Milanović prozvao Plenkovića za komunističku obiteljsku prošlost – a što znamo o Milanovićevom ocu?

Odgovarajući na pitanja novinara hrvatski predsjednik Zoran Milanović krajem travnja govoreći o nekoliko generala koji su potpisali prijedlog za pomilovanje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača nastavio je vrijeđati predsjednika Vlade RH.

> Bartulica o zabrani ZDS: ‘U Hrvatskoj očito nema volje da se dosljedno onda zabrane i simboli komunističkog terora’

Premijera Andreja Plenkovića ponovno je povezao s UDBA-om te ga nazvao “udbašenkovićem”. Dodao je da je “gojenac komunističkog režima”, zaključivši da je “perfidan, zao tip”, navodi HRT.

“Ubaške metode”

Predsjednik je opetovano optužio premijera Andreja Plenkovića da “udbaškim metodama” proziva generale zbog podrške zahtjevu za pomilovanjem Perkovića i Mustača, a članove HDZ-a pozvao je da reagiraju, inače će biti pomagači “udbašenkoviću”.

“To su generali ‘nulte kategorije’ i jedino im mogu pomoći ja”, rekao je Milanović, objašnjavajući svoju reakciju na premijerove istupe oko zahtjeva za pomilovanjem Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, koji su svojim potpisom podržali neki generali iz Domovinskog rata.

Inicijalno je pismo, podsjetimo, potpisalo sedam umirovljenih generala: Ivan Čermak, Krešimir Ćosić, Ljubo Ćesić Rojs, Davor Domazet Lošo, Ante Gotovina, Marinko Krešić i Pavao Miljavac. Krešimir Ćosić i Marinko Krešić povukli su svoj potpis.

Milanović je priznao da Plenković nije doslovno govorio o “udbaškim pudlicama” ali, tvrdi, “kada kažete da je nešto odrađeno s tim ljudima na način da su dovedeni za uši da nešto potpišu, što su oni – ljudi s autonomijom volje ili običan otpad”.

“Ti ljudi su proglašeni ološem, ispričavam se na riječi. To je rekao ‘udbašenković’, po klasičnoj udbaškoj metodi, ja sam rekao da je to udbaška stranka i da je to banda. Pa ne mislim da je udbaš Anušić, Tramišak, Celjak ili Oleg Butković, ali dok god ne osude udbaša, kojeg je Udba hranila dok je bio dijete, taj je za mene suodgovoran“, poručio je.

Milanović optužio Plenkovićeve roditelje da su bili pod zaštitom UDBA-e

Opširno je potom obrazložio zašto to govori, rekavši kako “kome god je mater radila u bolnici i imala kartone generala, kome god je ćaća radio u uredu ravnatelja Televizije Zagreb, dakle partijske kontrole misli i utjerivača mišljenja, i tko god je predavao komunikologiju u komunizmu, taj je znao da ga štiti UDBA”.

Pritom je UDBA-u opisao kao napu iznad štednjaka “koja usisava smrad i negativne pare”. “E ta napa je bila UDBA, u vizuri ovog štednjaka partije, za koju su radili ‘udbašenković’ i slični. I danas se ‘praviti grbav’ i optuživati ljude koji su iznijeli Domovinski rat da su promotori i zaštitnici udbaša – to mogu samo ljudi koji su prošli udbašku školu”, ustvrdio je.

Pozvao je stoga potpredsjednika HDZ-a Ivana Anušića “i slične” da se tome usprotive odnosno, kako je rekao, da se ne daju “glajhšaltati kao Plenkovićeve pudlice”, jer su ljudi s kičmom.

“I da vide da ih vode udbaši koji su služe udbaškim metodama, koji ne prežu ni pred čim, ni od čega, da bi oblatili i sačuvali vlast”, zaključno je ustvrdio Milanović.

