“Imamo novi hit! Gradonačelnica Supetra ‘spustila’ Počasnom bleiburškom vodu i to ju navodno čini novom heroinom napredne, civilizirane Hrvatske koja se opire fašizmu i nazadnjaštvu. Ali daleko je ona od heroine. Ona je ovime pokazala da je indoktrinirana i potkapacitirana malomišćanska činovnica, a kad se sjetim da je u Supetru rođen i uvaženi Lovro Kuščević, čini se da je taj prelijepi kraj pravi rasadnik takvih političara”, prokomentirao je na svom Facebook profilu Mate Mijić.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
“Zašto to kažem? Zato što 75. obljetnica oslobođenja Brača od fašističke okupacije nije ni u kakvoj koliziji s komemoriranjem masovnog komunističkog zločina na samom kraju Drugog svjetskog rata i u poraću. I to govorim kao osoba iz partizanske obitelji koja nikad nije skrivala da je ponosna na svoje pretke i njihovu borbu za hrvatsku Dalmaciju i oslobođenje od fašističkog terora.
No prihvaćanje da je bilo nevinih žrtava na obje strane i da su doslovno sve naše obitelji u tom ratu doživjele neviđenu traumu i nepravdu prvi je korak u okretanju nove stranice i pisanju novog hrvatskog poglavlja koje moramo pisati zajedno. Sitne pakosti poput naslađivanja ove gradonačelnice zapravo pokazuju koji smo mi talog nedostojan vlastite države.
Da, komemoraciju u Bleiburgu neki su koristili za promociju zločinačkog režima kojega se svatko normalan srami. Isto kao što su pravednu borbu moga djeda čije ime i prezime s ponosom nosim neki iskoristili za uvođenje, a danas ju koriste za opravdavanje, drugog zločinačkog režima. Uvijek ima ljudi nečasnih namjera koji se skrivaju iza plemenitih ciljeva. Ali to ne opravdava našu neosjetljivost na tuđu bol i patnju, naše naslađivanje i, u krajnjoj liniji, mržnju koju se u Hrvatskoj praktički može opipati.
Ne sjećam se kad sam zadnji put napisao ovako dug status, ali me opako iritira način na koji se odnosimo prema teškom nasljeđu Drugog svjetskog rata. Opako me iritira to što se tolike ljude koji su nastradali na jednoj ili drugoj strani svelo na puku brojku kojom se manipulira u političke svrhe. I kako lako slavimo vlastite pretke ili “borce za našu stvar”, a teško priznamo nepravdu počinjenu drugima i bol s kojom se nose. Od ljudskosti tu nema ni LJ. Kao što je nije bilo ni u Drugom svjetskom ratu. Ništa mi iz njega nismo naučili”, zaključio je Mijić.
