Izbori su tu, a ljevičari aktivniji nego ikada. (To uključuje i one koji se lažno predstavljaju desnima.) Sve je jasno. Za samo tjedan dana izlazimo na biračka mjesta i konzumiramo svoje pravo.
Mnogi odmahuju rukom i glavom. Nemaju, kažu, za koga glasati. “Svi su isti.”
Mnogi će izabrati ostati kod kuće. Taj izbor je najgori. A neka samo zamisle da nemaju pravo glasa!
Ljevičari u ‘pohodu’ na djecu
A pravo glasa još uvijek nemaju djeca. Barem ne ono biračko.
I dok na svakom koraku gledamo i slušamo politička obećanja, stavove i planove, nikada kao sada nije važno da dobro otvorimo i oči i uši. Ali i srca. Baš zbog njih. Zbog djece.
Jer, nije stvar samo u politici. Ovo su izbori za život i smrt. Doslovno. A evo i zašto.
Ljevičari su ovih dana, tik pred izbore, uprli sve svoje snage da nam uzmu djecu. Kako? Ne doslovno, fizički. Još. Već onako perfidno, kako to samo podlost zna i umije.
Suptilno, zavodljivo, s osmijehom. Prijetvornim i umiljatim glasom. Laskanjima. Lažima. Vabljenjem. Slatkorječivošću. Razbacuju se frazama (koje ni sami ne razumiju).
Onima koji znaju slušati valjda je jasno da je riječ o ekipi koja ljude koji su ZA život proglašavaju nazadnima.
Koji oca i majku žele zamijeniti brojevima.
Koji plješću legalnim (samo)ubojstvima.
No, stravična je činjenica koliki broj ljudi toga još uvijek nije svjestan.
>Kako je udruga Forum za slobodu odgoja od Sorosa preuzela zadatak promoviranja građanskog odgoja?
Izbori i debate
Zadnjih se godina, rekoše ovoga tjedna u jednoj javnoj predizbornoj debati na jednoj televiziji, snažno promiče nastavni predmet Građanski odgoj i obrazovanje u većini zemalja Europske unije. (Pa tako i u Hrvatskoj.)
Građanski odgoj i obrazovanje. Na prvu zvuči sjajno, zar ne? Ta, tko bi imao nešto protiv predmeta takvog naziva?! Na drugu, brzopotezno, riječ je o, kao, demokratskim procesima kojima se treba poučiti klince.
Kaže SDP-ova Biljana Gaća da mladi ništa ne znaju o trodiobi vlasti! Ma, daj?! Ja mislila da u petom razredu već u fušu pišu predizborne pamflete!
No, kad se malo zagrebe ispod površine, dolazi se do podatka da inicijativu koja se od 2008. zalaže za uvođenje “odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo” podupire 61 organizacija iliti udruga civilnog društva. Dakako, vrve od feminističkih i LGBTIQ (plus još neka slova) temelja u svojim nazivima i programima.
>Prof. Miliša: Nametanje građanskoga odgoja tretiram kao politički dekret
Demokratski procesi ili woke sadržaji?
Otvoreno guranje woke sadržaja u odgojno-obrazovne ustanove postalo je opasan trend kojim se, vrlo često i bez roditeljskog znanja, već najmlađe naraštaje indoktrinira vrijednostima sasvim suprotnima od poznatog i prirodnog. Pa, dokle više?! Kao, ne ide s odraslima koji su već prokljuvili prave namjere, pa ‘ajmo sad na djecu?
“Uvjerimo sve da se radi samo o demokratskim procesima! To zvuči super, svi će past’ na to! I na ljudska prava!”
Ne, nećemo svi pasti na to. Jer u praksi ljevičari guraju samo neka i nečija prava. Svoja. Jer u realnosti zagovaraju jednoumlje, a ne demokraciju. Jer je njihov plan uistinu okrenut zatiranju života i pravih vrijednosti. Promociji smrti pod krinkom brige za mlade. I kome žele pristupiti nego najmlađima – onima koji sve vjeruju, nekritički, naivno?
>Tomašević za projekt građanskog odgoja zastupniku Možemo dodjelio 189.375 kn
Tko koga pita?!
U toj televizijskoj debati raspravljalo se pitanju uvođenja Građanskog odgoja i obrazovanja kao obaveznog predmeta u (osnovnim) školama.
Možemo i njihova Morena Lekan se, naravno, gorljivo zalažu za to.