Plenkovićeva reakcija na Milanovićeve optužbe

“Nastoji baciti tezu o UDBA-i i udbašima na druge, na HDZ, na mene, na mog pokojnog oca koji je umro prije nekoliko tjedana. Stupanj zla koji postoji u nekome tko je nažalost dobio povjerenje birača, stupanj projiciranja na druge svih svojih malignih svojstava je neviđen na hrvatskoj političkoj sceni”, kazao je premijer Andrej Plenković  kasnije osvrnuvši se na te izjave predsjednika Zorana Milanovića.

“Imamo jednoga trovača koji je u biti anomalija hrvatskog političkog sustava koji nema drugu zadaću, njegov jedini cilj je destabilizirati institucije, unositi razdor među Hrvatima i duboke podjele u hrvatskom društvu, izmišljajući, lažući, i to patološki, iznoseći svo zlo koje u sebi ima”, poručio je Plenković.

Narod.hr zatražio je od Vlade RH komentar na ove optužbe koje iznosi predsjednik Milanović. Zanimalo nas je također planira li premijer Plenković izradu Zakona o lustraciji. Do objave teksta odgovor nismo dobili.

Kako se Milanović i Plenković obračunavaju s totalitarnim komunističkim režimom?

Kukuriku vlast predvođena tada SDP-ovim Zoranom Milanovićem (SDP, HNS, IDS, HSU) zajedno s predsjednikom RH Ivom Josipovićem 2013. upustila se u niz pravnih vratolomija, od “lex Perković” preko promjena Ustava do osnivanja istražnog povjerenstva, izigravanja pravnog poretka u pogledu europskog uhidbenog naloga, odnosno pokušaja sprječavanja izručenja bivših pripadnika jugoslavenske tajne službe Njemačkoj.

Ti postupci bili su suprotni interesima Republike Hrvatske, ali bili su u interesu zaštite bivšeg šefa UDBA-e.

Plenkovićeva vlast dosad je pokazala vrlo neodlučno stajalište prema totalitarnom komunističkom režimu.

Do sada su u proceduru prijedlog Zakona o lustraciji 1998. i 1999. poslali jedino zastupnici HSP-a, no oba puta odbijen je većinom glasova. Početkom 2016. spominjalo se da se radi na izradi Zakona o lustraciji u vrijeme Vlade Tihomira Oreškovića. Međutim, nakon mnoštva najava naprasno je sve utihnulo.

U Hrvatskoj i dalje izostaje javna, etička i moralna osuda zlodjela koja su činjena za vrijeme komunističkog režima.

Svjedočimo čak medijsko-politikantskim vratolomijama gdje se manipulira i licitira kršćanskim milosrđem u slučaju kampanje za pomilovanje nekadašnjih šefova zloglasne jugoslavenske UDBA-e Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, koji služe zasluženu zatvorsku kaznu zbog ubojstva Stjepana Đurekovića.

Kako je cilj zakona o lustraciji onemogućavanje visokih dužnosnika bivšeg nedemokratskog sustava da se bave javnim poslovima, jasno je kako će se oni i dalje nalaziti na funkcijama koje je za njih osigurala mreža neokomunističkih struktura koje su u cijelosti premrežile hrvatsko društvo.

Što su Plenkovićevi roditelji radili za vrijeme komunističkog režima?

> Preminuo Mario Plenković, otac premijera Andreja Plenkovića

“Plenković, kojeg možemo okarakterizirati kao povlašteno dijete bivšeg komunističkog sustava, koji nije bio u Domovinskom ratu, ali je još 1989. godine tvrdio kako je marksizam rješenje za svijet, a otac mu je bio najbliži suradnik velikosrpskog šefa televizije Zagreb u komunizmu, Veljka Kneževića, takva osoba se usudi heroje optuživati i blatiti?! Ne, gospodine Plenkoviću, branitelji Vukovara nisu nikakvi ekstremisti, već borci za slobodu, za ljudska prava i demokraciju protiv velikosrpskog fašizma”, poručila je saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto početkom veljače 2022.

 

Mario Plenković došao je u središte pozornosti kada ga je rektor Zagrebačkog sveučilišta, Damir Boras, predložio za professora emeritusa Sveučilišta u Zagrebu.

