Zlatko Miliša: Do kada ćemo tolerirati katastrofičare i/ili sijače panike? Zašto nema sankcija za dezinformiranje javnosti, kao ni za širenje straha i panike?
Mediji u Rusiji, pod državnom kontrolom, invaziju na Ukrajinu, od prvog dana agresije, prezentiraju kao kao čin samoobrane. U jednoj novini iz njima lojalne Srbije na naslovnici je pisalo: “Ukrajina je napala Rusiju”. No, to je bilo za očekivati. Međutim, neshvatljivo je ili nedopustivo da se i kod nas u Hrvatskoj javnosti plasiraju neistine ili neprovjerene činjenice.
U kriznima, a osobito u ratnim strahotama namanje su potrebni sijači straha da je ovo početak trećeg svjetskog rata!
Danas, osobito u umreženom svijetu informacija, vrijedi stara pouka: Sto puta ponovljena laž postaje istinom! One koji u ratnim strahotama obmanjuju javnost tretiram kao profitere koji trguju patnjama unesrećenih.
Prenošenje lažnih vijesti o sukobima u Ukrajini
Neki mediji su kod nas odmah nakon agresije na Kijev prenijeli lažnu vijest da su kolone tenkova u glavnom gradu Ukrajine. Jedan objavljeni video snimak prikazuje sukob ukrajinskih boraca s ruskim vojnicima u zračnoj bazi glavnog grada Ukrajine, ali to je snimka nastala 2014. (prilikom aneksije Krima.) Na tzv. društvenim mrežama, osobito na Twitteru, šire se lažne i uznemirujuće slike ili priče znatno brže nego istinite, jer kod lakovjernih takvi sadržaji privlače više pozornosti. Na Twitteru se njačešće plasiraju dezinformacije i širi panika.
Na jednoj od snimki vide se formacije lovaca i bombardera u letu iznad Kijeva, (uz zvukove uzbune), a ta je snimka nastala iz jedne ruske vojne parade prije dvije godine, dok su zvuci uzbune dodani. Na jednom od video uradaka prikazuje se više stotina ruskih padobranca kako slijeću blizu ukrajinskog grada Harkova, a to je snimka iz 2016. godine. Jedan od najgledanijih videa je snimka tenka koji gazi civilni automobil u Kijevu. Međutim, to nije ruski tenk, nego ukrajinsko oklopno vozilo, u kojem je vozač izgubio nadzor i potom naletio na nesretnog vozača, koji je ludom srećom preživio. Na jednoj su objavi podijeljene slike na kojima ruski vojnici slavodobitnički podižu zastavu na stambenoj zgradi u ukrajinskom gradu Harkovu, ali (i) to je stara slika iz 2014. godine, u vrijeme ranijih razdoblja nemira u Ukrajini.
Širenje panike spekuliranjem o širenju sukoba na BiH i Crnu Goru
Neki spekuliraju kako je nakon Ukrajine sada na redu BiH, stvarajući prostor za nove nerede i/ili nova žarišta kaosa. Tako se stvaraju preduvjeti za aktiviranje sumanutih ideja zlikovaca i na ovim prostorima! Po meni bi takvi trebali odgovarati za širenje panike, slično kao piromani koji su izazvali razorne požare!
“Putinov cilj je aktiviranjem novih žarišta u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori odvratiti pažnju EU i NATO-a s Ukrajine,” izjavo je “vojni analitičar” Robert Barić za jednu dnevnu novinu. Pitam (ga): Je li svoja predviđanja uputio na mjerodavna mjesta, (a ne da diže paniku u medijima i to u ionako kriznim vremenima)? Što ako se pokažu promašenim njegove katastofične prognoze? Hoće li se javnosti ispričati za paniku koju stvara? Vjerujem da taj „vojni analitičar“ znade kako se zovu oni koji u vrijeme kriznih situacija (namjerno) zbunjuju javnost i/ili siju paniku!!! Malo nam je koronavirusa, potresa, trauma iz naših “starih” ratnih strahota… Ovakve medijske istupe smatram vrlo rizičnim za mentalno zdravlje građana/ki RH! Je li o tome razmišljao?
Okidači stresnih stanja
Strahovi, negativne misli i/ili emocije, nemiri, brige i stalna negativna stanja okidači su stresnih stanja. “Kolektivni strah potiče instinkt krda i stvara bijes prema onima koji nisu dio krda” (K. Lorenz). Stvaratelji lažnih vijesti šire kaos. Drže ljude u konstantnom strahu što poslije dovodi do opravdanja za vojne operacije čak i u drugim zemljama. “Strah nema posebnu moć, osim ako mu se predate” (Les Brown).
Putin je sloganima ”podržimo naše trupe” ili ”u ime domovine obranimo se ratom”, držao ljude u strahu, nesigurnosti i podjelama – mi ili oni! Služio se strategijom poticanja emocija i obmanjivanja građana s motom da se na lažima profitira! Ruska invazija na Ukrajinu dovela je do toga da se mnoge lažne snimke i fotografije pojavljuju na društvenim mrežama uz tvrdnju da su potekle iz sukoba s neonacistima – vlastima u Ukrajini. Stratezi kaosa, tipa Putina, ciljano stvaraju netrpeljivost, sukobe, defetizam, mržnju… apatiju.
