Mladen Pejnović – čovjek kojeg ćemo pamtiti po lošem gospodarenju državnom imovinom

Mladen Pejnović, predstojnik Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI), čovjek je kojem je bez ikakvog natječaja povjereno upravljanje državnom imovinom vrijednom 31,4 milijarde eura. Ono što je već sada sigurno jest da ćemo ga pamtiti po lošem gospodarenju državnom imovinom i netransparentnosti.

Potezi koje ćemo pamtiti

Pejnovića ćemo pamtiti po brojnim lošim potezima, no nabrojat ćemo samo neke od njih.

Pravi primjer je selidba 620 djelatnika Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Agencije za zaštitu okoliša, Državnog zavoda za zaštitu prirode i Fonda za zaštitu okoliša u Zagreb Tower koje će porezne obveznike koštati godišnje 6,3 milijuna kuna. Zanimljvo je da je Mirela Holy, u vrijeme dok je još bila ministrica, predlagala preseljenje u bivšu tvornicu duhana koja je u državnom vlasništvu, a adaptacija te zgrade bila bi jeftinija od dvogodišnjeg najma Zagreb Towera, no to se nije dogodilo : odluka je pala na Zagreb Tower, dok državna imovina zjapi prazna i propada.

Zbog toga je ORaH podnio kaznene prijave protiv ministra zaštite okoliša i prirode Mihaela Zmajlovića, šefa Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Svena Muellera te predstojnika Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Mladena Pejnovića, zbog osnovane sumnje da su počinili kaznena djela prevare, prevare u gospodarskom poslovanju i zloporabe položaja i ovlasti.

Zanimljiv je i njegov stav kada je u pitanju bila monetizacija autocesta, a kada je rekao: “Nije mi drago, ali monetizacija je neophodna”. Da doista nije tako, shvatila je i Vlada koja je od monetizacije na kraju odustala.

Pejnović je, između ostaloga, bio i “stručnjak” koji za Josipovića i Milanovića i za nekoliko sati može izraditi kvalitetan elaborat za preseljenje Ureda Predsjednika u Visoku ulicu, da bi potom preuzeo na upravljanje cijeli kompleks na Pantovčaku.

Pejnović ukratko

Zanimljivo je pročitati Pejnovićev životopis – u bivšem sistemu vjeran poslušnik Partije, tijekom Domovinskog rata nije bio previše u središtu pozornosti, ali se poslije pojavio i opet preuzeo ono što povjerljivi operativci sistema vole i znaju – kontrola državne imovine i novčanih tokova.

Omladinac i Radmanov prijatelj

Rođen je 27. svibnja 1953. u Sisku. Ekonomski fakultet završio je u Zagrebu. U svom životopisu za razdoblje 1974. – 1986. ističe da je bio na čelu Omladinske organizacije. Iz tog vremena potječe i njegovo prijateljstvo s današnjim glavnim ravnateljem HRT-a Goranom Radmanom, kako je napisano u intervjuu koji je Pejnović dao za Globus 2013. godine.

Poslovnu karijeru započeo je od vodećih položaja kao pomoćnik generalnog direktora Zagrebačkog Velesajma 1986. godine. Od 1987. do 1991. generalni je direktor poduzeća Hospitalija (ranije Jugohospitalija).

1991.: Moskva i Astra international

Pejnović 1991. odlazi u Moskvu kao direktor komercijalne direkcije i direktor predstavništva Moskva, Astra international-Zagreb, gdje ostaje do 1995.

Od 1995. do 1997. radi u Milicom int. Luxemburg, predstavništvo telekoma u Moskvi. Godine 1997. postaje direktor u Vladivostoku, stariji potpredsjednik kompanije i predsjednik nadzornih odbora šest GSM kompanija Sibira i Dalekog istoka; GTS (USD kompanija), do 2001 . Tada prelazi u Golden Telekom Ukraina (NASDAQ listing) kao generalni direktor i potpredsjednik korporacije. U razdoblju od 2004. do 2007 . potpredsjednik je za transformaciju korporacije i prvi zamjenik generalnog direktora Sovintela, međunarodne korporacije Golden Telekoma (NASDAQ listing), Moskva, Ruska Federacija. Od 2008. do 2011. radi na poslovima poslovnog konzaltinga za Nova-internacional Zagreb. Godine 2011. postaje direktor Gradske plinare Zagreb-Opskrba do odlaska na novo mjesto – predstojnika Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom 2012. godine.

Bio je predstavnik Vlade RH u Glavnoj skupštini INA-e, član Povjerenstva za privatizaciju Hrvatske poštanske banke, te Croatia Osiguranja, član Radne skupine za poslovnu klimu i investicije, glavni EU koordinator ispred DUUDI-ja., član Radne skupine za javne investicije, član Međuresornog povjerenstva za postupanje po zahtjevima stranih ulagača vezanim za sporove koji proizlaze iz dvostranih ugovora Republike Hrvatske iz poticanja i zaštite ulaganja, član Koordinacije za unutarnju politiku i upravljanje državnom imovinom, član Komisije za odnose s vjerskim zajednicama, član Koordinacije za gospodarstvo, investicije i fondove EU, član Povjerenstva za provedbu intervjua i prijedloga odabira najbolje ocijenjenih kandidata za imenovanje članova Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave , član Pregovaračkog tima Vlade Republike Hrvatske s društvom INA d.d.

Fotelje u DUUDI-ju i INA-i

Na čelo DUUDI-a Pejnović je došao imenovanjem na zatvorenoj sjednici Vlade na prijedlog Zorana Milanovića u siječnju 2012. Dva mjeseca kasnije imenovan je članom Skupštine društva Ina koji će predstavljati Vladu.

Zbog zahtjeva Europske unije, u siječnju 2014. Vlada je konačno objavila Registar aktualne državne imovine.

Država ima 362.628 nekretnina

U Registar državne imovine ukupno je upisano 362.628 nekretnina, od čega je popisano 2109 građevina i građevinskih zemljišta, 2718 poljoprivrednih zemljišta, 298.236 šuma i šumskih zemljišta, 41.766 javnih vodnih dobara, 27.790 stambenih objekata, 8414 poslovnih prostora, 940 nekretnina koje koriste tijela državne uprave, 24 rezidencijalna objekta ili vile i 630 nekretnina koje se koristi za potrebe očuvanja suverenosti, neovisnosti te obrane teritorijalne cjelovitosti RH. Popisano je i 450 dionica u trgovačkim društvima te 240 poslovnih udjela u trgovačkim društvima.

Hrvatska samo 0,7 % BDP-a generira iz državne imovine

Državna imovina procijenjena je na 31,4 milijarde eura što je čak 68 % domaćeg bruto proizvoda. Po vrijednosti državne imovine smo na visokome petome mjestu, odmah iza Norveške, Finske, Islanda i Švedske. No iz te imovine godišnje izvlačimo svega 0,7 % ili samo 300 milijuna eura. Tako za razliku Hrvatskog načina “upravljanja”, Norveška 11 % BDP-a generira upravo iz državne imovine.

Kada sve zbrojimo moramo se zapitati – uz ovakav način upravljanja državnom imovinom, do kada ćemo je uopće imati?