Suprotstavljeni pogledi oko djelovanja Marija Plenkovića 

Rodio se 1947. u Svirču na otoku Hvaru. Titulu magistra informacijskih znanosti stekao je 1976. na Sveučilištu u Zagrebu, a dvije godine kasnije postaje doktor informacijskih i organizacijskih znanosti.

Oko djelovanja Marija Plenkovića postoje različiti suprotstavljeni pogledi.

Jedni, naime, tvrde da je otac hrvatskog premijera 1970-ih i 1980-ih kroz svoje medijsko djelovanje omogućio premoć novinara lijeve orijentacije u demokratskoj Hrvatskoj, dok drugi tvrde da je Mario Plenković zapravo oduvijek bio distanciran od komunističkih krugova te da je još u Jugoslaviji bio hrvatski domoljub.

“Na Fakultetu političkih znanosti pripadali smo prohrvatskoj struji. Mario je domoljub i Hrvat”, rekao je Zdravko Tomac Ivici Radošu za Večernji list.

Iako Mario Plenković, kako navode mediji, u vrijeme socijalizma “nije pripadao vladajućim komunističkim strukturama, ali je radio razne poslove”, svima koji su živjeli u Jugoslaviji dobro je poznato kako se gotovo sve funkcije u jugoslavensko doba nije moglo obnašati bez odobrenja Komunističke partije.

Povezanost s komunističkom nomenklaturom?

Neki pak mediji upravo na temelju zaposlenja koja je Mario Plenković obavljao 1970-ih i 1980-ih pretpostavljaju njegovu povezanost s komunističkom nomenklaturom.

Nakon sloma Hrvatskog proljeća, radio je u uredu generalnog direktora Televizije Zagreb kao šef kabineta. Tu je najprije bio suradnik Franka Wintera. Među ostalim, bio je i savjetnik Josipu Grubišiću Ćabi, jednom od moćnih direktora Radio Zagreba. Express tvrdi da je Mario Plenković “nakon 1971. bio suradnik Branka Puharića, kojeg je Partija poslala na TV Zagreb da ‘sredi stanje’”.

U jednome drugom članku isti tjednik navodi kako su i Puharić i Winter i Plenković “bili povjerljivi ljudi Centralnoga komiteta Saveza komunista Hrvatske”, ističući da je Puharić bio član užega rukovodstva Saveza komunista Hrvatske 1978- 1981, jugoslavenski veleposlanik u Poljskoj 1986.-1990. te saborski zastupnik 1990.-1992. te da je Winter niz godina bio u diplomatskoj službi SFRJ.

Na tom tragu, Slobodna Dalmacija je u lipnju 2016., uspoređujući Andreja Plenkovića s tadašnjim predsjednikom SDP-a Milanovićem, objavila sljedeći navod, pripisujući ga neimenovanom izvoru iz Ministarstva vanjskih poslova: “S obzirom na obiteljski background moglo se očekivati da će Plenković čiji je otac Mario imao niz istaknutih dužnosti nakon sloma Hrvatskog proljeća biti nekako bliži SDP-u, kao što se za Milanovića, s obzirom na to da mu je otac Stipe radio u uredu Vlatka Pavletića, vjerovalo da je HDZ-ovac”.

“Obojica su negdje u isto vrijeme, u prvoj polovini 90-ih godina u političke vode uskočili iz Ministarstva vanjskih poslova, koje će se pokazati najvećim rasadnikom političkih kadrova u samostalnoj Hrvatskoj.” – piše Slobodna Dalmacija.

Kako je prenio Novi list, Mario Plenković je sa svojom drugom suprugom Vlastom Kučiš živio u Rogaškoj Slatini. Preminuo je sredinom veljače 2022. u KBC-u Zagreb, nakon duge i teške bolesti.

Tko je majka Andreja Plenkovića?

