Svi smo mi izbornici. Barem kad su naši životi u pitanju. Jer, u životu se susrećemo s bezbroj izbora. Čak i onda kada mislimo da ih nemamo. Da smo pred zidom. Tek tada se donose najvažnije odluke. No, važno je znati: izbor uvijek postoji. Uvijek.
Europsko prvenstvo u nogometu podsjetilo nas je još jednom da su svi hrvatski građani pomalo izbornici. Nevažna je dobna, obrazovna ili bilo kakva druga “ladica” u kojoj jesmo; svi imaju svoje viđenje, svoje strategije i očekivanja. Svi su odjednom Dalić, Modrić, netko treći… Svi su izbornici, kapetani, suci… Svi sve znaju. Rijetki su realni.
Nogomet pratim od malih nogu. I ne samo nogomet. Odrasla sam u obitelji gdje se, kao u pjesmi, išlo na “utakmice nedjeljom”. Muški dio obitelji bio je vrlo sportski aktivan. Osobno, i danas imam traume od samog pogleda na kozlić ili kakvu drugu spravu u dvoranama za TZK. Pa, ipak, ni neke s traumama poput mojih to nije spriječilo da iskažu nepoštovanje u komentarima prema hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji.
Reći ću samo jedno: u zemlji u kojoj ima malo stanovnika, a puno srčanosti, svi dosadašnji uspjesi naše reprezentacije zaslužuju ogroman respekt.
‘Bilo je… ništa posebno’. ‘Bili su bezvezni’.
Zanimljiva je usporedba sportaša i glazbenika. U mnogočemu dijele sličnosti. Razlika je što se u konačnici prezentiraju na različitim terenima.
No, velika većina zaboravlja da iza svakog (velikog) uspjeha stoji ogroman trud, predan rad, disciplina, odricanje i sve ono o čemu prosječan čovjek nema ni poštenu viziju. Talent je možda polazišna točka, ali samo upornost u radu može polučiti rezultate.
“Bilo je… ništa posebno”, reći će neki nakon koncerta na kojemu je dijete odsviralo svojih pet minuta programa. Ili 25 minuta. Ili sat vremena. No, da bismo mi udobno uživali u pet, 25 ili 60 minuta, netko se odricao, radio, vježbao i usavršavao mjesecima i godinama.
“Bili su bezvezni”, reći će neki na trgovima uz pivo, ili uz zdjelu čipsa prema TV ekranima za našu reprezentaciju. No, da bi jedan pivopija ili čipsojed imao priliku prokomentirati utakmicu, on podcjenjuje činjenicu da se iza ‘bezveznih’ krije disciplina i način života o kojemu on ne može ni sanjati.
>Mostarkić Gobbo: Izbori za ‘kockoglave’, nepismene i bezube teoretičare zavjere
Politički izbornici
Može li se i politika povezati s nogometnim i sličnim uspjesima? Svakako. Ta, u predizbornim vremenima (jer, barem ove godine imamo tih vremena) mnogi se koriste sportskim rječnikom. Brojni političari koristili su i konstrukt “politička utakmica”.
Ako predsjednike stranaka gledamo kao trenere manjih klubova, a predsjednika Vlade kao izbornika, moramo priznati da su mnogi dobro istrenirali svoje igrače. No, lopta se još uvijek kotrlja, mreže se ipak ne tresu, neki sjede na klupi, neki će zaigrati u produžecima, ako ih bude…
Neki su svjesno propustili možda posljednju političku priliku ‘zaigrati’ za reprezentaciju. Umjesto da se ugledaju na naše nogometaše koji gore za Hrvatsku, naši brojni političari ostali su vjerni samo svojim malim klubovima. i zorno pokazali da im je ego jači od “interesa naroda”.
Naši životni izbori
A kada se maknemo od glazbe, sporta, politike i svega onoga što nam stvara buku, ostajemo sami pred zrcalom.
Mi sami. Naš goli život. Naši izbori. Naše odluke.
Dok smo maleni, odluke umjesto nas donose odrasli. Kasnije su prepuštene nama. Ima onih jednostavnih, uobičajenih, onih sretnih. U koju školu ili na fakultet ćemo se upisati. Za određeni broj godina, i našu djecu čekat će takvi izbori.
Odluke kada ćemo i kome u određenom trenutku reći DA, a kome NE. Odluke da postanemo bolji nego što smo bili jučer. Da, i tu imamo izbor.
Postoje izbori u kojima odlučujemo hoćemo li i dalje trpjeti ono ili onoga tko nam reže krila. Tko nam ne dopušta slobodu. Tko nas ušutkava. Tko nas tapša po ramenima da bi kupio našu tišinu.
Postoje i vrlo teški izbori. I oni koje moramo donijeti čak i za posljednji ispraćaj voljenih. Bole, ali postoje. I te odluke donosimo.
No, u svim tim izborima, dvije su stvari najvažnije za mir u duši. Poštovanje i zahvalnost.
I zbog toga – respekt i hvala. Svima kojima to treba reći. I kojima to nismo rekli, a trebali smo.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
