Božić. Blagdan Kristova rođenja. Maleni Isus rodio se u štali, na slami. Osamljena obitelj, za koju “ne bijaše mjesta u svratištu”, promijenila je svijet. U tišini i bez buke, pronašla je kutak da na siromašnim jaslicama dočeka Boga.
Božić je mir. Onakav mir koji nitko drugi ne može dati. Ipak, mnogi se iz petnih žila trude poremetiti ga. Čak i ovih dana.
Gay jaslice u Šibeniku
Gotovo ispod radara, ali svakako skriveno od oka šire javnosti, prošla je vijest o provokatorskim i, omiljenim izrazom iz ljevičarskog rječnika rečeno – ‘inkluzivnim’ jaslicama. Osvanule su one u Šibeniku, u crkvi Gospe van grada, kako javlja portal Šibenski.
Navodi se tako da su prošle godine u istoj crkvi postavljene jaslice “koje su pored uobičajenog prikaza Isusovog rođenja imale raspoređene i figure – tenkova”.
No, ove godine je, naime, cijeli prikaz jaslica podijeljen na dva dijela. Na vrhu lijeve strane stoje dvije lutke Kena (to je, za one koji ne znaju ili se ne sjećaju, muška verzija lutke Barbie). Ta dva Kena se, eto, u ovoj crkvi drže za ruke.
Dvije Barbike su na polici niže.
Tu je i zvijezda repatica. Ali, crvena petokraka repatica. Ostavila je i trag u duginim bojama. Onako, da se sve uklopi. Jer duga već odavno nije samo nebeski trag poslije kiše.
Našlo se u šibenskim jaslicama mjesta i za poznate antibožićne likove: Djed Božićnjak (ili Mraz, da budemo ‘uključivi’ i kod komšija) i neizostavni orašar. Ovome prvome još samo fali boca poznatog pića. A što se tiče orašara, mislim da je sam i Čajkovski negdje s nebesa u čudu koliko su Hrvati posljednjih godina opsjednuti njegovim istoimenim djelom. (Iako najvjerojatnije ni ne znaju objasniti što je balet.)
>Mostarkić Gobbo: Razglednica
Druga, prava strana jaslica
Josip, Marija i dijete Isus našli su mjesto na drugoj strani jaslica. Ispod njih prostrta leži hrvatska zastava. Mora da ih je ‘progresivno-kreativno-provokatorski’ autor svrstao u nacionaliste. Ili, još bolje, ustaše.
No, sve i da je namjera bila tek goli prikaz dvaju krajnjih svjetova naše realnosti, crkva nije mjesto za njihovo potenciranje.
Jer, u sredini, između tih dvaju svjetova, stoji natpis: TI BIRAŠ. Da, prva vjeronaučna lekcija je ona o čovjekovoj slobodi izbora. No, odavno smo izabrali stranu. Prije dvije tisuće godina. Zbog toga danas i slavimo Božić. Zato si i dopuštam reći da je desna strana jaslica ona prava.
Svijet se mijenja molitvom, tiho, bez buke
Svijet se mijenja onako kako je to u noći Kristova rođenja učinila sveta obitelj. Ako slijediš Kristov put. Molitvom. U tišini i bez buke. Bez provokacije. Sasvim suprotno od onih kojima je posvećen dio šibenskih jaslica, a u čijim su redovima oni koji uglavnom viču, bubnjaju i ometaju molitvu.
Oni koji dehumaniziraju one koji se mole. Oni koji se zalažu za prekid života. I onaj koji živi u utrobi majke, i onaj koji nazivaju ‘humanim’ kada se spominje eutanazija. Oni koji sami po sebi nisu i ne mogu biti otvoreni životu.
Kršćani po svojoj vokaciji trebaju prihvaćati druge i opraštati. No, pitam se treba li u to ime osmisliti kakav prigodan program i za Sotonu? Jer, eto, ne smijemo negirati da i on postoji. I zalaže se za sve suprotno Božjim zakonima. Treba li možda i njemu naći mjesta u našim crkvama?! Možda u nekim adekvatnim, paralelnim ‘inkluzivnim’ jaslicama?
Obitelj je svetinja
Značenje Božića u filozofsko-teološkom smislu dat će filozofi i teolozi. Ja ga mogu dati jedino iz osobne vjerničke perspektive.
Jer, okupljanje obitelji u molitvi i miru na Badnju večer, u samom iščekivanju Božića, kićenju bora i stavljanju jaslica pod njegove grane, ono je što obilježava za cijeli život. Zato je Badnjak, u kojemu i pišem ovaj tekst, od ranog djetinjstva do danas (p)ostao moj najdraži dan u godini.
Ni s protekom silnih godina, nije manja radost zbog Božića. Ne blijede u sjećanjima ni slike, ni glasovi onih s kojima se on više ne dočekuje. Emocije su uvijek iste.
Iščekivanje Isusovog rođenja neopisiva je radost. Ono je oda životu. Životu koji nastaje od oca i majke. Koji dobiva božanski pečat. Koji obitelj čini svetinjom. I upravo je to ono što nam valja poštovati dok dišemo.
Provokacija umjesto poruke mira
Odavno smo shvatili da smo okruženi lošim namjerama koje su usmjerene protiv samoga života. Nije potrebno podsjećati nas. Ta, barem su crkve bile mjesta utočišta od ovog zvjerinjaka svakodnevnog svijeta i svega onoga što iz njega vreba da nas preuzme. I baš zato u crkvenim prostorima treba reći NE i aluzijama, i asocijacijama, a osobito zornim prikazima svega suprotnoga od vjere. Ovakav prikaz nečega što bi u očima autora, a i onoga tko je dopustio šibensku postavku, trebale biti jaslice, nije ništa manja sablazan od svetogrđa kakvoga smo, nažalost, imali prilike vidjeti u sakralnim objektima u Hrvatskoj.
Kristova poruka pripada svim ljudima dobre volje. No, ovdje je sasvim legitimno postaviti pitanje koliko je uistinu dobre volje, a koliko (vjerojatnije) provokativnih namjera, bilo u onome tko je osmislio (i odobrio) ove, za mnoge degutantne jaslice.
Ne možeš svojatati Božić, netko će reći. Ne svojatam ga. Ali, molim vas, nemojte ni vi. Vi, kojima je ovako nešto uopće palo na pamet.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
** Ovaj članak omogućuju donacije naših čitatelja. Podržite i vi slobodno i neovisno novinarstvo koje stoji uz prave vrijednosti putem DONACIJE.