Majka premijera Andreja Plenkovića, Vjekoslava Raos-Plenković, Makaranka je, te je u vrijeme komunizma radila kao internist kardiolog u Vojnoj bolnici (Novoj bolnici) Dubrava. Nakon što je JNA napustila Novu bolnicu sudjelovala je u organizaciji KB Dubrava.

Interes medija za Plenkovićevu majku izazvala je 2016. izjava Zorana Milanovića. Tada se, naime, u jeku predizborne kampanje uoči parlamentarnih izbora, pojavila Milanovićeva rečenica: „Moja stara nije bila vojni lekar kao Plenkovićeva“.

Ovu Milanovićevu izjavu tada je osudio niz javnih osoba.

Za Plenkovićevog oca ta izjava bila je pejorativna te je mnoge uvrijedila, pogotovo obitelj Plenković. “Nikad nisam čuo da se neki pacijent potužio na nju”, ispričao je tada Mario Plenković o svojoj bivšoj supruzi.

Vjekoslavu Raos Plenković posebno je branio njezin kolega iz bolnice Dubrava, Milan Kujundžić.

Milanovićev otac: “Nisam bio jugodiplomat”

“Nikada nisam bio u jugoslavenskoj diplomaciji, a u vrijeme ubojstva pokojnog Brune Bušića 1978. radio sam u Centru za ekonomski razvoj grada Zagreba na mjestu vršitelja dužnosti direktora. Sjećam se da smo se prof. Božo Rudež (kasnije i sam pomoćnik ministra Pavletića za kulturu) i ja sreli u Gradskoj skupštini i komentirali: ‘Mater im njihovu, ubiše Bruna!'”, kazao je Stipe Milanović za Večernji list 2014.

Stipe Milanović rođen je 1937. godine. Kako je bio iz partizanske obitelji, navodno mu je bio mu ponuđen upis u podoficirsku školu. No Stipe Milanović je navodno tada to odbio te je otišao na studij u Zagreb.

Studirao je zajedno s Vladom Veselicom, a potkraj studija 1961., zahvaljujući razmjeni studenata, prijatelji Milanović i Veselica otišli su u Francusku kako bi naučili jezik.

Osim toga, Stipe Milanović je kao student u Zagrebu bio i predsjednik Kluba sinjskih studenta. Godine 1963./64. bio u Sarajevu u školi rezervnih oficira, zajedno s Božom Jusupom, vlasnikom Tankerkomerca iz Zadra.

Kako je Miko Tripalo postao šef zagrebačkog ogranka Partije 1964., Milanović je nakratko bio šef njegova kabineta.

“Brzo sam odstupio i rekao Miki: Ma neću ja ovdje s fakultetom 20 godina nakon rata primati prvoborce NOR-a koji stalno nešto traže za sebe i govore zašto sam se ja borio i bio ranjavan?!”, navodi Večernji list.

Poslije je postao tajnik Komisije za privredu u Gradskoj konferenciji SK. Nakon 1971. Stipe Milanović, zbog bliskosti s Tripalom i braćom Veselica, nije, kako je tvrdo, mogao politički napredovati. Stoga je magistrirao na ekonomiji 1975.

Bio je direktor Prvog računalnog centra, direktor zagrebačkog Centra za ekonomski razvoj (CER), a poslije 1984., kad je podnio ostavku i napustio SK, u CER-u je bio voditelj sektora za dugoročni razvoj Zagreba.

Uz ostalo, Stipe Milanović je bio i predsjednik Odbora za izgradnju Koncertne dvorane Lisinski koja je otvorena je 1973.

Nakon prvih demokratskih izbora, Vlatko Pavletić je postao ministar prosvjete, kulture i športa te je tražio pomoćnika za financije. Pronašao ga je u Stipi Milanoviću. Nakon godinu dana Milanović je smijenjen zbog “zviždanja” o bezakonju.