Nedavno sam preko aplikacije WhatsApp dobio poruku: “Putin – kandidat za nagradu iz medicine. U roku od 48 h izliječio svijet od korone”.
Sijači panike razmahali su se u korona krizi i potresima
Psihijatar Živko Mišević kritizira katastrofičare koji pandemiju koronavirusa dodatno otežavaju svojim “proročanstvima” te obrazložio zašto je “panika zarazna kao i virusna infekcija. Nije dobro u pandemiji isticati pogubne scenarije razvoja virusnih mutacija i (ne)sposobnosti čovjeka da se svemu odupre”… Panika i histerija oko koronavirusa diljem svijeta pune dvije godine širile su se matematičkom progresijom, a posljedice su višestruke. Većina populacije lako im podliježe. Takva vrsta medijske histerije je pogubnija od samog koronavirusa.
Koliko je opasna panika najbolje ilustriraju riječi Eduarda Vrdoljaka, predsjednika Hrvatskog onkološkog društva, koji je pitao više svojih pacijenta s metastazama karcinoma boje li se više karcinoma ili koronavirusa, a velika većina je odgovorila da se više boje koronavirusa! I psihoterapeutkinja Zora Subotić slično rezonira: “Strah je normalan, a panika je poremećeni strah i veća je opasnost od samog virusa. Ljudi se počnu ponašati iracionalno, stoga je panika zarazna kao i sam virus….”. Virus se pokazao kao paradigmatični primjer rehabilitacije Orwellove teorije s medijskom histerijom, osobito na tzv. društvenim mrežama te smo zadnje dvije godine dobili globalnu epidemiju straha građana.
Širenje panike u vrijeme potresa
Za vrijeme potresa u Hrvatskoj neki su seizmolozi, u duhu sijača panike, izjavljivali o velikim mogućnostima novih opasnih potresa. Premda su znali da živimo u vremenu zdravstvene krize, svojim izjavama su dodatno ugrožavali mentalno zdravlje građana/ki. Svojevremeno je seizmolog Tomislav Fiket o potresu koji je prije dvije godine pogodio Zagreb i okolicu dao izjavu jednoj komercijalnoj televiziji da bi Zagreb mogao pogoditi potres 30 puta jači! Njemu i njemu sličnima se obraćam apelom: Molim vas da svoje katastrofične izjave širite u krugu vama sličnih. Za opće dobro javnosti molim vas da što više prakticirate medijsku šutnju.
Kada se urednici medija koji promiču neistinite informacije suoče s kritikom o nedostatku pozitivni(ji)h tekstova, njihova obrambena reakcija glasi: “To ionako nitko ne čita, sluša ili gleda”. Lakovjerne hipnotiziraju senzacionalističkim napisima uz obrazloženje: “Čitatelji to traže”. Postavljaju lažnu dilemu: “Najgora istina ili (naj)ljepša laž”. Vlasnici i urednici medija tvrde kako se dobro prodaju loše ili lažne vijesti i afere. Naravno, kada su prethodno “navukli” čitatelje ili gledatelje na scene nasilja, sukoba, stradanja i slične sadržaje.
Zaključno
Danas, osobito u svijetu tzv. društvenih mreža, vrijedi stara pouka: Sto puta ponovljena laž postaje istinom! Do kada tolerirati medijsko ispiranje mozga, obmanjivanje građana, pseudodogađaje, indoktriniranje jednom ideologijom, podjelama? Jedna od strategija vladara kaosa je poticanje emocija i njihova zloporaba.
Nigdje u svijetu nema sankcija za dezinformiranje javnosti, kao ni za širenje straha i panike. Za to nigdje nema sankcija! Tomu u prilog ide činjenica što je “obeshrabrujuće vidjeti koliko se malo ljudi čudi kada čuju istinu, a koliko ih malo šokiraju laži.” (Noël Coward). Oni koji ciljano obmanju ili straše ljude vidim kao ratne profitere (koji trguju patnjama unesrećenih) ili kao piromane koji su izazvali razorne požare!
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
** Dr. sc. Zlatko Miliša, red. prof. u trajnom zvanju – istaknuti hrvatski pedagog, sociolog i društveni kroničar
Rođen je u Trogiru 1958. godine. Osnovnu školu završava u rodnom gradu, srednje obrazovanje u Splitu. Od prosinca 2012. redoviti je profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a od 2018. izabran je u trajnom zvanju redovitog profesora. Sudionik je brojnih domaćih i inozemnih znanstvenih skupova. (Su)autor je šesnaest znanstvenih monografija u Hrvatskoj, od kojih su tri objavljene u inozemstvu. Autor je i triju publicističkih knjiga. Kao angažiran intelektualac, široj je javnosti poznat po populariziranju struke. Pisao je kolumne za razne tiskovine i internetske portale. Često gostuje na okruglim stolovima, tribinama, stručnim seminarima, u medijima, školama i civilnom sektoru. U brojnim je medijima imao više stotina razgovora i/ili izjava, ponajviše o aktualnim pitanjima iz školstva i znanosti, te o problemima i potrebama mladih. Davao je komentare i bio stalan komentator (na HRT-u), bio sudionik raznih TV-emisija. Dobitnik je godišnje državne nagrade “Ivan Filipović” s područja visokog školstva za 2009. godinu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
