Svečana misna slavlja u Okučanima i Karlovcu

Uz današnji blagdan Sv. Josipa Radnika i spomen na VRO Bljesak, održana su misna slavlja diljem Hrvatske.

Najsvečanije je bilo u Okučanima i Karlovcu.

Središnje spomen-slavlje u župnoj crkvi sv. Vida u Okučanima predvodio je apostolski upravitelj Požeške biskupije Antun Škvorčević. On je misno slavlje predvodio u zajedništvu s vojnim ordinarijem u RH Jurom Bogdanom, svećenicima Novogradiškog dekanata i okupljenim vjernicima, javlja IKA.

Biskup Škvorčević na početku mise je pozdravio sve prisutne rekavši da žele Isusu Kristu, Pobjedniku nad smrću, povjeriti sve one koji su svojom smrću života omogućili našu slobodu i dostojanstvo.

Škvorčević: ‘Teški su i tužni hrvatski rastanci i oproštaji’

Škvorčević je u homiliji poručio da su teški i tužni hrvatski rastanci i oproštaji, kako nekad tako i danas. Prisjetio se odlazaka mladih u inozemstvo koji su na taj način ostavili svoje roditelje i domovinu.

„Neki od njih pate zbog daljine svojih najbližih i zbog njihova nemara za roditelje, prepuštene osami, a nerijetko i neimaštini“, rekao je. Dodao je da su na svoj način još uvijek živi odlasci mladih ljudi u obranu domovine u VRO Bljesak.

„Odjekuju riječi njihovih roditelja, supruga i drugih najbližih punih nostalgične nade: ‘Vratite nam se!’ Nemali njihov broj položio je svoje živote na oltar domovine. U srcima njihovih najmilijih ostala je tuga, popraćena sjećanjem i pamćenjem koje blijedi“, kazao je.

Istaknuo je da se tom stanju približio i Isus u naviještenom evanđelju svojom oproštajnom riječju, upućenom učenicima prije svoje muke i smrti.

>Misna slavlja diljem Hrvatske: ‘Božić treba u svima nama poduprijeti volju za život’

„U naviještenom evanđeoskom ulomku Isus sedam puta kaže učenicima da ostanu u njemu i on u njima. Polazeći od navedenih Isusovih riječi, ne spominjemo se danas hrvatskih branitelja tek nekim svojim razumskim pamćenjem koje je uvijek u pogibelji izblijediti i konačno nestati, da bismo onda sa psalmistom prestrašeno zaključili: ‘Nestalo me kao mrtvaca iz sjećanja ljudi’ (Ps 31,13). Ovdje se kod Isusa i s Isusom radi o višoj razini spomena i pamćenja, dioništva na životu kojeg nam može podariti samo on, pobjednik nad smrću“, rekao je mons. Škvorčević.

Važnost povjerenja

Škvorčević je podsjetio da je prijateljstvo temeljeno na duhovnoj moći nazvanoj „povjerenje“.

„Ono nas prenosi iz naše jedinstvene i neponovljive osobe u najdublju povezanost s drugom osobom. To je događanje u duhu, kojim se prijatelji nastanjuju jedan u drugome i imaju iskustvo jedinstva i različitosti. Prijateljstvo je izraslost pojedinih osoba na razini života, dioništvo na njegovoj punini. Nju ne može smrt razoriti, nego samo sebičnost koja nas razdvaja jedne od drugih i ostavlja u nemoći naše osame“, naglasio je među ostalim Škvorčević.

Poginuli hrvatski branitelji u zajedništvu s Kristom

Izrazio je uvjerenje da su i poginuli branitelji ušli u zajedništvo s Isusom Kristom te da se on nastanio u njima i oni u njemu.

„Postali su dionici rasta života i donošenja ploda. Kao što se to događa u lozi ucijepljenoj na trs“, poručio je biskup Škvorčević.

Kazao je da spomen na naše branitelje nije neki čin našega ljudskog sjećanja na njih. Niti vježba slabog pamćenja kojim ih ne možemo dosegnuti onkraj smrti. To je čin kojim obnavljamo njihovu i svoju krsnu pripadnost Isusu Kristu.

Puninu života, dodao je, može darovati samo ljubav jača od smrti.

„To je naš Gospodin Isus, mi u njemu i on u nama! To su naši hrvatski branitelji po vjeri i ljubavi koju su posvjedočili svojim polaganjem života za našu slobodu. Neka za svu vječnost ostanu u njemu i on u njima”, poručio je biskup Škvorčević.

>Propovijed biskupa Škvorčevića prigodom 30. obljetnice voćinskih stradanja

Škvorčević: ‘Hrvatski branitelji obvezuju sve nas’

„Zacijelo hrvatski branitelji svojim djelom obvezuju sve nas. Napose javne dužnosnike. Da ne daju mjesta mržnji u svojim srcima te naši međusobni odnosi postanu na smrt bolesni. Nego da uzajamnim povjerenjem budemo jedni u drugima, jedni za druge, jedni s drugima. Nikada jedni protiv drugi. I da na taj način crpimo iz izvora života, kojem je Isus Krist začetnik“, zaključio je mons. Škvorčević.

Na kraju euharistijskog slavlja izrazio je želju da Isus Krist, Pobjednik nad smrću, bude sudbina svih hrvatskih branitelja.

Liturgijsko pjevanje predvodila je Klapa Hrvatske ratne mornarice „Sv. Juraj“ i Policijska klapa „Sv. Mihovil“.

Misno slavlje u Karlovcu

Posebno je svečano bilo i u Karlovcu.

Tamo je blagdan sv. Josipa Radnika proslavljen u Hrvatskom nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu. Euharistijsko slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.

Koncelebrirali su svećenici Karlovačkog dekanata te članovi Hrvatske pokrajine Družbe Isusove.

Nazočne je pozdravio domaći župnik i rektor Svetišta mons. Antun Sente.

Nadbiskup Hranić je u homiliji rekao da Isus u Nazaretu želi ponuditi Radosnu vijest svojim mještanima.

Poručio je također da se Bog može susresti samo s čovjekom koji je iznutra budan i osjetljiv za njegovu riječ.

Hranić: ‘Rad bez odmora postaje mučan’

Hranić se osvrnuo na čovjekov rad. Kazao je da, kad se radom slavi Boga, onda se ne zaboravlja niti na nedjelju kao dan svetkovanja i odmora.

„Bez nedjelje kao dana odmora i rad postaje mučan, odmor dosada, zajedništvo s drugima gubljenje vremena, a ljudski život bezokusna tlapnja i trpljenje. Bez Boga se ne možemo i ne znamo radovati, bez njega ne znamo šutjeti niti se zaustaviti pred otajstvom, pred drugim čovjekom, pred onim što on nosi u sebi“, istaknuo je dodavši da je sv. Josip primjer osluškivanja Božjih otajstava.

Na kraju je potaknuo nazočne da mole sv. Josipa da svim građanima u Hrvatskoj izmoli srca pravednika pozornih na Božju riječ, spremnih na poštovanje i prihvaćanje Božjeg djelovanja u drugim ljudima, postojanost i zauzetost u promicanju općega dobra za čitavo društvo i cjelokupnu stvorenu stvarnost.

Prije završnog blagoslova, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Sebastian Šujević rekao je da je sv. Josip zaštitnik njihove pokrajine te da su isusovci došli zahvaliti sv. Josipu za sve izmoljene milosti, osobito nakon potresa, ali i moliti ga zagovor za daljnju pomoć u materijalnoj i duhovnoj obnovi.