Od svoje punoljetnosti, otkako izlazim na birališta, mislila sam da su izbori tajni proces. Da se, osim ako baš megafonom ne poručuješ za koga ćeš glasati, to inače ne zna. Da je to nešto što dogovaraš sam sa sobom. O čemu se savjetuješ s vlastitom savješću.
No, čini se da desetljećima živim u zabludi.
Najjednostavnije i predvidljivo pojašnjenje moje zablude ponudio je ADMO. Ne znate o komu, o čemu se radi? Evo njihove teorije vezane uz Covid-19. Odnosno, “rezultata istraživanja”.
Kažu iz ADMO-a da “u teorije zavjere najviše vjeruju osobe desne ideološke orijentacije, mlađi i neobrazovani te među hrvatskim biračima glasači Mosta i Domovinskog pokreta“.
>Dvostruki kriteriji ljevice o DP-u: Pregovori s njima prihvatljivi, s HDZ-om radikalni
Tko / što je ADMO?
Samo da na početku razjasnim tko stoji iza kratice ADMO. Citirat ću objašnjenje s njihove stranice.
“Adria Digital Media Observatory (ADMO) je multidisciplinarni centar za provjeru točnosti i istraživanje dezinformacijskih narativa u digitalnom okruženju, promoviranje i edukaciju o medijskoj i digitalnoj pismenosti – kako građana i građanki, tako i novinara i novinarki, kao i sudjelovanje u zagovaranju i implementiranju javnih politika od EU do nacionalne razine.
Hrvatsko-slovenski hub smješten je na Sveučilištu u Dubrovniku (UNIDU), dok u njegovom radu sudjeluju: Fakultet političkih znanosti u Zagrebu (FPZG), Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER), Filozofski fakultet u Zagrebu (FFZG), Gong, N1 Televizija, Agence France Presse (AFP), Oštro i XWiki.”
Sad smijete predahnuti, jer znam da ste ovo čitali u dahu. Ako niste isprva shvatili nešto od svega što iznad piše, mora da ste “desne ideološke orijentacije, mlađi i neobrazovani te među hrvatskim biračima glasači Mosta i Domovinskog pokreta”. (Napominjem za svaki slučaj: šala.)
Inače, ADMO je projekt vrijedan točno 1.769.376,66 eura, a ostale detalje možete pročitati ovdje.
Sve je ‘povezivo’
Generalno gledajući, sve na svijetu se može dovesti u vezu sa svime. I to vrlo lako. Ako to silno želite, povezat ćete i mandarine s nezaposlenošću. Ili ananase s demografskim slomom. Ili ‘uvoz’ radne snage s lopticama za stolni tenis. Što god.
Samo nek’ zvuči dovoljno uvjerljivo, pa možda iskamčite i kakav novac za svoje istraživanje. Nikad se ne zna! Bitno da uvjerite nezaposlene da ste upravo vi taj koji ih mora poučiti o mandarinama. I njihovoj zločestoj kiselosti zbog koje ne nalaze posao iz snova.
Valjda se time vode i oni koji provode silne (naručene) predizborne ankete, istraživanja i ine akcije. Zanimljivo je promatrati i čime se (po)vode provoditelji raznih projekata i aktivnosti u Hrvatskoj i šire.
Na kojim se uzorcima provode silne ankete i istraživanja u svijetu? Tko iza njih uistinu stoji? Jesu li rezultati vjerodostojni? I što ako ispitanici redom – lažu?
>Mostarkić Gobbo: Aktivisti
Izbori i teorije zavjere
Nedavni parlamentarni izbori već su unaprijed imali zadane kategorije na koje su se morali orijentirati simpatizeri ljevičarskih politika. Počevši od političkih analitičara, pa nadalje.
Tako oni (analitičari i ini) već mjesecima unaprijed, promatrajući valjda neku svoju kristalnu kuglu, točno znaju tko će za koga glasati. I opet iznjedre uobičajene fraze poput “manje obrazovani, iz ruralnih sredina” govoreći o ‘desnim’ biračima.
Svakako moraju nadometnuti, onako dovoljno zajedljivo, ali dovoljno politički korektno, da su to osobe “sklone ili naklonjene crkvenim krugovima”. Ta, njima je Bog najveća teorija zavjere ikada!
Kakva šteta za ljevičare što im je ova predizborna kampanja bila tako kratka! Morali su kao nikada do sada aktivirati sve svoje trolove na društvenim mrežama. I to do mjere da su neki nedvojbeno aktivirali i sindrom karpalnog tunela. Sigurno nije lako toliko puno tipkati. Pogotovo kad si ‘nabrijan’, pa pišeš uvrede.