MOST-ova Marija Selak Raspudić smatra da treba “pitati one koji rade u odgojno-obrazovnom sustavu, koji su najkompetentniji i znaju što je izvedivo, a što nije”. Istaknula je da, prema istraživanjima, više od 50 posto ravnatelja riječkih škola (gdje se već neko vrijeme provodi nastava GOO) nije za to da taj predmet postane obavezan.
Branka Lozo iz Domovinskog pokreta rekla je da je pitanje Građanskog odgoja i obrazovanja ideološko pitanje. Lozo smatra da je krucijalna stvar u odgoju djece uloga roditelja.
SDP, potvrdila je Gaća, ako bude u poziciji, planira uvesti GOO kao obavezan predmet u škole. Kaže da su oni “prvi u progresivnim stvarima” i da osim odgovora ravnatelja “treba pogledati drugi dio istraživanja koji je rađen na djeci”.
HDZ “čeka da se provede cjelovita reforma…”, rekla je Nina Obuljen Koržinek. (HDZ čeka? Koga?! Svog ministra? Još vremena…?)
Kad bi pitali djecu…
No, SDP-ova predstavnica u ovoj je debati rekla jednu rečenicu na koju čovjek, eto, ne zna bi li zaplakao ili se nasmijao.
“Kad bi pitali djecu da li bi više Matematike ili Građanskog odgoja, mislim da je odgovor vrlo jasan”, kazala je.
Pa ovo je “genijalno”! Već vidim kako su ljevičari zamislili dobivanje mandata i podjelu fotelja! Pa kad na mjesto ministra znanosti i obrazovanja zasjedne netko tko smatra da ne treba pitati ravnatelje i struku, onda će valjda pitati djecu žele li više crtati ili računati, žele li češće velike odmore ili nastavu, pa ćemo čuti i čitave popise želja.
Žele li možda djeca uvesti četverodnevni radni tjedan?! Možda da ih pitamo i što da kuharice pripreme za marendu? Da ih pitamo kako obračunati plaće i koju učiteljicu školski odbor treba odobriti za zaposlenje?!
Žele li djeca da ih jednostavno stavimo pred ekrane i da pronalaze odgovore na sva pitanja klikom miša?
Jasno je što ljevičari žele: da ih pretvorimo u maloumne i lijene robote, buduće vjerne glasače promotora jednoumlja pod krinkom ljudskih prava i demokracije. Koji će svakoga tko im se ne pokori, poput mentora ljevičara, nazvati fašistima.
>Tomašević uvodi građanski odgoj u Zagreb – tko je Boris Jokić, jedan od autora?
Ljevičari bi vrtiće, škole, pa i ‘obitelji’ po svojoj mjeri
‘Ljudska prava’ postala su toliko (zlo)upotrijebljena fraza da ona stvarna, zajamčena prava počinju padati u drugi plan.
Na hrvatskoj političkoj sceni dopušta se sve i svašta. Nije više ni zabavno, a još manje smiješno. Štoviše, prije škola, hrvatski Sabor je mjesto u koje bi trebalo ponajprije uvesti lekcije podsjećanja na opću kulturu, a zatim kulturu ophođenja.
Djecu treba prepustiti onima koji su zaduženi za njihov odgoj i obrazovanje. Prvenstveno roditeljima, a zatim odgojno-obrazovnim ustanovama.
Političkim odlukama godinama unatrag ukinuta je satnica kulturnih predmeta, pa umjesto kvalitetne glazbe djeca slušaju cajke. Slučajnost?
Unatoč brojnim problemima, u školama sjedi i kvalitetan kadar koji zna svoj posao. Koji im je poziv.
Nije potrebno da im sadržaje guraju upravo oni koji svojim politikama pokazuju da ne žele dobro ni djeci, ni njihovim majkama i očevima. U konačnici, oni ih kao takve i ne priznaju. Oni su im samo broj!
>Tomašević na čelo povjerenstva za ‘Građanski odgoj’ stavio bivšeg izvršnog direktora Sorosevog Otvorenog društva
Birate budućnost našoj djeci
Najgora odluka koju možete donijeti za tjedan dana je ignorirati izbore.
Možda se vi ne bavite politikom, ali politika se itekako bavi vama.
Vašim stambenim pitanjem. Vašim zdravstvenim pregledima. Vašim mogućnostima zaposlenja. Vašom sadašnjošću i budućnošću. Vašim životom u svakom aspektu.
I, što je najvažnije, vašom djecom.
Našom djecom.
Ne dajte da netko o djeci odlučuje umjesto vas!
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