Na nagovor Stipe Mesića Milanović se učlanio u HDZ – ponuđeno mu je mjesto hrvatskog veleposlanika u Ukrajini, a uvjet je bio da uđe u tu stranku. Naravno, iako govori ruski jezik, nije prošao jer nije bio barakaš. Tek 17. rujna 1991. uvedeno je u Vladi i Saboru 24-satno dežurstvo. Dežurati su mogli samo provjereni i odani kadrovi, poput Gordana Radina, Nedjeljka Mihanovića, Milana Kovača, Tomislava Duke, Ćire Grubišića, Kikereca, Nevena Jurice, Đure Perice, Zlatka Gledeca… Dežurao je i Stipe Milanović kao pomoćnik ministra prosvjete, navodi Večernji list.

Stipe Milanović preminuo je u kolovozu 2019. tijekom predsjedničke kampanje sina Zorana.

Zoran Milanović – Titov gardist

Tek što je stupio na dužnost predsjednika RH mediji su počeli pisati da je Zoran Milanović bio član Komunističke partije. Milanović je tvrdio da to nije točno i da je riječ o krivotvorinama.

Po navodima Večernjeg lista, Milanović je u partiju primljen ni manje ni više nego u JNA. Postoje dokumenti i izjave bivših oficira JNA koji su u tome sudjelovali.

“Nakon Ive Josipovića dobili smo još jednog Titovog gardistu kao predsjednika države! Čovjek koji 1985. ili 1986. moli da mu se dopusti da se slika kao dio počasne straže uz Titov grob, ne može 1991. godine, sve i da hoće istinski prihvatiti kao ‘svoju’, komentirao je tada novinar i publicist Tihomir Dujmović te informacije o Milanovićevoj komunističkoj prošlosti.

Početkom veljače ove godine HDZ je objavio dokument kojim se Milanović prima u Savez komunista Jugoslavije (SKJ), a koji datira iz 1985. godine.

“Milanović je besramni, vrhovni lažljivac – očito su Titova garda i Partija ostale duboko u njemu! Bio je u Titovoj gardi & Partiji, pa u državnoj administraciji za vrijeme dr. Franje Tuđmana, pa u SDP-u s kojim se borio za Željka Komšića i navijao da drugi narod Hrvatima bira političke predstavnike u BiH. Možda još završi u Mostu, među svojim mališanima!”, poručili su iz HDZ-a.

Hasanbegović: Crvena buržoazija

“Predsjednik Republike je predsjednika Vlade označio ‘komunističkim gojencem’. Iz moje perspektive, a ne perspektive Zorana Milanovića, to može biti točno, ali se može odnositi i na njega samoga”, kazao je lani dr. sc. Zlatko Hasanbegović, povjesničar i saborski zastupnik Domovinskog pokreta.

“Ovdje se otvara pitanje elementarne vjerodostojnosti. Milanovićev partijski dossier otkriva iz kakvog je miljea politički stasao i on, kao i mnogi drugi akteri hrvatske politike, koje s pravom zovemo crvenom buržoazijom”, istaknuo je Hasanbegović.

“Milanović se s nekoliko simboličkih gesta i verbalnih ispada pokušao transformirati u ‘wannabe’ desnu ikonu, što je potpuno smiješno”, ocijenio je Hasanbegović.

“To je potpuno neutemeljeno, nije Milanović pao s Marsa na hrvatsku političku scenu. Bio je predsjednik Vlade koja je posegnula za ideološkim sektaštvom i uskogrudnom politikom koja je polarizirala društvo. Podsjetit ću na ukidanje bleiburške komemoracije ili pokušaj opstruiranja izručenja Mustača i Perkovića njemačkim sudbenim vlastima. Sjetimo se samo Borisa Jokića, koji je bio arhitekt onoga što se nazivalo ‘cjelovitom kurikularnom reformom’, a na to je mjesto rukopoložen odlukom Milanovićeve vlade. Ta pseudo reforma koja na sreću nikada nije zaživjela, bila je neka vrsta sektaškoga ideološkoga pohoda na hrvatski obrazovni sustav, kojeg se tada pokušalo sakriti u celofan obrazovne reforme i boljeg školstva za našu djecu…”, podsjetio je, između ostalog, dr. sc. Hasanbegović:

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Tekst se nastavlja ispod oglasa