A omiljene ljevičarske (pardon, ‘progresivne’) prozivke neistomišljenika uglavnom se temelje na nekoliko naziva. To su ‘kockoglavi’, ‘bezubi’ ili ‘krezubi’, ‘neobrazovani’, ‘teoretičari zavjere’, ‘ravnozemljaši’. (Ima ih još, ali ovo su najčešće.)
Eto, valjda su svi ljevičari, njihovi glasači i simpatizeri sve redom doktori znanosti sa savršenim zubalom i proporcijama Da Vincijevog Vitruvijevog čovjeka.
>Mostarkić Gobbo: Ljevičari u izborima za život i smrt
Glasački listići s fotografijama
Ne sumnjam da ste, poput mene, ne jednom došli pred glasački “listić” veličine plahte i u moru imena i prezimena pomislili: “Tko su svi ti ljudi?”.
E, ali zato su tu ljevičari, njihovi članovi, aktivisti i trolovi, jedna čitava vojska ljudi koji vas na vrijeme ‘upozoravaju’ na ono što samo oni vide.
Oni bi najradije, da mogu, među imena desnih kandidata zalijepili kakvu fotografiju. Na njima bi, pogađate, bili neki ‘kockoglavi’ i ‘bezubi’ ljudi. Taman dovoljno da vas već vizualni strah ponuka ‘na drugu stranu’. Pa zaokružite nekoga od ‘njihovih’. Pametnih. Redom doktora znanosti. Sa svim zubima.
Ta, zamislite inače, ako se kakav ‘pomahnitali krezubi desničar’ ne može pobrinuti za svoju oralnu higijenu, što je tek kadar učiniti s vašom usnom šupljinom da dođe na vlast?! Sigurno bi zabranio stomatologe! I škole bi ukinuo!
Tako se nekako sada svi redom plaše te neke “crne desnice”. Koja, po ljevičarima, ni zubare ne voli.
‘Znamo za koga ste glasali’
I tako, dok živite u zabludi da je davanje glasa na izborima tajno, dođu u javnost svakakvi podaci koji govore suprotno.
Tako je Možemo! tvrdio da su upravo za njih glasali mladi birači. Jesu li onda mladi simpatizeri ove stranke također skloni teorijama zavjere? Jer, prema rezultatima ADMO-a, u teorije zavjere vjeruju mlađe osobe. E, sad, ADMO tvrdi da su pristaše teorija zavjere u Hrvatskoj glasači Mosta i DP-a. I kome sad vjerovati?
Na biračkom mjestu zaokružujemo redne brojeve omeđeni paravanima. Nakon izbora, čekamo rezultate DIP-a. Zašto? Čemu izbori? Prema ljevičarskim teorijama (zavjere), samo trošimo vrijeme. (Uz kemijske elemente potrebne za disanje.)
Ionako nas oni mogu obavijestiti za koga je tko glasao. Izbori su po njima – nepotrebni.
Izbori (za miss?)
Dok je tekla predizborna kampanja, svakakvi su podaci znali isplivati u javnost. Ali, ono, baš ‘krucijalni’ podaci.
Recimo, netko je svojevremeno sudjelovao na izboru za miss. Netko se družio s nekim. Nekome je muž bio ovaj ili onaj.
Jesu li to podaci koji će u neko udaljeno selo konačno dovesti struju i vodu? Zbog kojih će se obnoviti koja kuća? Zakrpati poneka rupa na cesti? Konačno odvesti (bio) otpad?
Mnogi pred izbore igraju na kartu da je prosječnom hrvatskom građaninu važno blato kojim se nabacuju. Odgovornost koju ne prihvaćaju ili prebacuju na druge. Varaju se.
Tko su hrvatski birači i koga biraju?
Nisu ljudi onakvi kakvima ih smatra većina mainstream medija, njihovih vlasnika, podobnih analitičara i jednostranih kritičara.
Možda dio birača nema dovoljno pravih informacija. Možda dio njih doista nema razinu političke zrelosti. No, svakako zaslužuju pravo na kritičko mišljenje bez da se ono odmah etiketira teorijom zavjere. Čiji god glasači bili.
Jedan popularni analitičar prozvao je desne stranke da u svojim redovima nemaju intelektualaca. Po njemu, valjda, povjesničari, književnici, doktori znanosti, izvanredni profesori, docenti, odvjetnici, liječnici… nisu dovoljno intelektualci?
Ili se njihovo obrazovanje u očima ljevičara umanjuje kroz življenje obiteljskih i vjerskih vrijednosti?
Kad ljevičari saznaju kojoj opciji pripadate, ili ste ‘njihovi’, ili vam ne gine potreba za stomatologom. Uzalud vam vaša stvarna diploma. Na njihovim ‘fakultetima’ se ionako uči licemjerno etiketiranje. Uz sisanje državnog (i europskog) proračuna. Sve drugo je samo teorija zavjere.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
