Grad Split nema prometnu strategiju, a zadnje što se kvalitetno napravilo bilo je u okviru izrade Gradskog urbanističkog plana iz 1978. i čitav niz prometnih studija koje su izrađene od 1970. do 1973. godine i to su najkvalitetniji materijali, no ako se nešto uskoro ne napravi po tom planu, drugom gradu po veličini u Hrvatskoj prijeti prometni kaos, ocijenio je u utorak navečer prometni stručnjak Ivica Martinić na predavanja na temu “Održivog prometnog razvitka urbane aglomeracije Splita”.
On drži da je splitska gradska prometna sredina gotovo postala nepodnošljiva, a negativni stav je posljedica neprihvatljivih uvjeta kretanja kojima su često izloženi pješaci i biciklisti, te korisnici podsustava javnog gradskog prijevoza.
Martinić napominje da je u Splitu danas dominantno zastupljena tradicionalna percepcija prometnog sustava grada koja polazi od automobila, pa su tako u fokusu prometnih rješenja upravo – automobili.
“Svi napori su usmjereni zadovoljenju potreba novostvorene urbane vrste, odnosno vozača automobila, a zaboravili smo da se u lancu kretanja uvijek svi prvo javljamo kao pješaci. Čak i vozači moraju pješice doći do svojih automobila, dok pola naših sugrađana nema pristup automobilu, bilo da se radi o djeci ili pak o osobama smanjene pokretljivosti. Tako pješaci sve više gube svoj prostor”, reako je Martinić.
Prvo im je, nasatvio je, “oduzet dio prostora za parkirališna mjesta, a danas im ga dodatno oduzimamo da bi prostor dali biciklistima. Tradicionalne pješačke ulice u središtu Splita pretvaramo u kolne. O kvaliteti javnog gradskog prijevoza u gradu ne moramo ni govoriti jer o njemu dovoljno govore autobusi na gradskim ulicama”, smatra Ivica Martinić.
Dodaje da prometna politika zasnovana na laičkom poimanju problema dovodi do toga da će se gradski prostori sve više pretvarati u poprište prometnih zbivanja podređenih upravo automobilu. Broj automobila na ulicama se povećao, ali s tim i broj putovanja s njima, a istovremeno je smanjen broj pješačkih kretanja onih ostvarenih javnim gradskim prijevozom, kaže Martinić.
Rješenje vidi u temeljnoj izmjeni prometno upravljačke paradigme čiji fokus zanimanja mora prestati biti vozilo, prometnice se moraju efikasnije koristiti davanjem većeg prioriteta održivim oblicima kretanja.
“Tu pri tom mislim na javni gradski prijevoz, brzu željeznicu, električna vozila i bicikle, te svakako i prvo pješačenje. Da bi se to ostvarilo treba prenamjeniti postojeći prometni prostor kao dio integralne urbane strategije. Krajnji cilj treba biti osiguranje uvjeta za prihvat maksimalnog protoka putovanja mrežom prometnica i to bez obzira na način kako su ostvarena. Nikako maksimalnog protoka vozila kao što je danas slučaj. Mjerilo sustava mora postati čovjek i njegove potrebe za kretanjem”, zaključio je Martinić.
