime i za srpski interes, a nažalost nije prekinula, nego i nastavila ciljanom navodnom lijevom politikom i suvremena diplomacija u Hrvatskoj u puno sučajeva, valja realno sagledati i početi ispravljati ciljanom državnom politikom.
Da nam se ne događa da nam profesor povijesti Jakovina bude poznatiji i djelotvorniji kao petparački politički aktivist i zastupnik otvoreno neprijateljskih inicijativa prema hrvatskome narodu, a da kao znanstvenik i nastavnik na sveučilištu prima golemu plaću, a istodobno nije ni prstom mrdnuo ni on niti bilo tko od kolega ništa učinio, da se ospori zastrašuja blamaža Roberta O. Paxtona u knjizi „Anatomija fašizma“, gdje se Hrvatsku predstavlja kao monstruma cijelome akademskome svijetu i društvenim elitama, na najtežim krivotovorinama koje se mogu zamisliti.
Jakovinu valja na tome zaposliti, a ako misli antifovati, uručiti mu otkaz i prepustiti ga slobodnom tržištu, i njega i stotine sličnih, koji državne jasle koriste za uništavanje hrvatske osobnosti, a ne za znanstvenu verifikaciju nacionalnoga identiteta.
Dakle, kvaka s dvostrukim kriterijima je odavno uočena, ali, nije bit stvari uočavanje te ili tisuća sličnih nedosljednosti ili kvaka, bit stvari je, ako imamo svoju državu – spriječiti u biti vrlo banalne nasilničke nastupe prema svome narodu, jer to je primarna funkcija države.
Samo na tome i na tim pitanjima će se svaka vlast jasno legitmirati kao nacionalna. A jedino tako se može postići respekt i poštovanje međunarodne zajednice. Nitko nije toliko slab i malen da to ne može postići, ako želi. Samo se o tome radi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
