Mislav Kolakušić o nefunkcionalnosti Ustavnog suda

Tijekom utorka Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav saslušao je 11 kandidata od kojih bi, do ljetne stanke, trojica trebala biti izabrana za suce Ustavnog suda. Svoje viđenje nefunkcionalnosti Ustavnog suda dao je kandidat Mislav Kolakušić.

Sabor: Na Odboru za Ustav saslušanje kandidata za ustavne suce

“U Republici Hrvatskoj dogodilo se nešto što se nije smjelo dogoditi, a to je da je izmijenjen Ustavni zakon o Ustavnom sudu, i da je napravljeno da, takoreći, nema razlike između zahtjeva i prijedloga, jer kaže da je Ustavni sud dužan u roku od godinu dana u pravilu odlučiti o tome. Ali nema nikakve sankcije ukoliko se to ne dogodi. Prije je regulacija bila da je u zahtjevu dužan odlučiti u roku od godine dana, i to je jedino ispravno. Zašto? Zato što zahtjev podnose institucije, prvenstveno sud koji u obavljanju svojeg redovnog posla nađe da propis, zakon nije u skladu s Ustavom. Predmetnu situaciju uočio sam i ja osobno kada se radilo o zakonu o financijskom poslovanju u predstečajnoj nagodbi i uputio sam tada zahtjev sudu, međutim Ustavni sud je ustvrdio, suprotno propisima Republike Hrvatske prema kojima se sudačka dužnost povjerava osobno sucu, smatrao je da je potrebno da taj zahtjev supotpiše predsjednik suda, što je protivno i Zakonu o sudovima, jer je točno propisan oblik djelovanja predsjednika suda, i on ni na koji način ne može sudjelovati u radu na određenom predmetu, dakle samo sudac koji radi može podnijeti zahtjev. Prema tome, smatram da bi bilo nužno vratiti staru regulativu u kojoj se o zahtjevu mora odlučiti u godinu dana. Jer kakva je većina prakse Ustavnog suda dosada bila, da jednostavno kod prijedloga zakona za ocjenu ustavnosti čeka da stupi na snagu novi zakon koji stavlja izvan snage taj zakon, i da onda odbaci sve podnesene prijave protiv zakona”, iznio je, i dodao:

“Što se tiče komunikacije Ustavnog suda s europskim institucijama, ona bi u svakom slučaju mogla biti i češća. Ali što je glavni problem, po meni, Ustavnog suda? Zatrpanost predmetima – Ustavni sud riješio je 2016. godine 97 000 predmeta. Većina od tih predmeta odnose se na ustavne tužbe građana protiv pojedinačnih odluka sudova, upravnih tijela i tako dalje, međutim, dva posto je do sada uvaženih, dakle 98 posto se odbacuje. Donedavno je bilo 5 posto uvaženih. Znači mi zbog statističke pogrješke, možemo tako reći, zatrpavamo Ustavni sud da odlučuje o predmetima koje jednostavno na kraju odbacuju ili odbijaju. S druge strane, na taj način dolazi do izrazite pravne nesigurnosti, jer pravomoćnost u Hrvatskoj ništa ne znači ako Ustavni sud ima ovlast ukinuti, pa sve do prvostupanjske odluke suda.”

30 000 revizija pred Vrhovnim sudom

“Ustavni sud – možemo napraviti paralelu s Europskim sudom za ljudska prava – niti jedan sud EU, pogotovo Europski sud za ljudska prava, koji štiti iste interese, jer Ustav Republike Hrvatske sadrži većinu odredbi iz Europske konvencije o temeljnim pravima čovjeka i građanina, određuje naknadu štete, ukoliko je došlo do pogrješke. Mi moramo imati pravnu sigurnost. Nakon što je donesena pravomoćna odluka drugostupanjskog suda, mi moramo znati da se ta odluka više neće mijenjati, osim u izvanrednim okolnostima. Mi smo promijenili Zakon o parničnom postupku, pa smo sad uveli situaciju u kojoj imamo 30 000 revizija pred Vrhovnim sudom, i Vrhovni sud ponovno ne može obavljati svoju temeljnu zadaću, a to je odlučivanje o usuglašavanju prakse na području Republike Hrvatske”, nastavio je Kolakušić.

Sudac Kolakušić: U Hrvatskoj se zakoni pišu za lobije!

“Prema tome, smatram da, da bi Ustavni sud mogao vršiti svoju temeljnu funkciju, nužno je maknuti mogućnost ustavnih tužbi, iz razloga što dovode do pravnih nesigurnosti, što ih se 98 posto odbacuje, a ukoliko bi i ostale, treba maknuti ovlasti Ustavnom sudu da može ukidati odluke, već isključivo da može odrediti naknadu štete”, zaključio je.

Hoće li Plenković platiti 8 glasova manjinaca mjestom u Ustavnom sudu?

“Temeljni problem odlučivanja u Ustavnom sudu je upravo zatrpanost Ustavnog suda predmetima – sada se kreće oko 4 000 predmeta godišnje. Imamo odredbu ustavnog zakona koja kaže da se predsjednik Ustavnog suda bira na 4 godine, i onda imamo poslovnik Ustavnog suda kojim je regulirano kako se određeni predmeti stavljaju na dnevni red. Predsjednik Ustavnog suda određuje dnevni red. Svaki sudac Ustavnog suda može predložiti promjenu dnevnog reda, ali ukoliko je predsjednik suda ne prihvati, predmet ne može doći na red. Ja smatram da je prvenstveno nužno – i dužnost ustavnih sudaca – da odlučuju o najznačajnijim propisima. Mi imamo propise koji reguliraju desetine milijardi kuna. O takvim propisima Ustavni sud mora donijeti odluku odmah. Ustavni sud jednostavno nema mogućnost da ide prema redu zaprimanja predmeta, jer onda ti predmeti i odluke o najvažnijim zakonima u Republici Hrvatskoj neće nikad doći na red”, istaknuo je Kolakušić.

Izvor: narod.hr